Počele su nove rasprave za suđenje za tragediju u Hidroelektrani Dubrovnik u Platu u kojoj su živote izgubili djelatnici postrojenja Mato Maškarić, Ivica Zvrko i Davor Pozniak. Ročište je inače bilo zakazano za lipanj ove godine, no odgođeno je za listopad zbog štrajka.
Nakon pet mjeseci, na okrivljeničku klupu ponovno su sjeli Mato Mišković, Nikola Rukavina, Željko Starman, Ivica Nujić i Miljenko Vučić. Isto tako, po optužnici je šestooptuženi HEP proizvodnja kojeg predstavlja Sonija Pozaić.
Iako su se u novom ‘krugu’ rasprave trebala ispitati četiri svjedoka Pero Miletić, Ivo Miletić, Ivo Lise i Teo Sekondo, sudac Nikša Lučić je na samom početku suđenja istaknuo među ostalim kako će se ispitati još svjedoka.
Prvi svjedok koji je ispitan ovog utorka je Ivo Lise, koji je bio zadužen za zaštitu na radu, protupožarnu zaštitu i zaštitu okoliša u Hidroelektrani Dubrovnik. Zadužen je za poslove održavanja opreme pod tlakom u o pogonu, poslove vezane za obranu i sigurnosti, a vodio je i tri ugovora – jedan vezan uz zaštitare, drugi za sistematske preglede radnika, a treći za održavanje zelenila Nabrojao je i još neke dužnosti o kojima je vodio računa po nalogu direktora, kao što je među ostalim održavanje ograde oko postrojenja i nabavka parkirnih rampi oko upravne zgrade, održavanje fekalne odvodnje, odnosno održavanje pumpi i biorotora. Dvaput godišnje je obavljao poslove deratizacije i dezinfekcije pogona.
Navedeno je dodao ponovno pročitanom iskazu kojeg je dao u rujnu 2019. godine. Inače, zaposlen je u Hidroelektrani od 2007. godine. U ponovno pročitanom iskazu, spominjani su već dobro poznati i ponavljani pojmovi – projektu revitalizacije Hidroelektrane. Inače bio je član Povjerenstva za obnovu Hidroelektrane.
Na pitanje zamjenika državnog odvjetnika Vlatka Cibilića postoji li razlika u redovnom poslovanja HE i poslovanju kad se u pogonu nalaze vanjski izvođači, a što se tiče njegovog opsega posla, Lise je odgovorio kako svaki vanjski izvođač ima osobu koja je zadužena za zaštitu na radu i ovlaštenog rukovoditelja radova od strane investitora, u ovom slučaju HEP-a. Ti se radovi nadziru od strane te osoba, od početka do kraja. Osim toga, za vrijeme obavljanja radova vanjskih izvođača, u prostorijama pogona nalaze se zaposlenici HE Dubrovnik koji su ovlaštenici o zakonu na zaštiti na radu. U konkretnom slučaju ovlaštenici su bili Teo Sekondo, Maro Kalinić, Ivica Goga, Ivo Miletić, Đuro Vojnić, Ana Bender i Dubravko Putica. Kad se izvode radovi vanjskih izvođača, uvijek postoji povećanja opasnost od požara.
Na daljnji upit što izvođenje radova od strane vanjskih izvođača, znači za njegov obujam posla mijenjao kad bi bili u tijeku radovi vanjskih izvođača, Lise je rekao kako se njegov obujam posla uglavnom ne mijenja. Jer kako je rekao, vanjski izvođači imaju svoje osobe koje nadziru je li se radovi izvode na siguran način kao i ovlaštenici zaštite na radu koji su zaposleni u HE Dubrovnik. Međutim, ako bi tijekom obilazaka pogona primijetio da postoje neke nepravilnosti, koje mogu dovesti do opasnosti, on bi najčešće na te nepravilnosti ukazivao svojim kolegama, odnosno ovlaštenicima zaštite na radu HE Dubrovnik. Rijetko bi na iste ukazivao vanjskim izvođačima. Izvođač radova dolazi na gradilište, prijavljuje ih inspekciji zaštite na radu te bi izvođač radova trebao njega upozoriti na obavljanje radova u pogonu na HE Dubrovnik kako bi mogao provjeriti jesu li vanjski izvođači radova osposobljeni za rad na siguran način. Vanjskim izvođačima se izdaje radni nalog. Kada u pogonu radi više vanjskih izvođača, imenuje se koordinator zaštite na radu.
