Prije same sjednice Gradskog vijeća, Kandidacijska lista grupe birača ‘Srđ je Grad’ održi nekoliko sastanaka na kojima se detaljno prođu sve teme i podjele zadaci. Na zadnjem sastanku usuglasimo generalni stav koji ćemo braniti, odnosno podržavati. No, ostavljamo dozu slobode predstavniku na sjednici Gradskog vijeća u slučajevima procjene novih trenutaka za koje nismo znali. On ima otvorenu mogućnost odluke i glasovanja na drugi način. Ako postoji eventualna razlika između gospodina Ljuba i mene, to je osobna percepcija određene teme. Naši su stavovi poprilično slični, no ipak postoji taj dio individualnosti – ističe nam povjesničar, filozof i ‘Srđevac’ Nikša Selmani koji je nedavno ponovno sjeo u ‘vruću’ stolicu Gradskog vijeća nakon što je njegov prethodnik Ljubomir Nikolić izašao zbog poslovnih obveza. U razgovoru za DuList progovara o GUP-u, kritičnim točkama Dubrovnika, dosadašnjoj vlasti HDZ-a, ali i o mogućem povratku Andra Vlahušića na političku scenu.
Koje razlike primjećujete u sadašnjem mandatu u odnosu na 2016. godinu?
Moram priznati da mi je, kad sam se prvi put našao u ulozi vijećnika, kao i svakome drugom, to bilo novo iskustvo. U politički život ušao sam najviše zbog osjećaja odgovornosti za zajednicu, a ne iz vlastitog interesa. Mislim kako sam ovaj put ipak malo opušteniji, najprije zbog stečenog iskustva, posebno u ‘tehničkom’ smislu praćenja tijeka sjednice. To je razlika na osobnoj razini, no na sadržajnoj razini u prošlom je mandatu pitanje Srđa, kao krucijalnog pitanja liste ‘Srđ je Grad’, zbog kojeg smo i u ušli u politiku, bilo aktualnije. Oko toga pitanja ‘prelamale’ su se velike i ključne stvari, kao što je pitanje smještaja Muzeja Domovinskog rata. Ta tema trenutno nema toliko veliki fokus javnosti kao što je imala u proteklom mandatu. No, to je posve normalno, obzirom na višegodišnje trajanje svih tih procesa.
Možemo li reći da se smjer djelovanja Srđevaca promijenio, upravo zbog spomenutog manjeg fokusa javnosti na pitanje Srđa?
Dobro da ste to istaknuli. Ono što je ‘Srđ je Grad’ u političkom smislu isticao i što nam je bila prednost, jest da smo prvi prepoznali ključan problem Dubrovnika, a to je apartmanizacija Srđa. To nas je dovelo u ‘žižu’ političkih događanja, ali kao što sam i rekao, s vremenom je padao fokus javnosti s ovog problema i mi smo u političkom smislu počeli otvarati i druge teme i nuditi svoja rješenja. Recimo, naš je uspješan prijedlog bio da cijena parkinga u drugoj zoni bude 60 kuna. Uspjeli smo to ‘progurati’ na zajedničku dobrobit i građana i ‘Sanitata’. No, morate shvatiti da iz pozicije u kojoj se mi nalazimo, to nije lako. Morate uvijek tražiti političkog ‘partnera’, s kojim se možda oko većine stvari ne slažete, ali s kojim morate, upravo zbog javnog interesa, pronaći zajednički jezik i dovoljno razumijevanja za realizaciju vašeg prijedloga. Jer smisao politike nije da se ljudi nekritički suprotstavljaju kao da su navijačke skupine. Treba postojati dijalog svih dionika u politici.
‘Srđevci’ su pozvali UNESCO u Dubrovnik. Nakon naših poziva, njihova komisija je došla u naš grad i vidjela što se s njime događa
Što su Srđevci dosadašnjim političkim djelovanjem uspjeli realizirati?
