Sloboda je danas bila prepuna ljubavi, sjete, nostalgije, smijeha i čeljadi iz Grada. Okupili su se svi na predstavljanju najnovije knjige Borisa Njavra ‘Ulicama Grada’. Tim su povodom i Kolarinke Kaća Carević, Jelica Čučević i Barbara Lončarić Lučić učinile đir po Gradu. Zavirile su u Tezej, u klub Pomoraca, kino Sloboda, betule, prošle preko Prijekoga i Svete Marije… I prisjetile se, čitajući ulomke iz Njavrove knjige, nezaboravnih dubrovačkih oriđinala, njihovih skeraca, ali i svih onih ljudi koji čine dušu našeg grada. Knjiga koja je nastajala devet godina kroz kolumne većim dijelom objavljene u našem tjedniku, prepuna je sjećanja i uspomena na Grad i čeljad Grada koja je Njavro želio oteti zaboravu.
‘Došli ste mi u posjetu i jedva da ste me pogledali, a pričat ćete kasnije da me dobro poznajete. Samo oni mogu znati tajne nekog grada i pravi izraz njegove ljepote, oni koji su mu žrtvovali svoje korake rasipajući ih neštedimice. Tako je govorio Grad užurbanim turistima’ – s kojim je govor o knjizi započeo akademik Luko Paljetak. Rekao kako je tako pisao Prévert, koji je svoje korake tada razasuo po Londonu, a to je isti učinio i Boris Njavro hodajući ulicama ovoga grada, kako je i nazvao svoju knjigu.
-Očigledno je da grad gradom čine svi njegovi ljudi, ali imam dojam, a mislim da ste ga i vi stekli iz ove knjige, da neki ljudi nekoga grada, a našega posebno, na poseban način čine taj grad gradom. Jer potvrđuju neko staro pravilo da duša grada zapravo jest raspodijeljena u pojedine privilegirane duše i duhove. Njihova imena smo ovdje čuli. U tom smislu ova knjiga je dragocjena zbog toga što ona želi nešto što je gotovo nemoguće postići, oteti vremenu, zaboravu uspomene koje će svejedno biti otete, koje će otići – rekao je akademik Paljetak dodavši kako je vrijeme strašan žderač svega.
-Ono što je najpodložnije eroziji pamćenja jesu imena. I zbog toga je ova knjiga također važna. Pamtite imena, pamtite ih kolikog god možete jer će ona prva nestati. Ako imate doma fotografije bilo čije, vaše obitelji, prijatelja, neprijatelja, slučajnih znanaca ili gosta grada, zapišite otraga tko je tko. Uskoro se neće znati tko je tko, ali grad će znati tko je on. I samo zbog onih koje će zapamtiti ili u knjigu poput ove zapisati – rekao je te dodao kako su pojedine anegdote, koje su se mogle čuti i na predstavljanju knjige, male enklave duha u kojima grad potvrđuje sebe i svoju vjekovnu, stoljetnu opstojnost.
-Ćamil Sijarić je napisao: Kuću kućom čine lastavice, a mi nakon čitanja ove knjige možemo reći: Kuću kućom čine ljudi ovoga grada. Neki su već otišli, neki će tek doći, kakvi će oni biti to mi ne znamo. Kakav će se duh u njih useliti, na koji način će oni vječnoj duši ovog grada pridonijeti svojom mudrošću, ludošću, izuzetnošću, otkačenošću, to nećemo znati, ali receptura postoji. Iz ove se knjige može i nešto naučiti, ne samo o gradu nego i o vremenu koje je oblikovalo ovu vrstu kolektivnog i pojedinačnog sjećanja koje brzo iščezava. Nemojmo se zavaravati, svi imamo tablete, kompjutore, različite zaslone… Pročitao sam da je trajnost hard diskova ili soft diskova 50 godina. Pojavili su se moljci i razne druge bakterije koje već jedu i žderu materijal od kojih su diskovi napravljeni, kao što su nekada moljci jeli knjige. Za 50 godina dio memorije za koju mislimo da je vječna, da će vječno u slikama trajati, nestat će. Tko će biti onaj koga će vlast ili netko zadužiti da probere što treba ostaviti pamćenju, a što treba izbrisati iz pamćenja? Ono što neće moći izbrisati, ako ne spale sve knjige ove vrste, jest upravo knjiga. Zato je ova knjiga dragocjena. Ona na neki način nastavlja niz ovakvih knjiga kao što su Dubrovačke slike i prilike Josipa Berse, ona je njen nastavak, njeno dijete ili knjiga gospođe Skatolini, Seferović, pa i neki moji tekstovi, dio su iste plemenite i tužne namjere, s nostalgijom pisane riječi da se sačuva duša ovoga grada koja se sve više prikriva u kutke koje treba tek otkriti ili koje svatko za sebe treba otkriti. Čitanjem ove knjige bit će vam lakše prepoznati sebe, a kad prepoznate sebe znat ćete da živite u najljepšem gradu na svijetu – zaključio je akademik Paljetak.
Na predstavljanju knjige trebao je biti i Tomislav Šuljak, no, kako smo čuli, jučer je učinio par đireva više po Gradu pa je danas morao propustit promociju. No, zato je u Slobodi pročitano njegovo pismo autoru Borisu Njavru.
-Bilo mi je žao kad sam završio s čitanjem ovih tvojih divnih tekstova, nekih već pročitanih u DuListu, možda najboljih, ili u svakom slučaju najdražih tekstova o našem gradu, a posebno o njegovim ljudima – rekao je Šuljak dodavši kako je u knjizi izvanredno opisana povijest Grada, a likovi naših dragih prethodnika uskrsnuli su do potpunog prepoznavanja njihove duhovne ljepote.
-Vjerujem da će knjiga biti čitana, vrlo često prelistavana, a i prepisivana – zaključio je.
Okupljena čeljad prisjetila se ovom prigodom brojnih znanih likova Grada, a prvi put prikazan je i kratki film o Tomu Šeparoviću.