-Što se tiče radova na obnovi klimatizacije, prilikom obilaska prostorija pogona, nisam primijetio da je bilo nekakvih nepravilnosti vezanih za izvođenje tih radova – dodao je Lise.
Nisam bio upoznat s radovima ugradnje obloge na stropu. Kad sam došao u pogon, strop je napola bio obložen. Mene nitko nije upoznao s radovima – naglasio je Lise. Dodao je kako je Pero Miletić bio osposobljen za protupožarnu zaštitu i zaštitu na radu, kao i ostali radnici.
-Uostalom on je bio ovlašten inženjer i koordinator zaštite na radu te je trebao biti kompetentan za provođenje mjere zaštite na radu i zaštite od požara – naglasio je.
Što se tiče protupožarnih vjezbi, vodila se evidencija sudionika, a na način da se fotografiju svi sudionici. Nije prikupljao potpise, već se evidencija vodila fotografiranjem.
Na upit je li na uvid imao glavni projekt revitalizacije HE, Lise je rekao da nije imao na uvid taj projekt, nego samo verziju elaborata zaštite na radu i od požara. Na njih je imao primjedbe i iznio ih je direktoru Miškoviću, a vezane su za evakuacijske puteve.
-Osobno nisam koristio te elaborate u svom poslu jer isti nisu bili završeni, tj. nisu bili odobreni od strane MUP-a. Osim u jednom projektu, a radilo se o ugradnji protupožarnih vrata na dijelove transformatorskih prostorija. Kad me pitate o terminu koji sam koristio u svom iskazu, a radi se o protupožarnom zidu, mogu reći da sam mislio na zid od cigle, jer je svaki zid od cigle – protupožaran. U elaboratu zaštite od požara, bili su obrađeni sektori kao dio protupožarne zaštite. Ne znam je li elaborat bio pregledan od strane revidenta. Po meni je bio neuporabljiv. Kad me pitate za ishođenje građevinske dozvole na projektu revitalizacije HE, mogu reći da sam o tome razgovarao s kolegicom Anom Bender i oboje smo se složili da je za te radove potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Tog mišljenja je bio i Tomo Paviša. Na kolegijima sam spominjao potrebu ishođenja građevinske dozvole, ali mi nitko nije ništa konkretno odgovarao. Te kolegije je tada sazivao direktor Mišković i na njima su sudjelovali šefovi te se raspravljalo o tekućim problemima HE. Od Miškovića sam saznao da projekt pribavljanja građevinske dozvole za radove na revitalizaciji u našem društvu, u HE Dubrovnik – nema tko voditi. To mi je rekao u četiri oka – dodao je.
Na traženje tužitelja, Lisi se predočilo izvješće o pregledu elaborata zaštite od požara HE Dubrovnik. Naveo je kako su to njegove primjedbe koje je imao na elaborat zaštite od požara i koje je dostavio Miškoviću.
Odvjetnica Doris Košta je tijekom ispitivanja svjedoka Lise naglasila kako bi bilo dobro poći na mjesto događaja, odnosno u HE Dubrovnik. Povuklo se među ostalim i pitanje o tome je li bila dostatna količina protupožarne opreme i opreme zaštite na radu. Spomenulo se postojanje tri izolacijska aparata.
Također, Lise je, odgovarajući na upit odvjetnice obitelji žrtava, naveo kako je nakon nesretnog događaja posada izašla izvan taverne. Na pitanje, zašto to nije bilo tako prije, rekao je da nije bio ovlašten o tome odlučivati. Ukazao je, kako kaže, na potrebu probijanja još jednog evakuacijskog puta i to je ukazao na sastanku s grupom ljudi koja je ocjenjivala glavni projekt. O tome nije govorio na sjednici odbora zaštite na radu. Nije bio u poziciji da ishodi promjene vezano za zaštitu na radu i od požara, kako je rekao. Poznato mu je da je Alfa Atest napravio pravilnik 2018. godine, a kojeg je Lise dostavio DVD Župa i JVP Dubrovnik. U njemu se razrađuje postupanje u slučaju požara.
Lise je među ostalim naveo da radove na stropu nije prijavio jer nije znao za njih. Ljubo Pavić iz Spegre mu je u siječnju 2019., nakon katastrofe, dostavio prijavu gradilišta. Naveo je i kako na ulazu HE postoji zaštitar koji legitimira ljude koji žele ući u prostore pogona, nakon čega se kontaktira zaposlenik pogona.
