Gradonačelnik Mato Franković obilježio je pet godina svog mandata na čelu Dubrovnika brošurom na 95 stranica, kroz koju je javnosti prikazao sve ono što je u tom razdoblju napravio. Poseban dio odnosi se na pogled unaprijed, odnosno na projekte koji su ili spremni za realizaciju ili su u različitim fazama projektiranja. Upravo među njima nalaze se i oni o kojima Dubrovčani godinama slušaju različita obećanja. Pojedini su se projekti kroz godine i različite mandate i po nekoliko puta vadili i pospremali u ladice.
Čačić počeo, tko će završiti?
Prije svega tu je Dom umirovljenika ispod Opće bolnice Dubrovnik, čija je gradnja počela još prije Domovinskog rata. Naime, DP Coning, zastupan po direktoru Radimiru Čačiću, zaključio je 1990. godine ugovor o inženjeringu s Republičkim fondom MIORH temeljem kojega Coning preuzima vođenje kompletnog inženjeringa za izgradnju Doma umirovljenika Medarevo. Obavljeni su pripremni radovi kao i 30-ak posto ugovorenih radova, ali je rat sve zaustavio. Kako tada, tako i danas – nikad dovršena građevina zarasla je u makiju. Postojali su pokušaji njegove ‘revitalizacije’ ili ‘dizanja iz mrtvih’, ali bez rezultata. U mandatu Dubravke Šuice naručena je i stručna ekspertiza stanja građevine i projektne dokumentacije, a dom se pokušao graditi putem javno-privatnog partnerstva. Naime, 2006. godine krenulo se s pozivom za iskazivanje interesa za gradnju. Javila su se čak dva potencijalna investitora, talijanski konzorcij Pool Engineering i domaći investitori okupljeni oko IGH, Centra za rehabilitaciju Varaždin te Konstruktora i Tehnike. No, oba su ponuditelja propustila dostaviti obvezujuću financijsku ponudu te je Grad morao pronaći alternativno rješenje. Prema izjavama tadašnjeg pročelnika Miha Katičića Grad je želio naći drugi model završetka gradnje i to u suradnji s državom, Županijom i Zakladom Blaga djela koja je i tada iskazala interes za suradnjom na ovom projektu. No, sve to nikad se nije realiziralo. S druge strane, nasljednik Dubravke Šuice na čelu Grada, Andro Vlahušić kreće s novom idejom, Čačićev dom želio je pretvoriti u svojevrsni dom za imućnije Dubrovčane, a prioritet mu je bio dom u Hotelu Gruž. Njega je, inače, još 1999. godine tadašnja Vlada RH darovala Gradu s ciljem da se isti prenamijeni u dom za starije. No, još 2009. godine najavljivala se mogućnost komercijalizacije ovog hotela, koji zbog svoje blizine Luci Gruž ima i više nego idealnu poziciju za turističke svrhe. Grad Dubrovnik nikada nije dobio potvrdu o prenamjeni hotela pa je Vlahušićeva gradska uprava ipak morala krenuti s izradom dokumentacije za obnovu ovog hotela u dom umirovljenika. No, Vlahušić ga nije uspio realizirati, dok se nova Gradska uprava na čelu s Matom Frankovićem morala uhvatiti u koštac s manjkavom dokumentacijom koju je iza sebe ostavio njegov prethodnik. Objekt u Gružu konačno poprima konture budućeg doma, dok onaj ispod bolnice ima građevinsku dozvolu te je spreman za realizaciju kad se za to osiguraju i sredstva. Inače, procijenjena vrijednost ovog projekta je 155 milijuna kuna.
