GRAĐANSKI, SEKSUALNI, ZDRAVSTVENI ODGOJ U ŠKOLAMA Nužna, korisna edukacija ili nametanje rodne ideologije?

Pitanje uvođenja građanskog odgoja, koji bi obuhvaćao pitanja prava djece, seksualnosti, fizičkog i mentalnog zdravlja i slično, u osnovne škole provlači se već godinama kroz javni prostor i predmet je žustrih rasprava ‘za’ i ‘protiv’. Ovisno, naravno, o svjetonazoru političara, kao i ostalih dionika javnog života koji se za njega zalažu i onih koji se oštro protive. Tema se nedavno ponovno aktualizirala nakon što je zagrebačka vlast amenovala uvođenje izvannastavnog predmeta ‘Zdravstveni odgoj i obrazovanje’ i to od rujna iduće godine. Učenici od 5. do 8. razreda zagrebačkih osnovnih škola učit će, po uzoru na učenike u Rijeci gdje je ovo već praksa, o ‘zdravim stilovima života, prevenciji ovisnosti, mentalnom zdravlju, te spolnom i reproduktivnom zdravlju’.

Zdravstveni odgoj i obrazovanje bit će izvannastavna aktivnost, što znači da će zagrebački učenici sami, za pretpostaviti uz sugestije i odobrenja roditelja, birati hoće li ga pohađati ili ne.

Bitno je podsjetiti kako je Zdravstveni odgoj u našoj državi u sve osnovne i srednje škole još u školskoj godini 2012./2013. uveden kao obvezni dio kurikuluma, ali se podučava kroz sat razrednika, biologiju, tjelesnu i zdravstvenu kulturu, te školske projekte. U Rijeci, sada i Zagrebu, zaključili su, očito, da integracija u navedene predmete ne polučuje željene rezultate, a dodatni razlog objedinjavanja navedenih sadržaja u poseban predmet leži i, navodi se u odluci zagrebačke gradske vlasti, u neravnomjernosti.

I dok jedni ovaj potez svesrdno podržavaju, drugi su uvjereni kako je u podlozi nametanje tzv. rodne ideologije. Za mišljenje smo pitali smo profesora Aljošu Lečića, inače i našeg poznatog glazbenika, te dvoje lokalnih političara, gradske vijećnike: SDP-ovku Anitu Bonačić Obradović i Krešimira Markovića iz stranke Hrvatski suverenisti.

Lečić: ‘Djeca se educiraju na internetu, a o zaštiti pojma nemaju!

— Odgovor na pitanje ‘Treba li u škole uvesti predmet kojeg je sadržaj: građanski odgoj, mentalno zdravlje, seksualnost…?’ ovisi o tome mislimo li kao roditelji, nastavnici, građani da bi za djecu moglo biti bitno da imaju neka osnovna znanja o tome što znači biti građanin, koja prava imaju, koje dužnosti bi trebali preuzeti na sebe. Da iz toga dobiju znanje kako se postaviti kada neke stvari u njihovoj prvo đačkoj, a jednog dana obiteljskoj i poslovnoj sredini postanu izazov, između ostaloga i za mentalno zdravlje. A seksualnost – riječ koju će, možda griješim, većina ljudi ovdje smatrati problematičnom, neki možda i nepotrebnom…. Međutim, ja bih rekao najuže povezanom sa prethodnim temama. Možda bi bilo korisno da djeca saznaju neke osnovne stvari. Što ja znam – da se od poljupca ne može zatrudnjeti, da se od masturbacije ne oslijepi, i da, to danas možda zvuči presmiješno, jer se nekad to vjerovalo, ali danas imamo neka druga vjerovanja, nimalo pametnija. U isto vrijeme djeca se ‘educiraju’ na internetu, a o zaštiti nemaju pojma. Ukratko, ako mislimo da sve to nije baš važno, onda nam takav predmet ne treba. Svatko neka odgovori za sebe! Slijedeći korak je da od pojedinca pređemo na kolektiv i da država koja je nekakva ‘glava’ tog društva zaključi trebaju li joj jednog dana ti odrasli ljudi koji su svjesni ovih znanja, ili će prepustiti da ti novo odrasli ljudi svoja znanja uspoređuju sa znanjem vršnjaka iz Irske i Njemačke, a u Hrvatskoj će novo javno mnijenje tražiti od brojnih radnika koji će, dok rade sezonske i druge poslove donijeti i svoja saznanja o tim temama. Ako ‘glavi’ ne trebaju takvi ljudi, onda nema potrebe ni za nacionalnim kurikulumom! – poručuje Lečić, a njegovo mišljenje uvelike u suštini dijeli i političarka Anita Bonačić Obradović.

Bonačić Obradović: ‘Bravo za Rijeku i Zagreb!’

— Svaka inicijativa koja djeci pomaže da se snađu u današnjem svijetu, bilo da je riječ o prevenciji ovisnosti, mentalnom zdravlju ili odgovornom ponašanju, intimnom i reproduktivnom zdravlju zaslužuje našu pažnju i temeljnu razradu. Mi zaboravljamo da djeca danas odrastaju u puno složenijem okruženju nego prije 20 ili 30 godina i dobro bi bilo da škola prepoznaje tu stvarnost. Danas djeca primaju informacije putem raznih kanala i toga moramo biti svakodnevno svjesni, a ne ignorirati stvarnost. Mladi se danas ranije upuštaju u poroke i cigareta i alkohola i kockanja, ranije stupaju i u intimne odnose, snimanje raznih sadržaja potpuno nesvjesni načina na koji se sadržaj može zlorabiti i trajno utjecati na njih same – smatra naša gradska vijećnica, ističući kako je o temi reproduktivnog zdravlja nužno jasnije pričati i imati odgovore na razna pitanja koje muče mlade glave.