Lise je rekao da u HE Dubrovnik nije postojala sigurnosna soba, odnosno sigurni prostor, a s obzirom da je taj prostor napravljen po zastarjelim standardima, a zakon tada nije propisivao postojanje sigurnog prostora.
Naveo je, nakon upita odvjetnice, da su svi ljudi koji su tamo radili bili zdravi i pregledani. Rekao je da je troje njegovih kolega umrlo od utapanja.
Na upit Košte je li bio upoznat sa sadržajem elaborata o zaštiti od požara, rekao je da taj elaborat nije ni postojao jer ne postoji zakonska obveza izrade takvih eleborata za objekt treće kategorije kao što je HE Dubrovnik. Na daljnji upit je li mogao navedeni događaj okarakterizirati kao višu silu, rekao je da nije stručnjak za protupožarnu zaštitu, već da je zadužen za protupožarnu preventivu. Eventualnu procjenu opasnosti od požara bi trebao naručiti on, no s obzirom da prema propisima nije bilo obvezno posjedovanje navedene procjene, to nije napravl.
-Broj protupožarnih aparata je bio određen od strane kolega koji su radili prije njega. Svi aparati su bili spremni za uporabu te su se nalazili na mjestima koja su bila ranije određena. Postojao je elaborat zaštite od požara koji nije odobren od strane MUP-a – rekao je. Na pitanje kako je mogao dozvoliti izvođenje radova na revitalizaciji, navodi kako nije sudjelovao u radu tima i nije mogao donositi samostalne odluke, nego je mogao samo izvršavati naredbe.
Odvjetnik Hrvoje Tokić, koji zastupa obitelji i oštećenike, postavio je upit. Lise izjavljuje da mu nije poznata sudbina njegovih primjedbi na elaborat vezan za zaštitu od požara. Zna samo da njegov prijedlog za probijanje evakuacijskog sustava nije usvojen.
-Možda je bilo sitnih korekcija. Nije mi poznato da je taj elaborat išao na suglasnost MUP-u. Naše povjerenstvo je imalo samo savjetodavnu funkciju, nije donosimo nikakve odluke. Finalnu odluku vezano za elaborat donosi projektant, ta odluka ide na reviziju i onda MUP-u na odobrenje. Ne znam je li povjerenstvo dostavilo finalni prijedlog elaborata na reviziju. Osobno nisam vidio taj finalni prijedlog elaborata – rekao je Lise.
Na upit odvjetnika Čeha, Lise odgovara kako je i danas zaposlen u HE Dubrovnik. Osim rješenja MUP-a, kojim je objekt HE smješten u treću kategoriju ugroženosti od požara. Ne zna je li postojao ijedan drugi dokument koji normirao ugroženost od požara. Postojao je plan zaštite od požara iz 2011., ali on nije više nije na snazi i njega je zamijenio plan alarmiranja koji je dostavljen nadležnim vatrogasnim postrojbama. Otkad je zaposlen u HEP-u, od 2007. godine, nije bilo inspekcija MUP-a. U njegovom mandatu su dolazili inspektori zaštite na radu koji nisu dostavljali nikakve primjedbe vezane za stropne ploče.
-Nitko nikad nije od nadležnih osoba ili ustanova ukazivao na eventualnu opasnost od tih stropnih ploča – kazao je. Na daljnji upit navodi da je postojao plan evakuacije iz strojarnice, a izradila ga je tvrtka Zast. Lise ne zna da je tim planom evakuacije kao evakuacijski put bio predviđen koji ide ispod stropa na kojem su se nalazile te ploče. Postoje dva evakuacijska puta, jedan je pristupni tunel, a drugi je tunel kojim prolaze kabeli.
-S tim da se ove ploče nalaze samo u prostoru strojarnice, a ne nalaze se na zidovima i stropu pristupnog ulaza – kako je rekao Lise.
Na daljnje pitanje kome je sve bio dostupan evakuacijski plan, navodi da se jedan primjerak plana nalazi kod dežurnog vođe smjene. Jedan primjerak je u direktora, jedan kod njega kao stručnjaka za zaštitu na radu. Dok je primjerak imao i voditelj evakuacije koji je bio voditelj službe održavanja. Odbor zaštite na radu je činio predstavnik poslodavca, u ovom slučaju direktor pogona, Lise kao stručnjak zaštite na radu, specijalist i povjerenik radnika.
