Pitanje azila za napuštene životinje, trenutno smještenog na Žarkovici, tijekom godina postalo je jedino pitanje na kojem vladajući i dalje lome svoje političke zube. Nakon godina (ne)rješavanja jednog prvenstveno komunalnog pitanja, problem azila davno je postao politički problem za kojeg aktualna vlast nema odgovor. Rješenjem veterinarske inspekcije od lipnja 2015. godine postojeći azil je zatvoren za primanje novih životinja, a dobar dio pasa trebao bi se i izmjestiti u druga skloništa ili pak udomiti. Tenzije su mjesecima rasle, a sve skupa kulminiralo je 21. prosinca kada je pod dirigiranjem Policije izvedena noćna akcija i izuzeto više desetaka pasa za što je plaćeno 2500 kuna plus putni troškovi za svakog psa. Uslijedila su dva prosvjeda, nedugo zatim i povrat životinja, a nakon toga sve je skupa stalo gdje je i bilo. Nigdje.
Iz Grada su se u međuvremenu pohvalili kako su počeli graditi novi azil za cca 120 životinja, a da bi ironija bila veća grade ga (ako se tako može nazvati bagerist koji svaka dva tjedna nakon medijskih upita začeprka po zemlji) na ponovno neprihvatljivoj lokaciji – doslovce preko puta postojećeg ‘ilegalnog’ azila. No stvari su se nedavno ipak pomaknule s mrtve točke, samo to garnitura Andra Vlahušića odbija vidjeti.
Spremna donacija
Iako iz tvrtke Sanitat i Grada tvrde kako o tome ‘pojma nemaju’, iz Velike Britanije je DuListu stigla potvrda kako je jedna gospođa, inače velika ljubiteljica životinja i juga Hrvatske, spremna donirati čak 100 tisuća eura za izgradnju novog azila. Dakle, ponovit ćemo. Privatna osoba iz UK je spremna donirati 100 tisuća eura za dubrovački azil. A vladajući o tome ‘pojma nemaju’.
-Istina je. Mi smatramo kako je veoma važno ponuditi takvu pomoć. Prijatelji, obitelj i ljudi koji nam daju podršku ovdje u Engleskoj su spremni donirati oko 100 tisuća eura u svrhu građenja novog azila za životinje koji bi bio dovoljne veličine na za to osiguranoj zemlji. Naša ponuda je ipak uvjetovana time da članovi Društva za zaštitu životinja Dubrovnik ostanu voditi novi azil jer držimo da imaju opsežno iskustvo u brizi za te životinje – odgovorila je na naš upit e-mailom Gaye Lockwood koja u Dubrovnik dolazi još od vremena prije rata.
-Moj muž i ja dolazimo u Dubrovnik i okolne otoke na odmor već dugi niz godina, a od 1988. godine. Tamo negdje od 2006. do 2008. godine smo na odmoru posjećivali Sandru u azilu na Žarkovici i pomagali smo im obavljati poslove koliko smo mogli. Anicu Sambrailo sam upoznala nešto kasnije kad sam se uključila u pružanje pomoći i sa mačkama. Mislim da sam 2008. godine počela pomagati oko sterilizacije mačaka. Na početku su to bile male brojke. Jednostavno imam veliku ljubav prema životinjama i htjela sam pomoći na bilo koji način na koji mogu – ističe ona te na naš upit potvrđuje kako već godinama šalje novac u Dubrovnik za sterilizaciju mačaka.
– Godinama već prikupljam sredstva kako bi mačke mogle biti sterilizirane u veterinarskoj ambulanti Gorana Bobanovića. Organizirala sam volontere iz Engleske i Irske da jednom godišnje u Dubrovniku ‘hvataju’ ulične mačke i lutalice kako bi ih odveli na sterilizaciju, ali i kako bi sve bolesne ili ozlijeđene mačke i mačići dobili tretman. Vi tu imate ljude koji to rade već godinama, a u posljednje vrijeme s našom financijskom pomoći situacija se u tom pogledu uvelike popravila. Anica, Ivana, Izabela, Ljubica, Maja, Neno i ostali dobri ljudi koji neizmjerno brinu za mačke rade taj posao kroz cijelu godinu. Mnoge mačke su sada udomljene i prelijepe, zdrave kao i sterilizirane. Mene osobno ljuti, ali i rastužuje kada čujem da se mačke po Dubrovniku još truju kada ih toliko ljudi voli i brine o njima. Moram naglasiti da to užasava i sve turiste koji vole životinje – kaže ona.
