Sve što je činjeno u jednostranačju ‘argumentirano’ silom sustava je bilo dobro, a ono što su onda nastavili danas (ti praktično isti) u ‘različitim’ crvenim i plavim odijelima višestranačja, nostalgičarima je loše.
I nisu krivi za porazno stanje ti, gotovo sve isti, kadrovi kontinuiteta nego nova Hrvatska. Ona im smeta. Pa onda navali na izmijenjeni naziv našega broda ili Države u potrazi za ‘aktualnim’ krivcima, koje se uporno traži čak i među braniteljima, pogotovo onima iz 1991. godine pri čemu se ne štedi ni narodu nabaciti krivnju za ‘demokratske’ ne-izbore?!? Ko tu sam sebi skače u usta? Ispada da je radnik kriv što je činio brokve, koje su ‘pametne’ gazde konzervirali morem, a kasnije ih nastavili zabijat u zelene, neodležane madire, ili još gore, kombinirajući gradnju, u one nagrižene crvom pravične ideologije, koja je zapalila samu sebe ali preživjela, pa sad napreduje brzinom ranjenoga puža. Žalostan je onaj čovjek koji se unaprijed zadužio toliko da mora nositi teret sramote svoje budućnosti. Bahat, gleda nadasve svoje privatne interese i onda, mjesto na račun bogatih ‘investitora’ radi na štetu zaduženih sve siromašnijih građana. Zagovornici, politički i ‘strukovni’ drukeri za gradnju HE Ombla javno su prozvani neprijateljima hrvatske države. Bilo je, potom, smjena i ostavki, uvođenjem loše poslovne politike i nepotizmom potresanom HEP-u. Nešto slično se događa i s hrvatskim auto putovima pa mjesto s Dubrovnikom, čekamo da se oni prvo spoje s Trebinjem.
Popularni Gradonačelnik, pritisnut činjenicama, bavi se ‘maži-oči’ cestogradnjom, zračnom i putnom. Jedno doba ‘pametno’ se povlači i šuti a potom polako progovara, kako On nije ni za ni protiv hidroelektrane, ali lukavo dodaje da podržava njezinu gradnju. Sve što ga priječi u toj nakani je naša građanska savjest spram budućnosti. Ne želimo se zaduživati kreditima za korist Golfogradske vode, struje, cesta, odvoda, kanalizacije, svjetlovoda, niti plaćati za rušenja našega ponosa Tornja na Srđu. Mnogi drugi gradski projekti stalno se izmišljaju, nema im ni broja, a zatim slijede otrežnjenja. I kongresno središte, na gnjusno zapuštenom, najatraktivnijem Belvederu šaptom je palo. Simbolično rečeno, prva crta obrane Grada je u privatnim rukama poznatih ‘investitora’ od Komolca, Nuncijate (gornje) tobože braniteljske, Srđa kompletno sa Bosankom 1 i 2, do uključivo Belvedera. Oni, koji su sa ‘naše’ strane najgorljivije podržavali projekt Golfograd jedno vrijeme su vučju kožu prekrili janjećom i pritajili se. Stali su na pola puta izgradivši Tunel i pritisnuti činjenicama privremeno ‘odustali’ od vodene akumulacije u podzemlju Omble, koja se ‘razdjevičena’ i silovana, počela braniti od mutnih posala nezapamćenim zamućivanjem. Poplavljena je bila Rijeka Dubrovačka a neki kažu da je i potop u Župi Dubrovačkoj povezan sa ovim čudom podzemlja. Stručnjaci su utvrdili da je zaštićeni krajolik Rijeke Dubrovačke tektonski stabilan unatoč činjenici iseljavanja sela jer se zemlja pod njima profundala, a eto i obale se odmiču razvlačeći most Dr. Franje Tuđmana, prijeteći mu rušenjem. Voda iz rubineta se zbog nesagledanih posljedica još uvijek žestoko ‘obogaćuje’ klorom, u isto vrijeme obećavaju pročistači i punionica vode na izvoru Omble. Sve se na izgled smirilo ali rekli su naši stari: ‘Uzeh vraga sve zbog blaga, blago nesta, vrag mi osta’. Ono što su imali za prodati od svoga i tuđega prodali su i sad prodaju ne samo naše nego i ono od djece u kolijevci. Kako? Podizanjem kredita na naš račun, cijenama vode. struje i skupe arije Grada od kojega nam se preporučljivo micat u širokom luku, jerbo tu više nismo domaćini, čak ni gosti (kod koga otići?), nego smo turisti.
