Skrivite prometnu nesreću, u njoj 2-3 svjedoka, i drže vas u istražnom zatvoru mjesec dana. Iako, s obzirom da vam je oduzeta prometna dozvola, a i sami ste valjda svjesni kakve bi bile posljedice da sjednete za volan, opasnosti od ponavljanja djela kao jednog od preduvjeta zadržavanja u pritvoru nema! Za ispitat 2-3 svjedoka dosta je dan. Tako da se po njihovom ispitivanju otklonila i mogućnost utjecaja na svjedoke. Uzmu vam putovnicu i nadziru vas, pa je i treći razlog za zadržavanje u pritvoru otklonjen. Ipak, drže vas!
Da ne bude zabuna ne tvrdimo da se u pojedinim slučajevima ne nađe opravdanog razloga za zadržavanje, međutim pokušavamo povući paralelu s puštanjem ministra zdravstva Vilija Beroša iz istražnog zatvora nakon desetak dana, a tereti ga se za višemilijunsku prevaru sustava, mito i korupciju. Tereti ga se za udruživanje u zločinačku organizaciju! Ne prejudiciramo krivnju naravno, jer ‘nitko nije kriv dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže suprotno’. Ipak… Otvara se pregršt pitanja, a prvo koje nam pada na pamet je 7 svjedoka. Da, toliko ih je ispitano, ali zdravom se razumu protivi teza da je u
jednoj višemilijunskoj prevari u jednom od stupova državnog sustava i to onom koji spada među najvažnije – zdravstvenom – samo 7 možebitnih svjedoka. Pa svadite se sa susjedom i naći će se susjedova mater, otac, još tri susjeda i tri slučajna prolaznika. Dakle, više svjedoka nego za trgovanje utjecajem u aferi s prodajom robotskih mikroskopskih uređaja za četiri bolnice od strane jednog ministra zdravstva, čovjeka pri
samom vrhu političke vlasti u lijepoj našoj i poštenoj…
U pritvoru se kulturno uzdizao i osigurao si plaću
Izašao je Beroš kao gospar čovjek iz pritvora uzdignute glave i svaka čast čovjeku ako je nevin, a tvrdi da će nevinost dokazati. Ljut kaže nije ni na koga. Zanimljivo! Zar najprirodnija ljudska reakcija na neutemeljene optužbe koje vas otpreme iza rešetaka, pa makar i na deset dana, ukaljaju vam ugled, zbog kojih ostanete bez radnog mjesta, nije ljutnja?! Možda kod nas ‘običnog puka’, a ‘veliki’ to procesuiraju drugačije? Zrelije? Možda vođeni onom: ‘Oprosti im Bože jer ne znaju što čine!’ Svakako znaju li ili pak ne znaju saznat ćemo kroz dogledno vrijeme. Makar bi trebali. Ako ćemo vjerovati u pravosudni sustav. Vjerujemo li? Istraživanja svih mjerodavnih međunarodnih i domaćih tijela tvrde da ne vjerujemo. Ali pustimo sad to…
Na stranu sad i je li kriv ili prav. Možemo samo nagađati. Fascinantno je i zaista da od našeg ministra Vilija imamo mnogo toga za naučiti, kako je on vrijeme u pritvoru malo je reći svrsishodno iskoristio. Za kulturno uzdizanje prije svega. Naime, pohvalio se Beroš novinarima koji su ga dočekali netom po izlasku iz pritvora, pročitao je u tih desetak dana i to ne jednom nego dva puta ‘sjajnu knjigu o medijskoj percepciji javnosti’, te je preporučio svekolikom puku. Ujedno, primjerom nam je pokazao kako se može čovjek i u najtežim uvjetima izboriti za svoja prava, dok mi ‘obični građani’ puštamo da nam ih gaze na svakom koraku i stojimo skrštenih ruku. Naime, zatražio je aktivaciju prava 6+6 kako bi idućih šest mjeseci primao punu plaću, a preostalih šest pola plaće. Ima li blagajnica kradljivica pravo na 6+6?!
‘Vi morate shvatiti da je ovo bio šok za mene. Tih 6+6 je prilika za mene, pogotovo ako sam nevin, da osiguram egzistenciju svojoj obitelji. Osim toga, zamislite da bi netko s optužnicom nad glavom mogao koncentrirano raditi svoj posao!’ Zamislite stvarno! A ako ne možete zamislite pitajte na tisuće građana koji tako rade i žive! A nemaju ušteđevine sa strane, samo kredite i minuse.