Jedna od takvih bitnih stvari je i boravišna pristojba za goste s cruisera. To je samo jedan od četrnaest prijedloga Srđevaca koje smo poslali na javno savjetovanje vezano uz paket turističkih zakona i vrlo je vjerojatno da će se naći kao konačni prijedlog Zakona o boravišnoj pristojbi. Nama bi bilo drago, barem iz političke pristojnosti da se istakne da smo mi to predložili jer temeljem ovoga bi Grad Dubrovnik mogao, počevši od 2021. utržiti minimalno 7 milijuna kuna godišnje. Također, tu je i pitanje terminala u Gružu. Bili smo jedini, uz nekoliko časnih iznimki, a za razliku od HNSa, HDZ-a i tadašnjeg dogradonačelnika Raguža, koji smo glasovali protiv programa arhitektonskog natječaja za uređenje novog terminala u Gružu kojim bi ovaj došao u koncesiju francusko-turskog konzorcija. ‘Stiskali’ smo tu temu sve do Hrvatskog sabora u kojem smo tada imali svoga predstavnika. Zbog političkog spleta okolnosti i naše upornosti, to se uspjelo zaštititi. Smatramo to normalnom stvari koju je bilo potrebno napraviti za interese Grada Dubrovnika. Često se ljudi pitaju što su Srđevci napravili. ‘Srđ je Grad’ je napravio puno, no s time se ne hvalimo. Evo primjerice, tu je i prijedlog ‘Srđevaca’ za participativno budžetiranje, koji se konačno i pokrenuo u pravcu realizacije. Također, ‘probudili’ smo ljude i po pitanju kotarskih izbora gdje smo dali ruke ljudima iz građanske inicijative ‘Dajmo ruke’. Riječ je o građanima koji su dobili kotarske izbore u Gradu i na Pločama i s njima komuniciramo i dalje. Pokušavamo im približiti određene teme, kao što je recimo situacija oko Belvedera. Pokušavamo im objasniti što se tamo realno događa, na laički način, jer ljudi zapravo ne znaju puno. Mislim da ‘Srđevci’ mogu pomoći upravo u razvijanju svijesti ljudi o pojedinim temama koje su od javnog interesa. Jedna od ključnih stvari je i da su ‘Srđevci’ pozvali UNESCO u Dubrovnik. Nakon naših poziva, njihova komisija je došla u naš grad i vidjela što se s njime događa. Bio je u katastrofalno zapuštenom stanju i prijetio mu je povratak na listu ugrožene baštine. No, gradonačelnik Franković ipak je prepoznao neke smjernice koje je UNESCO tada bio istaknuo, kao što je recimo, da se povijesna kanalizacija u Gradu mora očistiti i sanirati, na čemu se trenutno radi. Nadalje, tu je proširenje buffer zone i izrada Plana upravljanja gradskom jezgrom. Izradila se i Strategija turizma, s naglaskom na kruzerski turizam. Nemojte zaboraviti, ovo nisu stvari koje je potaknuo Grad Dubrovnik, već UNESCO samo zahvaljujući što su ih članovi ‘Srđ je Grad’ pozvali i komunicirali s njima, što još i danas radimo.
Tema GUP-a je neizostavna. Smatrate li da će gradonačelnik uspjeti napraviti određene njegove izmjene do 2021. godine?
Kada bi gradonačelnik nešto sada pokrenuo, trebalo bi mu po mom mišljenju barem godinu i pol dana da se izmjene GUP-a realiziraju. To je jedan dugotrajan, težak i naporan proces jer je riječ o strateškom dokumentu. On podrazumijeva promišljanje prostora na duže vremensko razdoblje, a na planiranju prostora se zrcale svi segmenti života pojedinaca i zajednice. ‘Srđevci’ su i prije deset godina isticali da je naš GUP nešto što je potpuno upropastilo prostor. Samim time i budućnost. Tadašnje vlasti pogodovale su ogromnom broju privatnih investitora ne bi li im zadovoljili interese, možda neki i svoje interese. Dakle, interesi su bili privatne naravi, a ne javne. Nakon 15-ak godina katastrofalnih izmjena, generalnih kao i onih točkastih, dobili ste GUP kao ‘Generalni Uništavač Prostora’.
Kakvo je Vaše mišljenje o točkastim izmjenama?
Smatram da takvo razmišljanje nije strateško razmišljanje. Ne možete ‘točkasto’ mijenjati neke stvari bez uvida u cjelinu. Morate iz cjeline misliti, a tek onda mijenjati neke stvari pojedinačno.
Kako doživljavate prostor grada? Koje su po Vama kritične točke?