Od gumna do Grabovice
Ovih dana i više je nego aktualna problematika zbrinjavanja napuštenih životinja, koja se ne rješava posljednjih 20 godina. Azil na Žarkovici ponovno je posjetila inspekcija, ovog puta u pratnji policije i sve je to otvorilo staru priču o potrebi izgradnje azila. Životinje su, podsjetimo, na Žarkovicu kao privremeno rješenje došli uz potporu bivše gradonačelnice Dubravke Šuice, koja je prva obećala izgraditi gradsko utočište za napuštene životinje. Problem nije riješio ni Andro Vlahušić. Dapače, on je godinama bio u ratu s Društvom za zaštitu životinja, a u njegovim smo mandatima svjedočili i prosvjedima zbog Žarkovice. Grad se pobunio u studenom 2009. godine radi sprječavanja eutanazije tristotinjak neudomljenih životinja. Nekoliko godina kasnije, točnije 2015. ponovno je došlo do prosvjeda na Stradunu, ovog puta protiv odluke Grada Dubrovnika o sklapanju ugovora s azilima sa sjevera Dalmacije, a nakon što je jedne prosinačke noći iste godine dio pasa odnesen sa Žarkovice. Tada se prosvjedovalo i pred obiteljskom kućom tadašnjeg gradonačelnika Andra Vlahušića. On je pak, u prosincu 2015. godine sklopio ugovor o izvođenju radova na novom azilu nedaleko postojećeg, a isti je trebao početi s radom u ljeto 2016. Objekt, nazvan kasnije gumnom, nikad nije dovršen. O tome se na Žarkovici 2016. godine osvrnuo i tadašnji predsjednik Gradskog vijeća, danas gradonačelnik Mato Franković.
-Uvjeren sam da će novi primjereni azil biti izgrađen u roku od godine dana, a na ovo gumno koje je Andro Vlahušić sa suradnicima privremeno izradio je još jednom bačen novac građana Dubrovnika. Ipak vjerujem da će se ovdje moći plesati neki od tradicionalnih plesova dubrovačkog kraja – rekao je tada Franković. No, potom je preuzeo vlast u Dubrovniku, a azil još nije izgradio. Dugo je tražio prikladnu lokaciju, a projekt azila na Grabovici predstavio je tek u svibnju 2019.
Trodijelna, montažna, multifunkcionalna
Godinama se po strani ostavljalo i ulaganje u sportsku infrastrukturu, iako su obećanja ‘prštala’ na sve strane. Novu dvoranu u Gospinom polju mogli smo dobiti još prije 15-ak godina. Naime, 2006. godine usvojena je prostorno programska studija Sportsko-rekreacijskog parka Gospino polje, koju je izradio projektni biro ‘Geng – arhitektura’ Miroslava Genga, a koja je prethodila izradi Detaljnog plana uređenja. Studija je predviđala gradnju trodijelne sportske dvorane, zatvoreni i otvoreni bazen te stadion kapaciteta 3500 gledatelja. Prvo se doduše, zbog imovinsko-pravnih odnosa trebala graditi trodijelna sportska dvorana, a u međuvremenu se planirao otkup preostalog zemljišta potrebno za gradnju novog sportskog centra. Za dvoranu je izrađen i idejni projekt (Geng – arhitektura), a u projektiranju se stiglo sve do glavnog projekta. No, isti je pospremljen u ladicu. Nakon Šuice, bivši gradonačelnik Vlahušić došao je na ideju gradnje montažne dvorane, od čega je i sam ubrzo odustao te se okrenuo ideji gradnje trodijelne dvorane javno-privatnim partnerstvom. Danas pak slušamo o multifunkcionalnoj dvorani procijenjene vrijednosti 338 milijuna kuna!
Vićane, kad će ta Arena?