E sad, zamislite primjerice da blagajnicu u nekom supermarketu poslodavci terete za krađu, pa je prijave nadležnim tijelima koja ustanove da postoji osnovana sumnja da je dotična to djelo i počinila! Retoričko pitanje: može li ona aktivirati pravo 6+6?! Ruku na srce, jeste li ikad uoće do sad čuli za to pravo?
I nama građanima, korisnicima javnog zdravstvenog sustava koji odavno znamo da je ‘nešto trulo u državi Danskoj (čitaj: Hrvatskoj)’ ni najmanje nije bitno pored silnih lista čekanja, straha kakva su nam cjepiva možda koruptivni nadležni uvalili u organizam, a mi im bespogovorno vjerovali i rugali se antivakserima… Nama čija djeca ne mogu dobiti od države lijekove nužne za preživljavanje s kroničnim bolestima, čije preglede osiguravaju ine udruge kroz humanitarne akcije, a ne država… Nama zaista nije bitno je li Beroš ‘Mali’ ili ‘Veliki’. Njemu je to jako važno pa je, prije nego se ukrcao u automobil koji ga je odveo doma, taman na vrijeme da krene s pripremama za advent, kićenje svoje poštene kuće… rekao okupljenim
predstavnicima sedme sile: ‘Mene nitko nikada nije zvao Mali!’ E sad nam je, kad to znamo, svima srce na mjestu!
Nikad dosta, a voda do grla?!
Odmah po uhićenju pitali smo naše lokalne političare za komentare. Logično, očekivano, HDZ-ovci suzdržani, oporbenjaci jedva dočekali. Pa bliže se izbori i uhićenje ministra zdravstva im je stiglo kao naručena potvrda svega o čemu ‘trube’ godinama i unatoč ‘trubljenju’ ne uspjevaju skinut HDZ s vlasti. Čak ni kad se udruže. Možda će se sad okrenuti voda na njihov mlin. Živi bili pa vidjeli!
– Kako ću komentirati… To je u nadležnosti USKOK-a tako da ne može neki ravnatelj bolnice imati informacije za te radnje – kratko nam je izjavio ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik Marijo Bekić (HDZ). Ni, predsjednik HDZ-a Dubrovačko-neretvanske županije Blaž Pezo nije želio komentirati ovu situaciju.
S druge strane, šefica dubrovačkog SDP-a i gradska vijećnica Anita Bonačić Obradović naglašava kako očito korupcija nema više gdje bježati.
—Uhićuju se ministri, direktori i moćnici. U činjenica da ga je Plenković odmah izbacio iz Vlade vidim paniku. Do sad su se ljudi držali na visokim funkcijama sve do zadnjeg trenutka. Ovdje se reagiralo sat, dva nakon objave o upadu u Berošev stan, što znači da je voda došla do grla – ističe Bonačić Obradović te dodaje kako se imperij HDZ-a polako ruši.
Saborska zastupnica Centra Viktorija Knežević ističe kako bi himna HDZ-atrebala biti: Nikad dosta!
—Ovo je nažalost samo još jedna u nizu afera. Dobro je da se te stvari, koliko god to sporo bilo, počinju raščišćavati. Mediji pišu o brojnim aferama te se nadam da će sve one biti istražene, a ne samo ova jedna koja bi poslužila kao simbolički prikaz: Eto nešto smo učinili – ističe Knežević. Na pitanje kako komentira Plenkovićevu brzu reakciju i trenutnu smjenu Beroša, odgovara: Očigledno je nešto naučio.
—To su demokratski standardi u svim uređenim državama koji se evo konačno počinju primjenjivati i kod nas – govori Knežević, osvrnuvši se potom i na javne nabave u bolnicama.
—Javna je tajna da se u bolnicama i općenito u tom sustavu zdravstva na nabavama toliki novac utajuje, zamračuje…, kako god to želimo nazvati. To je, uz zapošljavanje administrativnog i suvišnog osoblja, glavni razlog zbog čega liječnici nemaju odgovarajuće plaće i zbog čega odlaze u inozemstvo. Nije da Hrvatska ne izdvaja za zdravstvo. Zdravstvo je velika stavka u proračunu, međutim tamo se sredstva neracionalno koriste. Koriste se djelomično za zapošljavanje osoblja koje nije produktivno u tom sektoru, a najvećim dijelom na te javne nabave koje su prenapuhane. Voljela bih da te istrage krenu i šire jer ne rješavaju samo problem kriminala nego bi pomogle riješiti i problem koji imamo u zdravstvu. Vidjet ćemo o kojem će se iznosu raditi pa se može točno izračunati koliko bi se liječnika s tim novcima moglo dobro platiti na razini jedne godine da pomažu građanima – zaključuje Viktroija Knežević.