Postoji više kritičnih točaka, no definitivno ona prva je promet. Kad netko nešto kod nas gradi, tek eventualno promišlja o prometu i ostaloj infrastrukturi koja prati objekte. Dakle, prvo biste morali promišljati o prometu te konačno i o svim javnim sadržajima koji prate neku urbanu cjelinu. Ako gradite zgrade, kuće i stambene prostore, a ne planirate mjesta za vrtiće, škole i slično, nastaje urbanistički kaos. Babin Kuk je, po mom mišljenju, u smislu stanovanja potpuno i nepovratno upropašten. U investicijskom smislu također postoje veliki problemi, kao primjerice projekt Marine Frapa koja je potpuno iznegirala dubrovačke ljetnikovce, jedinstvenu baštinu koja je mogla biti poticaj za razvoj onog vida turizma koji priliči Dubrovniku. U budućnosti Grad ima priliku graditi na Pobrežju i nadam se da će barem na tom području pokazati logiku urbanističkog planiranja.
Franković mora odlučiti kakav Grad hoće
Na nedavnom ste predavanju rekli da je stanovanje u Dubrovniku u krizi i da smo prisiljeni na življenje rentijerstva.
Glavno pitanje koje se postavlja jest može li Dubrovnik ponuditi dobar život? Naime, postoji razlika između života i dobrog života. Osnovni život zahtijeva elementarno mjesto za stanovanje, radno mjesto, mjesto gdje se mogu nabaviti osnovne životne potrepštine i uopće, sve ono što omogućuje osnovne uvjete za život. Međutim, dobar vam život omogućava, uz sve navedene stvari, i razvoj drugih sposobnost i interesa kao primjerice dobar ukus kao kriterij razlikovanja onog kvalitetnog od nekvalitetnog, osjećaj za javno dobro, svijest da si političko biće, odgovornost prema zajednici, Gradu, Državi i Svijetu. Kad biste pitali čovjeka koji nema krov nad glavom što mu je najvažnije u životu, rekao bi vam, naravno, krov nad glavom. Kad biste ga pitali je li mu važan odlazak u galeriju na kvalitetnu izložbu, vjerojatno bi vam se nasmijao, pritisnut vlastitim nedaćama. Međutim kad on, njegova djeca i unuci osiguraju sve preduvjete za život, otvorit će im se horizont dobrog života i to će početi smatrati nečim vrijednim. Po logici stvari, zapravo idemo od nečega na početku prema onome na kraju, čemu smo uvijek težili, a toga na početku nismo bili svjesni. Ulazak u rentijerstvo poradi samog profita prijeti zaboravu smisla stanovanja kao težnje k dobrom životu. Onaj tko odista želi biti gradonačelnik, mora imati u vidu sve ove činjenice, inače je gradonačelnik samo po funkciji, a ne zbiljski.
Na sjednici je donesena i izmjena Odluke o plaćanju naknade za nedostajuće parkirališno mjesto. Razumijem nakanu Grada Dubrovnika koja je u načelu opravdana, ali ne znam je li u svim slučajevima realizacija dobra. Namjerava se ‘prisiliti’ svakoga onoga tko gradi i tko može izgraditi parkirališno mjesto, da ga i napravi. Međutim, oni koji iz objektivnih razloga ne mogu napraviti garažno mjesto ili nemaju pristup, za njih je predviđeno plaćanje naknade kao zamjene za nedostajuće parkirno mjesto. Smatram, i što sam naglasio na sjednici, da građani trebaju imati garanciju da će njihov novac zaista otići u svrhu parkirnog prostora kojim će se i oni služiti, a ne, primjerice, u održavanje cesta.
Gradonačelnik je na Gradskom vijeću istaknuo kako se ‘digla bespotrebna frka oko uređenja Posata’. Smatrate li da je to tako? Je li ovdje ipak riječ o devastaciji?
Nije problem što je gospodin Raguž htio napraviti nešto u Posatu. Problem je što, da biste radili takav posao u središtu zaštićene UNESCO-ove baštine, morate to napraviti na najbolji mogući način koji ima svoju proceduru. Prvi korak je davanje konzervatorskih smjernica za uređenje prostora. Mi jesmo da se Posat uredi, ali prema najvišim standardima! Ako vi krenete sami uređivati, bez smjernica i kvalitetne projektne dokumentacije, stavljanjem betonske podloge, pokazujete da ne želite pratiti najviše standarde koje ovaj grad zaslužuje i da ne poštujete proceduru koja je zakonski propisana. Po pitanju Posata, dakle – devastacija i neukus.