Slušamo godinama i o gradnji ‘lapadske ljepotice’, oko koje se uvijek nekako ‘mota’ Pero Vićan. Upravo on trenutno radi na tekstu međunarodnog natječaja, kojim će se tražiti budući investitor. No, prijedlog nikako da dođe pred gradske vijećnike. Treba napomenuti i kako smo se kroz godine nagledali svakojakih rješenja i maketa budućeg lapadskog stadiona. Vratit ćemo se tako u 2006. godinu kada je pokojni arhitekt Boris Magaš dubrovačkoj javnosti i gradskim čelnicima predstavio idejno rješenje nogometnog stadiona s osam do 10 tisuća mjesta u gledalištu, a kako su mediji tada pisali trebao je, ovisno o željama Gradske uprave, koštati između 50 i 250 milijuna eura. Prema njegovom rješenju zapadna tribina trebala je biti natkrivena, a ispod stadiona gradio bi se poslovno-garažni objekt s dvije do tri etaže. Kao najveći problem istaknut je tada promet, a to se pitanje ponovno otvara i danas, budući da postojeće raskrižje na jugozapadnom dijelu stadiona ne bi moglo podnijeti toliki promet. No, gradonačelnica Šuica je odustala od Magaševog rješenja te raspisuje natječaj za stadion sa znatno manjim kapacitetom gledališta (oko 5500). Interes za projektiranje nije izostao, pristigla su čak 32 rada, no prvu nagradu nitko nije osvojio jer bi to za sobom nosilo i zakonsku obvezu poštivanja rješenja. Ova zakonska rupa drugog mjesta, pisali smo prije nekoliko godina, omogućuje eventualnu, ali ne i obveznu gradnju po njihovom rješenju.
Rad autora Zorane Sokol Gojnik i Igora Gojnika, diplomiranih inženjera arhitekture iz Zagreba, dobio je tada drugu nagradu. Inače, ‘Lapadsku ljepoticu’ planiralo se graditi po modelu javno-privatnog partnerstva, no zainteresirani investitor nekako je uvijek izostajao. Sve do bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića, koji je obznanio kako su najprije Nijemci zainteresirani za njegovu gradnju, a ubrzo je stiglo i rješenje austrijske tvrtke Supernova. Godine 2015. održana je prezentacija jednog od mogućih rješenja u javno-privatnom partnerstvu s tri podzemne etaže, prizemljem i katom, a sam stadion trebao je biti na krovu objekta. U sklopu trgovačkog centra, koji bi se prostirao na dvije etaže trebalo je biti 900 parkirnih mjesta. Stadion bi bio kapaciteta 5 tisuća gledatelja.
Već tada se najavljivao međunarodni natječaj koji se do danas nije raspisao. Nakon smjene vlasti i dolaska gradonačelnika Mata Frankovića, gradski su vijećnici po tko zna koji put pokrenuli inicijativu za projekt Arene Lapad. Mostov vijećnik Maro Kristić tada je rekao kako se ‘pokreću predradnje za objavljivanje međunarodnog tendera za izgradnju Arene Lapad po modelu javno-privatnog partnerstva’. Franković je na 100. rođendanu GOŠK-a najavio početak gradnje 2021., a još uvijek čekamo prvi korak u potrazi za zainteresiranim investitorima.
Gradac i zelenilo
Baš poput sportske, ni zelena, parkovna infrastruktura nije godinama dobila potrebnu pažnju. Ovdje prije svega mislimo na svima omiljeni Park Gradac. Još 1997. godine krajobrazni arhitekt Bruno Šišić i arhitektica Katarina Ogresta izradili su projekt obnove parka nakon devastacije u Domovinskom ratu, ali tada nije bilo sredstava da se projekt i ostvari. Pitanje obnove parka opet je aktualizirano 2007. godine, a 2008. Vrtlar i tvrtka Acanthus proveli su procjenu stanja, međutim projekt nije nastavljen. Godine 2013. pokrenuti su razgovori sa stručnjacima koji su ranije radili na ovom projektu, a na kraju je zaključeno da je dokumentacija zastarjela, a stanje biljnog fonda degradirano te je bilo potrebno krenuti ispočetka. Napravljen je potom Program za provedbu državnog, javnog, otvorenog za realizaciju u jednom stupnju i anonimnog natječaja krajobrazne arhitekture za park Gradac. Prije dvije godine izabrano je idejno rješenje, a za pobjednički rad ocjenjivački sud izabrao je onaj autora Antuna Sevšeka, Melite Čavlović, Damira Gamulina, Vesne Hrga Martić i suradnice Ane Šverko. Rješenje će poslužiti kao podloga za izradu daljnje projektno-tehničke dokumentacije. Projekt parka Gradac, doznali smo nedavno iz Gradske uprave, trenutačno je u fazi izrade glavnog projekta, nakon što su pribavljeni svi posebni uvjeti, uključujući i konzervatorske.