Prijezira vrijedna događanja
Gaye nam je odgovorila i kako je potpuno upoznata sa posljednjim događanjima oko azila, a noćne akcije odvođenja pasa koje su se dogodile 21. prosinca 2015. naziva ‘prijezira vrijednim’.
– U tijeku sam tih događanja još od listopada 2015. godine, a sa svime sam upoznala stotine simpatizera Društva kako u Ujedinjenom Kraljevstvu, tako i u SAD-u. Bila sam potpuno ogorčena prijezira vrijednim događajima koji su se zbili u noći 21. prosinca. Čula sam mnoge bolne detalje, a bila sam i šokirana bešćutnim i podmuklim ponašanjem gradonačelnika Dubrovnika Andra Vlahušića i njegovih kolega naspram Društva za zaštitu životinja u pogledu izgradnje novog skloništa za životinje. Oni potpuno zanemaruju kako nevine životinje tako i ljude koji su se za njih brinuli dugi niz godina često u vrlo teškim uvjetima. Novo primjereno sklonište kasni već dugi niz godina, a uz bogatstvo i popularnost Dubrovnika prava je sramota da se takvo nešto uopće dogodilo – kaže Gaye te dodaje kako se osobno nikada nije susrela s gradskim vlastima no kako im je slala brojna pisma, kao i na druge političke instance u Hrvatskoj.
-Slala sam pisma gradonačelniku, raznim političarima kao i predsjednici Republike Hrvatske u kojima sam ih preklinjala da u što skorijem roku osiguraju novi azil odgovarajuće veličine. Osobno sam potrošila jako puno svog vremena kako bi osigurala sredstva i pomogla koliko god mogu u vezi s mačkama i psima u Dubrovniku. Kada su se pripremale deložacije životinja sa Žarkovice htjela sam osobno doći, ali nisam mogla jer sam u to vrijeme morala brinuti o svojim starim i nemoćnim roditeljima. To je bio još jedan u nizu prijezirnih poteza dubrovačkog gradonačelnika, tempiranje planiranog napada na sklonište – kaže Lockwood te napominje kako joj nikad nije stigao odgovor na pisma.
Novi problem lutalica
Gaye ističe kako u Grad pod Srđem dođe dva puta godišnje, a kako je ranije dolazila još i češće od toga. Najave kako je Grad počeo graditi novo sklonište koje će imati kapacitet od 120 životinja, gleda izrazito kritički.
-To je smiješan i sramotan prijedlog. Trenutno je na Žarkovici oko 300-tinjak pasa i svi oni moraju biti smješteni u novom Skloništu koje će biti građeno na pogodnoj lokaciji. Taj novi azil bi morao imati kapacitete i za mačke što nažalost sada nije slučaj. Ako se ovo novo sklonište napravi na način na koji planiraju, kako bi Društvo trebalo spasiti bilo kojeg napuštenog ili zlostavljanog psa kao što su to radili prije? To će samo stvoriti novi problem s psima lutalicama, a vjerujte da će to imati učinka na tisuće ljudi koji vole životinje, a dolaze kod vas na ljetovanje – kaže ona te dodaje kako se prema njezinom iskustvu u svim drugim azilima u Europi svaka pomoć volontera itekako cijeni.
Stav dubrovačkih gradskih vlasti prema problematici azila ona ne može shvatiti.
-Čini se kako vaši gradski oci nemaju nikakvog pojma kako riješiti ovaj problem ili kako se uopće ponašati na civiliziran način prema životinjama i ljudima koji su posvetili svoje živote za brigu prema njima – zaključuje Gaye Lockwood.
Kazna za prkos?
Čak i da kao vjerodostojnu uzmemo tvrdnju kako nadležni ‘nemaju pojma’ da postoji privatna osoba koja je voljna donirati više od 700 tisuća kuna za izgradnju azila, nakon ovog napisa to opravdanje više nemaju. Jedino pitanje sada je jesu li voljni potratiti ovu priliku kako bi se osvetili sestrama Sambrailo za godine brige za životinje, ali i prkosa koje su im pokazale.