Jučer je bila 13. Sjednica GV, tema: uglavnom gradski proračun za 2016. i još ponešto, nebitno! Po svemu je izgledalo kako je stanje u Gradu savršeno, nema ama baš nikakvih problema. Gradonačelnik prpošan, gradski vijećnici mirni, više ukroćeni, nitko gradonačelniku ništa niti zamjera niti spočitava, nikome ne pada napamet tražiti odgovornost ili ostavku.
Sve u svemu GV asocira na hrpu orkestriranih malih majmuna, a veliki vođa u liku gradonačelnika je vrhovni i neprikosnoveni dirigent. A ako se netko slučajno i usudi reći nešto što iskače iz učmale kolotečine, odmah ga poklopi šapa velikog vođe i sve se brzo umiri uz zaštitničku asistenciju predsjednika Frankovića.
Ova sloga u GV ne bi bila čudna ni sporna da Grad u cjelosti nije već duže vremena u kompletnom kolapsu, počevši od vode i kanalizacije, pa do raskopane Zagrebačke ulice, zimskog cirkus festivala, azila – pa tako u beskonačnost.
Evo danas je podignuta i druga optužnica protiv već osuđenog nam gradonačelnika Vlahušića i normalan građanin Grada se sav crven od srama pita: do kada ćemo se sramotit i biti taoci jednoga čovjeka nad kojim vise pravomoćne i nepravomoćne optužnice (tko zna koliko će ih još biti) za kriminal zloupotrebe vlasti i ovlasti? Taj čovjek bez obraza i obzira koji je uništio Grad tako da nikad jadniji nije bio, bez imalo srama će javno čestitat Novu godinu, otvarat festu od sv. Vlaha, predstavljat Grad i građane Dubrovnika kao da se ništa dogodilo nije.
Svi znamo tko je i što je Andro Vlahušić pa je tim više nevjerojatno i začudno ponašanje gradskih vijećnika, pa i ljudi iz gradske uprave koji ga zdušno podržavaju, umjesto da stanu u obranu digniteta Grada, građana i morala, pa konačno zatraže odgovornost i ostavku dotične osobe koja nije dostojna biti gradonačelnik Grada. Umjesto toga,u Gradskoj vjećnici stalno gledamo farsu podilaženja osuđenom gradonačelniku, a predvodnik farse je svakako predsjednik GV Franković koji se polomio podilazeći mu. Čovjek ne može a da se ne zapita gdje je nestao sram, obraz, moral, dostojanstvo, poštenje, pravednost? Kako se sve ovo može događati u našemu Gradu? Odakle su došli ljudi i kakav odgoj imaju kad podržavaju ovu i ovakvu vlast? Kuda sve to u konačnici vodi? Gdje je kraj? Ima li ga?
Rođena sam u Gradu, u ulici od Buže,to je Boškovićeva ulica,cijeli život sam proživjela u Gradu, osim onih 8 godina studija i specijalizacije u Zagrebu, pa odgovorno i s dubokom tugom mogu danas rijet da Moj Grad nikad nije bio jadniji ni poniženiji. I od Božića su učinili maškaratu, od Straduna dernek, sa srpskim pjevačima dočekujemo Novu Godinu u mrtvom Gradu bez svoga stanovništva. Ne znam može li bit još gore, ali i ovo je previše tužno i jadno.
Dr. Dorina Mitić-Šoša
U Dubrovniku, 30.12.2015.