-Na tim sastancima je obavještavan i inspektor zaštite na radu koji bi nekad nazočio, a nekad ne – kazao je. Direktor je, kako kaže, mogao pozvati bilo koga koga je smatrao potrebnim. Kao što je rekao, ovlaštenici su bili osposobljeni za zaštitu na radu i provoditi mjere za zaštitu na radu.
— Ne sjećam se da sam inspektoru zaštite na radu dostavljao druga imena, osim ovlaštenika koji su bili osposobljeni za zaštitu na radu. Nemam saznanja da je požar započeo u vertiklanom kanalu u kojem su bili položeni kabeli. Od 2007. otkad sam zaposlen, ne znam da bi bilo kakvi radovi izvođeni u tom kanalu ugrozili ili oštetili protupožarne barijere. Nisam ni znao za postojanje te vertikale do izbijanja požara – rekao je Lise.
-Kao stručnjak zaštite na radu sam obilazio projekte koji su nadzirali ovlaštenici zaštite na radu, ali su oni bili odgovorni isključivo za svoj posao. Bio sam zadužen za provođenje preventivnih mjera. Odgovorna osoba za zaštitu na radu je bio direktor. Moje primjedbe, a koje su se odnosile na projekt revitalizacije, uputio sam pismenim putem, ali nisam bio u poziciji da odlučujem o usvajanju tih primjedbi. Uglavnom sam znao koje su primjedbe bile prihvaćene. Ove o kojima sam govorio nisam upućivao u središnjicu u Zagreb, već direktoru pogona. Ljudima kojima sam uputio primjedbe, vjerovao sam da će postupiti i izvršiti promjene, a na koje sam ukazao i koje su bile potrebne, a kako bi se radovi obavljali na siguran način. Nisam provjeravao jesu li moje kolege usvojile moje primjedbe. Kao stručnjak, nisam bio u obvezi provjeravati certifikate materijala koji su ugrađene ni one koji su se trebali ugraditi bez obzira jesu li se standardi u međuvremenu promijenili – dodao je Lise.
Nakon nekih pitanja koje je postavio odvjetnik Gordan Preglej, a vezani su za razdoblje poslije tragedije, Lise je nekoliko puta izgovorio riječi: ‘To je bio šok za nas, strašno!’.
Naveo je među ostalim Lise kako kao koordinator u uredu direktora, nije mogao ništa raditi bez naloga direktora kojemu je odgovoran. S kolegama je isključivo usmeno komunicirao, kako je rekao. Radi se o Peru Miletiću, Gabrijeli Mikjl i Ivu Gogi. Zaštitarska tvrtka je radila pod njegovom ingerencijom, s tim da su rukovoditelji radova, tj. njegovi kolege, izdavali radne naloge te su mogli izdavati dozvole za ulaz vanjskih radnika.
-O tome su me trebali obavijestiti, da su izdali radni nalog, kao i o radnicima kojima su izdali dozvolu za ulazak. U ovom slučaju radilo se o građevinskim radovima te me je o istim trebao obavijestiti Pero Miletić. Nisam trebao pitati zašto su radnici ulazili u pogon bez mog znanja. Imena tih radnika su trebala biti po imenu navedena, obično je izvođač dostavljao popis radnika. Dozvolu za rad izdaje isključivo vođa smjene te se mene po tom pitanju ništa ne pita. Ne znam tko je smio ulaziti u prostorije pogona nakon tragedije niti znam tko je sve ušao. Ne znam tko je mogao dati odobrenje za ulazak u prostorije pogona nakon tragedije. Kao što sam rekao u svom iskazu, ja sam primijetio otvor u zidu te sam o tome obavijestio Pera Miletića kao građevinskog inženjera. Nisam o tom otvoru obavijestio direktora pogona. U to vrijeme je direktor bio Ivo Miletić. Kad sam rekao Peru Miletiću da treba zatvoriti otvor, uputio me na Mikjl i Gogu, a oni su da će to napraviti, no da trebaju nešto prije toga napraviti. Po meni, kao stručnjak za zaštitu na radu, ta rupa je narušavala protupožarnu sigurnost i nije smjela biti tu. Trebalo ju je odmah zatvoriti. O tom otvoru u protupožarnom zidu nisam obavijestio direktora pogona jer se radilo o taštim ljudima koje bi takav moj postupak uvrijedio. Bio sam uvjeren da će me oni kao pametni ljudi poslušati i zatvoriti rupu. Moja odgovornost obuhvaća obvezu da nadgledam da svi radnici koriste zaštitu na radu, nabavu tih sredstava, nabavu i pregled opreme, kao i to da su radnici osposobljeni za rad na siguran način. Ne smatram se odgovornim za ovu tragediju. Možda sam jedino pismenim putem trebao obavijestiti direktora o rupi u protupožarnom zidu – rekao je.