Kakvim opisujete djelovanje MOSTovaca, gospođe Dolores Lujić i gospodina Mara Kristića u Gradskom vijeću?
S Marom smo proveli gotovo dvije-tri godine intenzivnog političkog života te je na kraju krajeva bio i naš predstavnik u Saboru. Radi se o ljudima koji su dugo u politici i mislim da će u svom djelovanju pronaći svoj politički interes, ali da neće ulaziti u prevelika i preoštra sukobljavanja s vladajućima, niti s oporbom.
Vode li vladajući Dubrovnik u dobrom smjeru?
Poteze ljudi potrebno je razumjeti u kontekstu u kojem ih rade. Kontekst u kojem se nalazi Mato Franković, i kontekst u kojem se nalazi netko od ‘Srđevaca’, potpuno je drukčiji. On je osoba koja pod sobom ima veliku stranku, na horizontalnoj razini unutar Grada Dubrovnika i tu postoje brojni interesi koje on mora ispuniti i zadovoljiti. Međutim, postoji i vertikalna struktura, u kojoj su i županijska i državna razina ‘pod’ HDZ-om. Koliko je to prednost za ostvarenje nekih ciljeva, može biti i izuzetno težak teret. Pomiriti vertikalne i horizontalne interese, to je veliko i teško političko umijeće. Dakle, teško mi je govoriti o njegovom djelovanju, ukoliko ne uzmemo kontekst u kojem djeluje. On bi htio napraviti neke promjene u Gradu, to se vidi, no nije jasan smjer. Tako se primjerice mi ‘Srđevci’ ne možemo složiti da je Grad u isto vrijeme i kruzerski, i elitno i kulturno opredjeljen. Franković mora odlučiti kakav Grad hoće. Strateško promišljanje znači da politiku grada, a tu prije svega mislim na turističku politiku, obzirom da je turizam osnovna gospodarska grana Dubrovnika, treba okrenuti u jednom jasnom pravcu.
Kad smo već kod turizma, smatrate li kako će projektom Respect the City stvarno doći do većeg poštivanja Grada, što i zaslužuje?
Podsjetit ću da je Grad Dubrovnik bio vrlo blizu tome da ga se stavi ponovno na popis ugrožene svjetske baštine. Isto tako, strahovito se proširila ‘fama’ da je grad uništen megalomanijom profita i gomilom turista. Čini mi se da je Franković ovim projektom, barem zasad, pokušao promijeniti percepciju koja se stvorila u inozemstvu i pokazati da je Dubrovnik grad koji se okrenuo održivom turizmu. No, naše mišljenje je da je to sve trenutno samo na riječima. Naime, uvjerio ih je da je to tako, ali na terenu vlada potpuno drukčija slika. Kad dođete na teren, sve ga demantira. To je ono što njemu čini problem! Priča prema vanka neće dugo izdržati, ako se ne počnu konkretno neke stvari mijenjati.
Živimo u demokratskom društvu i državi u kojoj je Vlahušić ‘platio svoj dug’ vezano za zlouporabu položaja i ovlasti. Prošao mu je rok i može se kandidirati i ne vidim nikakav problem u tome
Kako na našem području kotiraju članovi Živoga zida? Koja je njihova publika i javnost do koje dopiru? ‘Prijete’ li Srđevcima na idućim izborima?
Nikad ne gledam tko je iz koje stranke. Uvijek gledam je li netko kvalitetan čovjek. U strankama postoje brojni kvalitetni ljudi koji zbog spleta okolnosti ne mogu izaći na vidjelo. Iz Živog zida poznajem gospara Hrvoja Kukuljicu i garantiram vam da se radi o kvalitetnom čovjeku. To je ono što mogu reći o njemu kao o čovjeku, što možda označava i Živi zid u Dubrovniku. Nisam razmišljao imamo li istu potencijalnu biračku bazu. No, mi u ‘Srđ je Grad’ ne razmišljamo o tome. Razmišljamo samo o onome što je ispravno i nemamo nikakvih političkih kalkulacija. Nećete vidjeti kako idemo od mjesta do mjesta i ljude pozivamo da glasaju za nas.
