Puna Gradska vijećnica u srijedu popodne bila je pokazatelj da građane itekako zanima tko će, što, kako i koliko istraživati, a potom i eksploatirati ugljikovodik, odnosno naftu i plin, u Jadranskom moru.
Naime, na tzv. dodatnom javnom izlaganju (jer ono prvo održano je nedavno u Zagrebu) o Strateškoj studiji utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa radova na istraživanju i eksploataciji ugljikovodika na Jadranu u organizaciji Dubrovačko-neretvanske županije cijeli projekt nešto je detaljnije predstavljen, ali su očekivano zanimljivija bila pitanja građana, predstavnika raznih ustanova, institucija i udruga.
Ravnateljica Uprave Agencije za ugljikovodike Barbara Dorić uvodno je istaknula kako su se u Jadranskom moru vršila istraživanja posljednjih 40 godina, kao i eksploatacija sa 18 platformi.
– U srpnju 2013. godini donesen je novi zakon temeljem kojeg je utvrđen novi istražni prostor od nešto više od 36 tisuća kilometara četvornih, podijeljen na 29 područja, od kojih je za deset potpisan ugovor o istraživanju i eksploataciji na 25 godina, premda nisam sigurna da će toliko dugo kod nas biti plina i nafte – rekla je Dorić.
Napomenula je kako je do isteka ugovora INA-e distribucija bila u odnosu 5% Proračun – 95% INA, a sada bi trebala biti 55-45. Dodala je kako nakon 3D seizmičkog istraživanja, koja mogu trajati oko dva mjeseca, slijedi bušenje gdje se utvrdi da postoje resursi.
– Prije bušenja treba izraditi idejni projekt, studiju o utjecaju na okoliš, glavni rudarski projekt te građevinska dozvola – rekla je Dorić, dodavši kako se potencijalne platforme ‘ne vide s obale’.
Direktor tvrtke izrađivača studije Ires ekologija Mirko Mesarić istaknuo je, između ostalog, da će za sve vrste ispusta biti ugrađen preventorski sklop. Što se tiče životinja, većinom kitova, dupina i glavatih želva, napomenuo je kako je riječ o ugrozama zvukom, uznemiravanjem, onečišćenjem i mogućim drugim incidentima. Dodao je kako Jadranom godišnje plovi oko 22 tisuća plovila.
Hrvatska evidentira ulov od 24 posto, a Italija 76 posto. Od tih 24 posto kočari izlove 8 posto, a u ulovu je velika većina od 80 posto plave ribe. Stoga se očekuje dogovor s ribarima u vezi eksploatacije područja u kojima se vrši izlov. Što se tiče turizma, Mesarić smatra kako bi najčešći prigovor mogao biti narušavanje vizure, kao i loša percepcija platformi na moru. Dodao je kako platforme ne smiju biti dominantna vizura te je stoga i eksploatacijsko područje izmaknuto od vanjskog priobalja otoka Korčule, Hvara, Visa. Uslijedila su pitanja iz publike.
Pepo Piteša pitao je Dorić i Mesarića jesu li ikad bili u Meksičkom zaljevu i vidjeli katastrofalne učinke havarije izljeva nafte.
– SAD nisu bile spremne, a mi se u njih ugledamo. Ovo će trebati riješiti referendumom – rekao je Piteša. Dorić mu je odgovorila kako se ta havarija dogodila ljudskom pogreškom te dodala kako se u Jadranu godišnje nađe oko 4000 tankera.
Nikola Duper iz Župe dubrovačke kazao je da je pročitao studiju od 500 stranica te je ispravio Barbaru Dorić istaknuvši kako u studiji piše kako se platforme ipak vide.
– Pa mi iz Župe vidimo Porat i Kaše. Pa neće valjda ljudi misliti da je peškafondo? Nisu platforme budućnost, već termodinamički solarni sustavi, kao u Njemačkoj. Mislim da ste nas dovođenjem platformi osudili na emigraciju. Ovo je agresija na životni prostor – rekao je Duper.
Valter Kožul iz Insituta za more i priobalje upozorio je kako je studija izrađena nakon seizmičkih istraživanja, a da u studiji nema riječi o crnim scenarijima potencijalne havarije.
– Ne znamo što će biti s najbližim kopnom. Mislim da ulazimo u ruski rulet. Jednom havarijom svi gubimo. Mi u Institutu smo protiv bušotina, a za alternativne izvore energije – rekao je Kožul.
Županijska pročelnica za zaštitu okoliša i prirode Dijana Tomašević Rakić pitala je zašto se granica eksploatacije prema kopnu nije postavila na 16 kilometara, koliko iznosi udaljenost vidljivosti. Također je istaknula kako u mjerama spomenutim u studiji nema riječi o protuseizmičkim mjerama.
Arhitekt Dinko Bakulić upitao je je li moguće u ugovore postaviti uvjet da, u slučaju havarije, koncesionar plati svu štetu i sve ‘popravi’ do početka sezone. Ana Bratoš Cetinić s Odjela za akvakulturu pitala je zašto u studiju nije uvršten nikakav model ili simulacija havarije, dok je županijska vijećnica iz Ploča Anka Musa upozorila kako je ‘sudbina Jadrana u rukama koncesionara’, dodavši kako izabrane tvrtke imaju loše reference.
Dubravko Garbin iz organizacije Živi zid, čijih je desetak članova s transparentima nazočilo izlaganju, pitao je tko će nadzirati seizmičko istraživanje te je ustvrdio kako je sve skupa ‘lajanje na mjesec’.
– Ove primjedbe će ionako biti odbijene. Mogu najaviti kako ćemo u suradnji sa središnjicom organizirati prikupljanje potpisa za referendum – rekao je Garbin.
Jadranka Šimunović iz Eko-Omblića pitala je gdje će završiti otpad s platformi, a predsjednica Društva arhitekata Dubrovnik Svjetlana Jelavić Dean upozorila je kako studija jest obavezna za donijeti po direktivama EU, ali se ne mora prihvatiti.
– Moramo znati koji su naši prioriteti. Ne idu zajedno turizam, ribarstvo i eksploatacija ugljikovodika – rekla je Jelavić Dean.
Đuro Capor iz inicijative Srđ je naš pitao je izrađivača nije li čudno da je ishod studije drukčiji od zaključaka znanstvenika.
– Bušite nas u zdrav mozak! Ne znam kako ćete ostatak života živjeti sa stigmom da ste ovaj projekt uvalili građanima – rekao je Capor.
Marko Mišo Mujan istaknuo je kako su raspravi trebali nazočiti političari, koji su po njegovim riječima izložili ravnateljicu Dorić i izrađivača Mesarića.
– Gdje je i koja je procedura za slučaj havarije? Pa neće valjda to 112 rješavati! – rekao je Mujan.