‘Bezgranične igre građanima a koristi njima’
Eto samo što nije započela gradnja još jedne, u inat, žičare i akvarija u Gružu (ne bi li se opravdao nemar za postojeći najveći s ovu stranu Jadrana), pa onda novog sloja popularnog Gradonačelnikovog mikroasfalta obećanog u jesen. Grade se ‘kapitalni’ objekti s klackalicama, njihalicama i vrtuljcima za masnu lovu. Bezgranične igre građanima a koristi njima i od tigrastijem uzorcima iluminiranih zidina ponad svjetlosno zagađene Porporele, nekad romantika i amora. Nema više, službeno, Dubrovačkog dogovora. Ostaju posljedice za koje se usrdno nadam da se neće izroditi u daljnje zlo a sve na naš račun.
A što može izazvati pomisao dubrovačkog Branitelja na simbol obrane Dubrovnika Srđ. Tvrđavu predanu na 30 godina. Cjelokupna zaravan brda prodana pod poljoprivredno i potom prenamijenjen u građevinsko zemljište za korist stranih ‘investitora’ s jedne i ‘sakupljača majčine dušice’ s druge strane. Naš uspravni ponos, Toranj na kojemu se vio Hrvatski barjak i onda kad se za to životima plaćalo, svim silama se nastoji skinuti a da mi mali ljudi za korist njih velikih to i platimo. Još se živo sjećamo imena i prezimena osoba na djelomično potpisanom dokumentu o predaji Grada a danas se neki od tih za nas tobože bore u miru. Ma muljaju oni braniteljima uz pomoć dijela onih politiziranih navlakušom oko još ‘većega’ muzeja, no jasne su im namjere. Ko god malverzacijom grabi i otima Hrvatsku zemlju, pa tako i onu na Srđu, bit će drugi zapamćen, odmah poslije domaćih veleizdajnika zaslužnih za odobravanje projekta Golfograda. Oni su prvi krivci za kriminalne radnje. Gradonačelnikove moralne vrijednosti su već preispitivane i još se preispituju, a Sudu pravde je i sam, pravilno, predložio svoju prethodnicu koja danas uživa u svojim trudima. Davno je građanima Dubrovnika kojima to smije bez straha od odmazde proradila logika a sad bi se trebao i Zakon opametiti i djelovati ako ne želimo zlo budućim generacijama. Ne pali više izvrtanje činjenica. Raditi na štetu Dubrovnika a sebi i vlastitoj ekipi u korist, to znači nekomu pogodovati. Najodurnije su laži našega ‘Robina Hooda’ kako on uzima od svojih bogatih kolega, dok u stvarnosti mi plaćamo sve ‘popratne’ troškove za dobrobit ‘oplemenjivanja’ Srđa. Možda i ne laže kad kaže da od njih uzima ali nakon što prvo digne nama. Gradonačelnik, iz očitih razloga, je najveći predstavnik Golf ‘razvoja’. Neustrašivo nosi svoje interese protivne volji najmanje desetak tisuća građana Dubrovnika. Još sanja o Ombli. Samo neka sanja. Na Ombli se, rekli bi naši stari, lomu zubi. Tu na crti obrane stoje među mnogima i Jadranka Šimunović, sestre Matović, Teo Trostmann, Stijepo Rudenjak, Marko Tomić, Ljiljana Konjevod Perumal, Terezija Margaretić, Pepo Piteša, Emil Bremec, Hamid Avdić… Oni koji su razotkrili mutne poslove HEP-a. Dugo bi trajalo nabrajanje takvih jednostavnih ljudi, mladosti i djece ekologa. Politički aktivisti inicijative ili udruge ‘Srđ je naš’ napokon su prihvatili jednostavnu pamet i računicu, pa i način na koji se bori za Omblu. Bilo bi dobro skupa to raditi ali prethodno bi trebali odstraniti tumor urođenog im osjećaja ‘prava’ na jedinu pamet.