Lokalni izbori su za dvije godine. Postoje najave kako se na političku scenu vraća i Andro Vlahušić. Koje je Vaše mišljenje o njegovoj mogućoj kandidaturi za gradonačelnika?
Živimo u demokratskom društvu i državi u kojoj je Vlahušić ‘platio svoj dug’ vezano za zlouporabu položaja i ovlasti. Prošao mu je rok i može se kandidirati i ne vidim nikakav problem u tome. To je njegovo osobno i zakonsko pravo.
Jeste li Vi spremni za kandidaturu?
Postoji toliko stvari kojima se bavim, uz političko djelovanje. Moram reći kako smo u sve ovo ušli kao – ljudi iz grada i nismo znali da će doći ovako daleko. Tada smo mislili da je problem samo u Srđu, no onda smo vidjeli da postoji i niz drugih problema. Ono što bi bilo najpoštenije jest da na idućim izborima konačno izađemo s nazivom ‘Srđ je Grad’. Zakon ne dopušta da se nezavisne liste
mogu nazivati nekim općim imenom nego jedino prema nositelju liste.
Na svakom Gradskom vijeću inzistirate na ukidanju Ugovora o koncesiji za tvrđavu Imperijal?
U trenutku kad je potpisan Ugovor 2009. godine, ugovoren je i rok za rekonstrukciju tvrđave. To je, s obzirom na datum izglasavanje UPU-a Srđ, bio listopad 2015. godine. U razdoblju od 2015. do danas nitko iz Grada, osim Srđevaca, nije postavio pitanje o tome što se događa s tvrđavom Imperijal. Već četiri godine govorimo da se treba provesti raskid Ugovora o koncesiji za što postoji pravna osnova. Rekli smo i da treba ući u pregovore s Društvom prijatelja dubrovačke starine koje bi moglo financirati jedan dio sredstava za obnovu tvrđave. Govorili smo i da se u Imperijalu, osim muzejskog prostora koji treba biti puno veći nego onaj kojeg je nudio ‘Razvoj Golf’, stvore prostori za gospodarsku djelatnost članova braniteljskih udruga. Naravno da toga nije došlo. Kad smo se borili da se Muzej Domovinskog rata ne gurne u nekakve smiješne prostore, dobili smo pisanu javnu potporu mnogih braniteljskih udruga iz Hrvatske, ali i iz BiH. Uspjeli smo tada zaustaviti i ovaj plan ‘golfera’ kojeg je i HDZ na početku izrazito podržavao. Primjer je ovo da Srđevci puno domoljubnije razmišljaju. I ovo možemo staviti na popis stvari koje smo dosad napravili. Suština raskida Ugovora o koncesiji je u tome da je prema njemu UPU morao predvidjeti u prostorima tvrđave Imperijal ugostiteljsko-turističku namjenu, no UPU je predvidio samo pretežno kulturnu namjenu. U tom smislu sukladno ugovorenom između davatelja koncesije i koncesionara, Ugovor se smatra sporazumno raskinutim s danom donošenja UPU-a. No, da bi se ovo i provelo, gradonačelnik mora poslati ‘Razvoju Golf’ obavijest da je Ugovor raskinut. To nije htio Vlahušić, a to ne želi ni Franković koji je najavljivao da će to učiniti pa nije. Navodno ne želi to napraviti sve dok se arbitražni postupak u Washingtonu ne dovrši.
Na čemu radite na znanstvenom području? Je li Vam politika uzela puno vremena?
U politici najviše umara to što morate stalno biti ‘u igri’ što iziskuje jako puno vremena i napora te zahtijeva logiku razmišljanja kako se stvari odvijaju. Niste gazda svoga života. Kad se bavite samo znanošću, filozofijom ili slikarstvom, gazda ste svoga života i kreirate svoje interese. Bavim se svime i svačime, sviram s Valetudom i nedavno smo izbacili novi singl, već dvadeset godina slikam, a trenutno proučavam urbanistički razvoj Dubrovnika u posljednjih 200 godina. To je izrazito zanimljiva tema prema kojoj vidimo kako su problemi koji nas danas muče nastali prije stotinjak godina.