Predavanje „Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima (smjernice i iskustva)“ održano je u četvrtak, 7. veljače u dvorani pape Ivana Pavla II.
Predavačice su bile: teologinja prof. Ana Perišić, pedagoginja i psihologinja mr. Violeta Oršulić, te defektologinja Nataša Tucak. Moderator je bio ravnatelj Caritasa Dubrovačke biskupije mr. don Robert Čibarić koji je na početku pozdravio okupljene, napose one koji rade s djecom i mladima.
Prof. Perišić je kazala da je pred odraslima odgovorna zadaća kako usmjeriti mlade, a upravo hagioterapijski pristup u tome može mnogo pomoći. Naglasila je da je prvi korak hagioterapije svijest da sam vrijedan i da bi ovaj svijet bez mene bio siromašniji, a nakon toga slijedi drugi korak koji je liječenje međuljudskih odnosa, napose praštanjem, što ne znači pustiti drugom čovjeku da mi čini što želi, nego znači prihvatiti da sam povrijeđen, te odlučiti oprostiti, jer praštanje je prvenstveno odluka da ne prihvaćam zlo.
Istaknula je da je prvotni cilj pronaći smisao života, jer u suprotnom sve ostalo gubi smisao, a nažalost čovjek vrlo često bježi od tog pitanja, ponajčešće jer je u strahu od odgovora. U tom traženju smisla čovjek mora biti u suodnosu sa svojim Stvoriteljem, jer samo tu nalazi odgovore, naglasila je predavačica. Zatim je podsjetila na činjenicu da je dijete u potpunosti upućeno na drugog čovjeka, bez drugog je nemoćno i nesposobno za život, te je problem kada tu dođe do nepovjerenja. Naglasila je i da dijete usvaja zakonitosti okoline u kojoj živi.
Nakon toga kratka predavanja su održale mr. Oršulić i defektologinja Tucak, koje su progovorile više iz prakse svog rada. Defektologinja Tucak je govorila o primjeni hagioterapije u radu s osobama s posebnim potrebama. Pojasnila je da se taj rad sastoji od četiri faze: osobna priprema, neposredna terapija, posrednička terapija i hagioterapijska podrška roditeljima. Kazala je da osmjeh, radost zbog susreta s osobom i jednostavno pitanje „Kako si?“ znači više od svih metoda, budući je potrebno osobi posredovati svijest da je vrijedna. Naglasila je i da je potrebno okrenuti se mogućnostima, a ne fokusirati se na prepreke.
Mr. Oršulić je predstavila rezultate svog istraživanja „Obitelji djece s teškoćama u razvoju kroz percepciju roditelja“, čiji cilj je bio dobiti uvid u socijalnu podršku i neke aspekte funkcioniranja obitelji s teškoćama u razvoju na području Dubrovačko-neretvanske županije. Rezultati njezinog istraživanja ukazuju na nedovoljno dobar rad institucija, te na potrebu veće podrške roditeljima.
Predavanje je održano u organizaciji Caritasa, Katehetskog ureda i Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije, te partnera Grada Dubrovnika. Jutros je održan okrugli stol, a program se nastavio i popodne radionicom za roditelje djece s poteškoćama u razvoju:„Ja i moje dijete, dragocjene i voljene osobe“, dok će se sutra, u subotu 9. veljače, održati individualni rad.