Branitelji Dubrovnika
Počeo sam s braniteljima pa da s njima i završim. Neki se papirnati branitelji bore u miru, iz pozadine s dobrim političkim zaleđima. Varaju se oni, koji sad kreću u borbu za zasluge tobože stečene u doba rata. Danas svoju ulogu odigranu u povijest ne mogu više ispraviti i ponoviti. Bogme je neće ni prekrajati. Predsjednik Republike Ivo Josipović je odlikovao pripadnike Udruge dragovoljaca Hrvatske ratne mornarice Dubrovnik za zasluge tijekom Domovinskog rata, a predsjednik Udruge Želimir Čizmić se u zahvali osvrnuo na prosvjed branitelja, zahvalivši mu što je uvijek znao pronaći način kako smiriti krizne situacije te ‘s puno takta i odmjerenosti stvari vratiti u kolosijek regularnosti’ i zamolio ga da ni ovom prilikom ‘ne ustukne u obrani institucija sustava’. Nisam ni slutio da smo u kriznom stanju a ni da su branitelji sustava u borbi protiv branitelja Domovine. Jedan od branitelja Dragan Klepo piše: ‘…da sam ja u ratu boravio samo u gradu i po skloništima, bilo bi me sram prihvatit bilo kakvo priznanje. Da pojasnim, od cjelokupnog Odreda mornaričke pješadije, niko niđe nije bio đe bi mogao bit u bilo kakvoj opasnosti drugačijoj od ostalih sugrađana Dubrovnika. Izuzetak su samo jedanaestorica, koji su 8. 11. ’91. dragovoljno pošli na Bosanku i to Vlaho Obradović, Slavko Karužić, Franci Lazibat, Risto Kureš, Marinko Milanović, Ivica Marić, Miho Vukojević, Željko Čotra, Neven Stjepović, Mislav Garmaz i ja. Također bi napomenuo da cjelokupan župski vod mornaričkog pješaštva ima status dragovoljaca domovinskog rata, kojeg su dobili zna se kako, a od nas jedanaest nema niko.’
Vitomir Bajac: ‘Želimir Čizmić je pobjegao, dezertirao. Tako stoji u dokumentu koji je on osobno potpisao. Bio je mobiliziran, ali je napustio položaj. Zapravo nije ni otišao na položaj. Vratili su se u Mokošicu, razdužili naoružanje i dobar dio rata ga uopće više nije bilo.’
Ne bih se htio miješati i dakako samo citiram. Makar, po poslijeratnim kriterijima, nisam čak ni branitelj Dubrovnika, bilo bi tužno da na red za naknadna vojna odlikovanja dođu oni koji su proveli rat u prostorijama mjesnih zajednica i skloništima umjesto ljudi sa prvih crta bojišnice. Nažalost očito ima puno kontraverzi pa tako nije još uvijek sve jasno o onima, koji su predavali Grad ni i o onima koji su pisali dezerterska pisma, ako su autentična. Na redu je sud. To što se neki kite i nadimaju danas, ne znači da njihova prolazi kod javnosti u čiju savjest ne treba sumnjati.
p.s. Da sve bude ‘čudnije’ još jedan citat:
‘Gospodine predsjedniče RH i Vrhovni zapovjedniče OS RH, dana 3. studenog o.g. dodijelili ste u Zagrebu odličja pripadnicima Udruge dragovoljaca HRM-a. Cijenimo Vaše dragocjeno vrijeme, te bez širokih pojašnjenja, tražimo Vaš javni odgovor na sljedeće:
1. S obzirom na to da predsjedništvo Udruge nikada nije razmatralo prijedloge o odličjima, na čiji prijedlog ste prihvatili dodijeliti narečena odličja?
2. Koje kriterije i koju proceduru ste primijenili pri dodjeli ?
Ujedno Vas želimo obavijestiti da se ograđujemo od pozdravnog govora odlikovanog predsjednika naše Udruge u kojem svoje obespravljene suborce naziva nezadovoljnicima koji, interpretirano, prijete kaosom državi za koju smo se borili.
Pismo je potpisao za Pilarski vod MP-a Slavko Karužić Pjombo, Zapovjednik PV MP i Dopredsjednik UDHRM Dubrovnik.’
Piše/Foto: Marko-Mišo Mujan, mag.pol.
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.