Koliko se do danas trebalo izgraditi stanova?
Ni jedna gradska uprava, od Šuice preko Vlahušića do Frankovića, nije se baš proslavila kada je u pitanju stambeno zbrinjavanje mladih obitelji. Svi su oni obećavali po pitanju stanogradnje ‘brda i doline’. Franković je u kampanji 2017. godine obećao čak 130 stanova za mlade obitelji, a u petj godini mandata izgradio ih je – 43. Vlahušić je bio još izdašniji s obećanjem. Godine 2009. obećavao je kako će graditi 50 POS stanova godišnje, a nije izgraditi niti jedan. Doduše, u njegovom je mandatu završena druga POS zgrada u Mokošici sa 64 stana, no projekt je to započet još u doba njegove prethodnice Dubravke Šuice. U njenom drugom mandatu su pak, podsjetimo, upravo u Mokošici dodijeljeni ključevi prvih 67 POS stanova. Bilo je to sad već davne 2007. godine, a potom je krenula u projekt POS II. U međuvremenu, u predizbornoj kampanji obećala je i gradnju novih stanova za mlade i to u Solitudu. Tih stanova nema ni danas. Inače, aktualna gradska uprava Mata Frankovića ‘gura’ projekt stanogradnje u Solitudu, međutim, izrađen je tek glavni projekt za tri zgrade te je u postupku proces ishođenja dozvola. Budući da tempo gradnje stanova i nije baš na zavidnoj razini pitanje je tko će u trenutku dodjela ključeva ovih stanova biti na čelu grada.
Novu garažu čekamo 13 godina
Jedan od većih dubrovačkih problema svakako jest promet. Ne treba zaboraviti kako je prva i jedina javna garaža u Dubrovniku izgrađena sad već davne 2009. godine. Postojali su i planovi oko Centra iza Grada, no taj projekt još nije došao ni do ‘papira’. Inače, aktualni je gradonačelnik od početka svog mandata govorio o gradnji najmanje deset garaža, kako bi se poboljšao promet u mirovanju.
-Naravno da je nemoguće to ostvariti tijekom ovog mandata, no cilj je da u ovom mandatu započnemo gradnju garaže kod zgrade OTP-a. To bi bila garaža koja bi značajno riješila probleme u prometu, posebno u Vukovarskoj ulici te u Ulici dr. Ante Starčevića. Samim tim bi se povukli automobili s ulica koje bi postale brže i protočnije – rekao je u listopadu 2019. godine u razgovoru za DuList Mato Franković. No, za garažu iza OTP banke, iščitavamo iz brošure uz pet godina mandata, tek je izrađen glavni projekt. A gdje su tek ostale garaže pa i ona koja se obećavala stanovnicima Zlatnog potoka?
Konačno, Lapadska obala!
Ovdje ne trebamo zaboraviti rekonstrukciju Lapadske obale, koja je nakon uređenja raskrižja na Ilijinoj glavici, prvi veliki cestovni projekt koji se realizira na užem području grada. I Lapadska obala godinama je bila dio obećanja gradskih vlasti, ali i njihova velika sramota. S radovima se napokon krenulo u travnju prošle godine, a dvotračnu novu cestu trebali bismo dobiti pred kraj 2023. godine. Dugo se vremena govori i o cesti važnoj za stanovnike Mokošice. Za dvosmjernu spojnu cestu Tamarić u Mokošici Grad je krajem 2020. godine ishodio građevinsku dozvolu, a danas se provodi završni postupak izvlaštenja. Ne treba zaboraviti niti obilaznicu Montovjerne, o čijoj se izgradnji govori također niz godina. Bilo je intencija za rješavanje ove važne prometnice no nikad se s dokumentacijom nije došlo dalje od ideje. Danas je ova prometnica, odnosno projekt njene gradnje pred izdavanje lokacijske dozvole. No, potom slijedi izvlaštenje pa tek onda i građevinska dozvola. Svakako za kraj ostaje pitanje hoće li se u iduće tri godine ostvariti uvođenje posebnog režima prometa oko povijesne jezgre. O tome se razmišlja više od 20 godina, ali je rijetko koja gradska vlast s riječi prešla na djelo.