— Ako im je neugodno postaviti pitanja roditeljima koji možda ne žele ili ne vole govoriti otvoreno u vezi tih tema onda treba prepustiti odgovore stručnjacima u odgojno obrazovnim ustanovama poput škola. Zdravstveni odgoj koji se uvodi u zagrebačke škole je jednim dijelom uveden još 2012./2013. godine kao obvezni dio kurikuluma kroz razne predmete u cijeloj Hrvatskoj, ali nije sustavno proveden, nema materijala i sve ovisi o raspoloženju profesora i slobodnog vremena profesora koji svakako imaju pretrpan raspored. Upravo zbog toga ovaj predmet kao i Građanski odgoj bi trebalo uvesti kao izborni predmet i dati mogućnost onim roditeljima koji misle da njihovo dijete treba pohađati ovaj sat da jednostavno imaju izbor. Tko ne želi neće izabrati ovaj predmet i gotovo! Ne trebamo kao nojevi zabijati glavu u pijesak i misliti da naša djeca ne dolaze do raznih tema i raznih informacija svuda, da problemi ne postoje i da je prihvatljivo živjeti u neznanju kao sto se živjelo prije 50, 60, 70 godina – kazuje Bonačić Obradović, napominjući kako bi bilo najbolje kada bi svi učenici imali jednake mogućnosti, bez obzira u kojem dijelu Hrvatske žive.

— Nije dobro da se stvara osjećaj nepravde ili diskriminacije među djecom. S druge strane, pozitivno je da gradovi i škole mogu biti inovativni i probati nešto novo, te ako se pokaže uspješnim, onda to može biti dobar model za cijelu državu. Naravno, uz mogućnost da se sadržaji prilagode dobi djece i specifičnostima lokalne zajednice. A problema koje treba rješavati itekako ima. Samo što nažalost vlast u gradu Dubrovniku nije htjela niti staviti na dnevni red raspravu oko uvođenja Građanskog odgoja u Vijeću kad sam osobno predložila. Nisu sazreli, očigledno! Tužno i porazno za Dubrovnik koji je uvijek bio primjer drugima! Vidjeli smo više slučajeva vršnjačkog nasilja i zlostavljanja u školama, snimanja tučnjava i maltretiranja mobitelima. Djeca se bore s anksioznošću i depresijom, a škole nemaju ni dovoljno psihologa ni sustavne programe. Rizična ponašanja, poput maloljetničkog konzumiranja alkohola i energetskih pića, sve su prisutnija. Imali smo i slučajeve vršnjačkog seksualnog uznemiravanja gdje se djeca nisu znala snaći. Imali smo kruženje snimki neprimjerenog sadržaja i iznudu novca u višim razredima osnovne škole za određene radnje koje su neprimjerene za taj uzrast. O svemu tome se ne smije šutjeti i tu Zdravstveni odgoj može napraviti razliku – ne dvoji Bonačić Obradović, koja je proučila i statistiku nastavno na temu u našem gradu i zgrožena je njenim rezultatima.

— 23 posto djevojčica i 17 posto dječaka razmišljalo je o suicidu, između 19 do 52 posto djece nosi se s depresijom i/ili anksioznošću, broj slučajeva nasilja u obitelji porastao je s 533 na 670 u samo tri godine, kod više od 900 djece u Dubrovniku evidentiran je poremećaj u ponašanju. To je realnost! Nema ovdje nikakve ideologije niti stranaka, ovdje se radi o edukaciji! Zato nije pošteno nove predmete poput građanski odgoja i Zdravstvenog odgoja svoditi na ideološke rasprave i tražiti uistinu isprazna objašnjenja zašto netko ne želi uvesti te predmete. Priča da se iza svega skriva bilo kakva ideologija prazna je i neutemeljena priča! Ako bi se oko ičega u ovoj državi mogao i trebao postići konsenzus, onda je to pitanje građanskog i zdravstvenog odgoja. Bilo bi dobro kada bi se u Saboru dogovorio jedan jasan okvir: koje su teme prioritet, kako ga prilagoditi uzrastu i osigurati da svako dijete u Hrvatskoj ima jednaku šansu. Ja za svoju djecu to svakako želim i bravo za Zagreb koji uvodi i bravo za Rijeku! Bravo Trogir, Makarska, Varaždin…! Samo putem obrazovanja možemo stvoriti bolji svijet! Za edukaciju i preventivu kroz obrazovanje, uvijek! – zaključuje Bonačić Obradović.

Marković: ‘Nemaju nam pravo preko djece nametati rodnu ideologiju!’

— Ma nema ovo nikakve veze sa zdravstvenim ni građanskim odgojem već rodnom ideologijom. Znamo da sekta Možemo zagovara taj seksualni odgoj. Njihovi ideolozi ne skrivaju da su zagovornici rodne ideologije. Predvode ih ti neki profesori sa filozofskog fakulteta koji sami uopće nemaju djecu. Otac sam četvero djece i ona, kao i ostala djeca, trebaju osnove odgoja općenito dobiti u okviru obitelji, jer je upravo obitelj temeljna zajednica društva i crkve. Nemaju nam nikakvo pravo preko djece nametati rodnu ideologiju! A sami najčešće nemaju djece. Pa netko tko ne zna je li muško ili žensko – eto takvih među njima ima – da nam kvari djecu! Nećemo to dozvoliti, već ćemo se boriti, jer ne može jedan Tomašević i njegovi pristaše nama nametati nešto posve neprirodno. Zdravstveni odgoj – da! Rodna ideologija – ne! – kategoričan je Marković.

Povezano

Dulist PROMO

vicenco
druga verzija 1 1