Zmajoooo! Zmaaajoooo! – reklama je koju na televiziji možete vidjeti u prosjeku barem deset puta dnevno. I dok je nekima možda ‘fora’, stanovnicima Dubrovnika je u većini slučajeva – iritantna.
Razlog tomu ležu u činjenici kako je Dubrovnik opet iskorišten u reklamiranju proizvoda koji ‘veze s gradom nemaju’, a telekomunikacijska tvrtka samo je jedna u nizu komercijalnih djelatnosti koja je iskoristila vizure Grada kako bi reklamirala proizvod koji se direktno ne može povezati s onim što Dubrovnik jest.
Spomenuta reklama veže se zapravo uz svjetski poznat serijal Game of Thrones, koji je svojim dolaskom u Dubrovnik kao lokaciju snimanja, King’s Landing, donio brojne beneficije, ali i negativnosti gradu. One se očituju u tome što se grad počeo pretjerano iskorištavati za reklamiranje koje Dubrovniku ne donosi nikakvu korist. Sukladno ‘Zmaaaajuuuu’ mnogi će se sjetiti i reklame nacionalno poznate pive ili pak domaće kave čiji pjat je posađen ‘posred’ Tvrđave svetog Ivana, pod sloganom ‘History of great taste’, što je također izazvalo buru negodovanja stanovnika Dubrovnika.
Slobodno korištenje Dubrovnika
Ljutili se Dubrovčani ili ne, ova situacija je trenutno u’statusu quo’. Naime, tko god želi može iskoristiti grad kao pozadinu reklame za doslovno bilo što, bez ikakve naknade ili plaćanja korištenja intelektualnog vlasništva, što se može iščitati i iz odgovora Grada Dubrovnika na službeni upit iz DuLista:
– Grad Dubrovnik još 2011. godine pokušao je zaštititi brand Dubrovnika, no iz Agencije za intelektualno vlasništvo dobili smo informacije kako se ime Dubrovnik ne može zaštititi u tome smislu. Naime, kako nam je rečeno to se može napraviti figurativno, a ne verbalno. Drugim riječima, Grad može izraditi žig ili logo i zaštititi ga. S druge strane, fotografije (ukoliko je regulirano pitanje autorstva) i sama riječ Dubrovnik mogu se slobodno koristiti, pa i u reklamne svrhe. Smatramo da je ovo pitanje što prije potrebno adekvatno regulirati – odgovor je Grada Dubrovnika.
Državni zavod za intelektualno vlasništvo RH također ističe kako je nemoguće zaštititi grad ili njegove motive.
– Prava intelektualnog vlasništva obuhvaćaju, između ostalog, prava industrijskog vlasništva i autorska prava. Prava industrijskog vlasništva (patent, žig, industrijski dizajn) ne omogućavaju zaštitu grada / motiva grada. Stoga iz perspektive zaštite intelektualnog vlasništva u ovom slučaju ne postoje prava temeljem kojih bi nositelj prava mogao davati dopuštenja za korištenje istih drugim osobama (tj. prijenos ili prodaju prava) – istaknuto je iz Agencije o korištenju Dubrovnika u reklamne svrhe, a također dodaju i to kako iz aspekta autorskog prava ‘za fotografiranje povijesnih motiva grada Dubrovnika (panorama, građevine) nije potrebno tražiti odobrenje autora odnosno jedinice lokalne samouprave’, te kako je ‘dopušteno reproduciranje autorskih djela koja su trajno smještena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mjestima pristupačnim javnosti te distribuiranje i priopćavanje javnosti takvih reprodukcija’ – stoji u službenom odgovoru DuListu.
Prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, nije predviđena obveza plaćanja za reklamiranje kulturnih dobara. S obzirom na navedeno, nije pređeno davanje dopuštenja s aspekta Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara – navodi se pak u službenom odgovoru Ministarstva kulture, koji napominju i to kako postoji mogućnost ograničenja korištenja kulturnog dobra kao žiga za određene proizvode i usluge temeljem Zakona o žigu, a za ovo područje je ipak nadležan Državni zavod za intelektualno vlasništvo.
I koliko god se Dubrovčani ljutili, ruke su im zavezane. Grad se slobodno može ‘prostituirati’ u ime kava, piva, mobitela… A je li tako i u drugim zemljama?
– Praksa zaštite znamenitosti postoji u svijetu – neki od poznatijih primjera su Louvre, znak Hollywood ili pak Eiffel (ali samo noću) – čije se fotografije ne mogu koristiti u komercijalne svrhe bez dopuštenja. No koliko znam, stara jezgra Dubrovnika nije zaštićena, a ne znam ni postoji li zakonski okvir u RH kroz koji bi se mogla zaštititi. Što se spomenutih reklama tiče, iako slučajno, one zapravo savršeno odražavaju odnos Grada i njegovih građana prema samom sebi – radi se o eksploataciji povijesne vizure bez opterećivanja smislom, kontekstom ili bilo kakvom drugom vrijednošću koja nije profit – mišljenje je magistra dizajna, našeg sugrađanina Zorana Đukića.
I dok drugi gradovi itekako koriste sebe za promociju unutar reklama, filmova serija i slično (prisjetimo se samo Pariza u filmovima ili pak New Yorka u serijama), odnosno, unutar tih reklama, serija i filmova predstavljau sami sebe, Dubrovnik se u reklamama uglavnom niti ne spominje imenom, a povijesno – prirodna ljepota grada pod Srđem kreira ‘štih’ Italije, Španjolske, Mediterana… Dok Dubrovnik u cijeloj toj priči ostaje – iskorišten.
Mia Njavro/Nikša Miletić
Foto: Nikša Miletić/Printscreen YouTube