Kad sam ja bio ministar…
Ako itko Andro Vlahušić zna kako je teško ministarsko breme. Na pitanje je li iznenađen Beroševim uhićenjem, odgovorio nam je kako je bivšeg ministra poznavao kao liječnika i čovjeka te da je naravno iznenađen.
—Ovakve stvari ne ulijevaju povjerenje u zdravstveni sustav, na čijem je čelu ministar. Zdravstveni sustav nam je najvažniji. Ovo sve skupa, počevši od činjenice da Beroš nije imao hrabrosti i sposobnosti osigurati dobre javnozdravstvene ustanove, a novaca nikad nije bilo više, je pokazatelj da on očigledno nije osobnost za jednu tako važnu i odgovornu funkciju. Sve upućuje na to da je to za njega bio prevelik zalogaj. Ipak ono što me najviše brine, štoviše što nas svih može s dobrim razlogom zastrašivati, je činjenica da je ovo pitanje nacionalne sigurnosti, a ne samo afere. Ucjene, reketarenja… Da nama mafija kontrolira dio države?! Malo je reći da je to loše, pa to je prestrašno, sablazno!’ – zaključio je.
A što kažu građani/pacijenti!?
Građanima smo postavili pitanja koja nam se manje više svima zasigurno ovih dana ‘vrte’ po glavama. Jesu li prije uhićenja ministra zdravstva imali povjerenja u njega i u sustav pa su ga sad izgubili? Ili su ga pak imali donekle a sad ga nemaju uopće? Ili ga pak i dalje imaju podjednako? Čega se najviše boje? U što najviše sumnjaju?Prođe li im sad kroz glavu sve što se događalo za vrijeme korona krize? I ako su imali povjerenje u cjepiva koja su nam se dobavljala – sumnjaju li sad da nekome pogodovalo, uzimala mozda kakva lova da nam se plasiraju lošija cjepiva? Evo što su nam odgovorili, doduše anonimno, jer se u našoj državi, ovakvoj kakva jest, očito malo tko želi javno izlagati:
‘Nisam imala povjerenja nikako, a sad nema šanse da im ikad više vjerujem. Bojim se da će radi šarlatana koji očito sve rade radi novaca previše ljudi umrijeti. Sumnjam da taj sustav ikad može biti iole pošten. Što se tiče cjepiva koja su nam plasirali promislila sam o njihovoj valjanosti sto puta i prije ovoga, jer nemaju nimalo srama.’
‘Ma kakvo povjerenje u sustav kad svi znamo za aparaturu koja stoji po bolnicama i ne koristi se iz razno raznih razloga, a tek koliko se dobrotvornih akcija provelo za kupovanje opreme za bolnicu, evo sad se nabavlja inkubator!’
‘Anketa iz Dubrovnika opet pobjeđuje HDZ… dakle ništa?’
‘Nitko normalan ne može imati povjerenja ni u šta u Republici Hrvatskoj obzirom da je zadržala Zakon o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine (NN 19/90), koji je 11.05.1990. na snagu donijela njezina prethodnica Socijalistička Republika Hrvatska, a čije razdoblje istodobno službeno naziva ‘vremenom jugoslavenske komunističke vladavine’.’
‘Imao sam povjerenja u Beroša nešto manje nego što imam u Plenkovića, a u njega nemam niti malo povjerenja! Odgovori na ostala pitanja su, nastavno na navedeno, suvišni.’
‘Nemam povjerenja u sustav, ni u političare. No, imam povjerenja u svoje liječnike. I mislim da i pacijenti trebaju imati određenu razinu zdravstvenog obrazovanja, jer nije ni liječnicima lako raditi s pacijentima koji imaju svakakve ideje i navade. Dakle 1. Povjerenja u sustav i prije i sad – nula. 2. Bojim se spoja gluposti i zloće u ljudi. 3. Cijepila sam se protiv Covida-19 ukupno 3 puta i nisam oboljela. Ne znam je li se pogodovalo kome, vjerojatno jest. Pročitala sam što je bilo dostupno o cjepivima i odabrala ono za koje sam smatrala da mi neće naškoditi. I nije.’