Stop prometu oko Grada
Prisjetit ćemo se, o čemu smo i ranije pisali, sredine ‘90-ih godina prošlog stoljeća i mandata tadašnjeg gradonačelnika Nikole Obuljena. Već tada su gradski čelnici postali svjesni velikog priljeva vozila te se pojavio prijedlog da se na prostoru Luke napravi parkiralište s ciljem zaustavljanja prometa prema užoj gradskoj jezgri, odakle bi se prema Pilama posjetitelji prevozili shuttleom. Bio je to za to doba radikalan, ali vrlo realan prijedlog. No, kad se trebalo krenuti u izradu idejnog rješenja, dolazi do smjene vlasti te ideja zamire. I bivša dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica je sa svojim Poglavarstvom promišljala o rješavanju prometa oko Grada, a u tom cilju bilo je i idejno rješenje platoa Pila, za kojega je čak proveden i urbanističko-arhitektonski natječaj. Šuica je htjela promet premjestiti s Pila, koje bi bile isključivo pješačka zona. Nova prometnica bila je planirana iza zgrade bivšeg Atlasa, počelo se čak i s rušenjem dijela građevina koje su stajale na putu tom projektu, no zaustavili su ga građani, stavši u obranu ne samo Pila već i platana, koji je na kraju dobio i zaštitu.
Jedna od ideja za rješavanje prometa oko Grada bilo je i okretanje smjera prometa Zagrebačkom ulicom, proširenje Ulice branitelja Dubrovnika, ali i postavljanje rampe na garaži na Ilijinoj glavici. Najdalje je u tome dogurao (barem se tako činilo) bivši dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić.
Pa iako je Vlahušić za svoj projekt imao završenu studiju Fakulteta prometnih znanosti, konačno tehničko rješenje nikada nismo vidjeli.
I sadašnji gradonačelnik Mato Franković još je 2018. godine najavio pronalazak rješenja za uspostavu posebnog režima prometa oko grada. Od tada do danas čekaju se izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojima će se konačno omogućiti uvođenje organizacije i kontrole prometa s fokusom na građane i njihove potrebe, odnosno uspostava posebnog režima prometa u zaštićenim kulturno-povijesnim cjelinama. Na koji način, to tek trebamo vidjeti.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
GODINAMA SE PRIČA Kad će na red doći prihvatilište za beskućnike?
Dubrovnik već godinama pokušava riješiti i problem beskućnika. Sjetit ćemo se kako su u vrijeme Dubravke Šuice osobe bez adekvatnog smještaja boravile u prostoru stare bolnice, a kasnije je tu ulogu preuzeo i bivši hotel Vis 2 koji je i dan danas u funkciji. Vlahušić je još 2015. godine najavio kako će se svi iseliti iz Visa 2 te kako će se za smještaj socijalno ugroženih osoba izgraditi prihvatilište. Pokušao je u tu svrhu kupiti i zgradu s okolnim zemljištem na putu za Osojnik, no potom je svoj prijedlog povukao sa sjednice Gradskog vijeća. Gradska uprava Mata Frankovića pronašla je novu lokaciju za objekt, u zgradi na Kantafigu, koju je potrebno adaptirati. Kako se navodi u najnovijoj brošuri, projekt adaptacije zgrade je izrađen.