Ponovno se povuklo pitanje o građevinskoj dozvoli. Nije znao kad je postavio pitanje o građevinskoj dozvoli, ali znao je da je prema zakonu trebala biti ishođena dozvola zbog opsega radova u HE. Tada je direktor bio Mišković.
O svim nepravilnostima koje radnik primijeti na radnom mjestu, mora upozoriti svog nadležnog, rekao je. O evakucijskom putu je pisao primjedbe jer je bio upoznat. Problemi s vatrodojavnim sustavom se pojavio 2007. godine, zbog ulaska vode te su davali lažne dojave. Ti su problemi otklonjeni u 2011. godine. Jedan od razloga zbog kojih nije prijavio troje kolega, zbog nezatvaranja rupe u zidu, direktoru je činjenica da je jedan od kolega Pero Miletić, sin tadašnjeg direktora pogona Iva Miletića. Inače, ta rupa ni dan danas nije zatvorena, kako je rekao Lise.
Na upit odvjetnika petookrivljenika, Lise je dalje naglasio da je rekao Gogi da odmah zatvori rupa. O tome više nije s njim razgovarao, kao ni s direktorom. Nije mu poznato jesu li glavna ulazna vrata u trenutku izbijanja požara bila otvorena. Ista nisu, kako kaže, smjela biti otvorena za vrijeme rada generatora. HE Dubrovnik u Platu nije bila sektorizirana, nije bilo požarnih odvajanja. Ishođenje i provođenje sektorizacije nije bila njegova obveza, on je mogao samo predlagati istu da predlagati da se ispuni građevinska dozvola. Protupožarna zaštita nije mogla biti cjelovita i učinkovita bez glavog projekta i dozvole. Nije čuo za projekt sanacije zidnih i stropnih obloga. Naveo je da ne zna zbog čega su mijenjanje stropne obloge. Za vrijeme njegovog mandata, od 2007. nadalje, niti jedna inspekcija nije ulazila u prostor strojarnice te u svojim nalazima nije prigovorila na stropne ploče.
Pitanja su počeli postavljati okrivljenici. Odgovarajući na pitanja Mata Miškovića, prvookrivljenika, Lise je rekao da za vrijeme trajanja radova na revitalizaciji pogona nije došlo do ozljede radnika. Spomenuto je kako Miho Bupić nije ulazio u prostore strojarnice. Ne sjeća se kad su ugrađene ploče na stropu, kao ni kad ne postavljena skela koja je postavljena radi zamjene ploča. U svojoj je izjavi, odgovarajući na pitanja odvjetnika, rekao da ne zna je li materijal bio gorivi, to je, kako kaže, pitanje za građevinski sektor.
Na pitanje četvrtookrivljenika, navodi da su svi djelatnici bili upoznati s evakuacijskim putevima. Odvodni kanal nije bio evakuacijski put.
-Nisam upoznat s protupožarnim brtvljenjem kabela, ne znam koliko kabela ima na području HE Dubrovnik. Kabelska vertikala je zabrtvljena gore, ali ne zna je li i dolje na ulazu. Izvanredno održavanje požara je završeno nakon 2020. godine. Brtvljenje su izvodili izvođači radova – navodi Lise koji je istaknuo kako nije dobio na uvid projekt Apside. Svi su, kako kaže, bili upoznati s operativnim planom za evakuaciju i spašavanje. Također, naveo je da u postojećim uvjetima izbijanja požara u strojarnici, ne bi mogao izaći iz strojarnice.
Ispitivanje Lise završilo je nakon više od 7 sati. Odvjetnici su imali prigovore na njegovo svjedočenje, a istaknuto je među ostalim kako je Lise htio otkloniti odgovornost koju je imao u tragediji te ju je htio prebaciti na svoje kolege.
Ročište se nastavlja sutra, u srijedu, 11. listopada.