Prvih nekoliko trenutaka sam bila u šoku dok sam shvatila što se upravo dogodilo, a odmah zatim sam osjetila veliku sreća i ponos. Mislim da je velika čast biti među izabranima i kao hrvatska predstavnica i kao jedna od mladih glumica koje sudjeluju u programu. Ovo je još jedna od nagrada za ulogu Julije i rad na Murini koji me je i doveo do ovog priznanja pa mi je jako drago i u tom aspektu. Mislim da je cijeli program odlična prilika za upoznati se s važnim licima na europskoj filmskoj sceni, a jedva čekam i upoznati ostale glumice i glumce koji su izabrani sa mnom. Dobra stvar je što su uspjeli održati ovaj glavni dio festivala uživo tako da ćemo imati priliku iskusiti i atmosferu Berlinalea – govori nam Gracija Filipović koja je uvrštena među 10 najvećih europskih glumačkih nada programa Shooting Stars. Veliko je to priznanje za Graciju, Dubrovkinju koja je u glumi od malih nogu. Prve korake u filmskom svijetu napravila je već sa 10 godina kada je dobila svoju prvu ulogu u kratkometražnom igranom filmu ‘Mali debeli rakun’ redateljice Barbare Vekarić. U razgovoru za DuList osvrnula se na ‘Murinu’, sudjelovanje na velikim filmskim festivalima, ali i na studentske dane.
S redateljicom Antonetom Alamat Kusijanović poznajete se dugi niz godina, i osim na nagrađivanoj ‘Murini’, radili ste na još nekoliko filmova. Kakvim opisujete odnos s Alamat Kusijanović nakon toliko godina, i toliko projekata, i što ona za Vas znači?
Antonetu sam upoznala još kad sam bila jako mala u Dubrovniku te se od tada naš odnos razvio u nešto što je meni jako bitno, ne samo na poslovnoj razini, nego i u privatnom životu. Antoneta je osoba koja mi je dala priliku, ona je prepoznala moj potencijal i uvijek vjerovala u mene te zbog nje i jesam postigla ovakav uspjeh. Na setu odlično funkcioniramo, ona uvijek traži 100 posto, ali zato i daje sve od sebe i jednostavno sa svojom energijom gura ljude naprijed. Sjećam se trenutaka kad bismo došli pospani na pripreme, a ona bi pustila neku pjesmu i razbudila nas toliko da bi na kraju svi počeli plesati i krenuli u dan sa odličnom energijom. Jako mi je drago da je upravo ona osoba s kojom mogu podijeliti iskustva svih ovih festivala i nagrada i mislim da je čekaju predivne stvari u životu.
Jeste li ikad mogli pomisliti kako će ‘Murina’ osvojiti toliko nagrada, a Vas da će vinuti u zvijezde?
Iza Murine stoji dugogodišnji rad i trud, od fizičkih priprema, učenja ronjenja na boce, tehnika disanja, pisanja dnevnika iz karaktera lika do zajedničkih priprema s ostalim glumcima na Kalamoti. S Antonetom se pripremam još od našeg prvog zajedničkog kratkog filma ‘U plavetnilo’ te smo provele jako puno vremena pričajući o ulozi i gradeći lik Julije. Nisam znala kakve reakcije očekivati jer mi je ovo ipak prvi dugometražni film, ali jako mi je drago što je Murina prepoznata i što smo uspjeli osvojiti sve te nagrade jer je to samo još jedno priznanje da nam uspjeh nije pao s neba i da su se sve te intezivne pripreme i maksimalni fokus i rad na setu isplatili.
Možete li se sjetiti trenutka kad se prošetali crvenim tepihom na Festivalu u Cannesu? Što ste tada promislili?
Osjećala sam se jako sretno i ponosno iako u tom trenutku nisam ni bila svjesna što se događa. Pokušavala sam upiti sve oko sebe – glamur, eleganciju, sve ljude koji su se tu okupili i koje povezuje ljubav prema filmu. Znala sam da smo napravili nešto bitno, da se sav naš dugogodišnji trud isplatio i bila sam zahvalna na svemu, na Antoneti koja mi je dala priliku i zbog koje i jesmo sve ovo uspjeli, na prekrasnim kolegama koji su me uvijek gurali dalje kad je bilo teško. Jednostavno nevjerojatan osjećaj.
A gdje je bilo više treme – u Cannesu ili doma u Gradu na premijeri filma, ili pak negdje drugdje? Ako ju je uopće bilo!
U Cannesu je bilo dosta treme jer mi je to bio prvi festival s Murinom, a ujedno je bio i prvi put da gledam film. Tu su i svi intervjui koje sam trebala odraditi na engleskom jeziku. U Gradu je bila drukčija vrsta treme jer sam znala da će biti puno ljudi koje znam i uvijek je drukčije predstaviti film pred svojom publikom. Ta premijera u Dubrovniku mi je ostala u sjećanju kao jedna od najdražih. Sjećam se da se skupilo oko 400 ljudi od kojih sam većinu i poznavala, došla je i Antoneta i cijela moja obitelj. Baš sam se osjećala kao da sam doma i ostala sam dirnuta time koliko se ljudima film svidio i koliko su nam podrške pružili.
Na premijerama smo Vas vidjeli u zanimljivim modnim kombinacijama. Pratite li trendove i tko je zadužen za Vaš stil?
U Cannesu, Sarajevu i Puli me oblačio Envy Room, za zagrebačku premijeru sam nosila odijelo koje potpisuje Klisab, a za dodjelu nagrada na SFF-u Krie design. Stvarno sam bila jako zadovoljna sa svim outfitima, osjećala sam se lijepo i elegantno i što je najvažnije, opet sam to bila ja, osjećala sam se dobro u svojoj koži. Trendove pratim, ali to ne znači da ću nositi nešto isključivo zato što svi nose, ako se meni ne sviđa. Trenutno još pronalazim svoj stil, a u međuvremenu volim isprobavati različite stvari. Svakako mi je uvijek na prvom mjestu da to bude nešto u čemu se ja dobro osjećam i nisam nikad previše opterećena izgledom.
Trenutno ste na biologiji na PMF-u. Postoji li netko ili nešto što je utjecalo na Vaš izbor i čime biste se konkretno htjeli u budućnosti baviti na području biologije?
Još od malih nogu sam jako povezana s prirodom, pogotovo životinjama. Mama je mene i sestru uvijek vodila u šetnje po prirodi, učila nas da se ne bojim životinja, pokazivala nam različite vrste biljaka pa bih vjerojatno mogla reći da je baš ona prva utjecala na tu ljubav. Kasnije sam u srednjoj zavoljela biologiju kao znanost i natjecala sam se na školskim natjecanjima. Dugo sam razmišljala hoću li upisati veterinu ili biologiju, ali ipak sam završila na PMF-u i jako mi je lijepo. Općenito me zanimaju zoologija i biologija mora, a dosta mi je zanimljiva i genetika.
Znači li to kako ne želite ići glumačkim putem? Ili biste se htjeli baviti s oboje?
Ne znači, za sada balansiram oboje, ali ne mogu prognozirati kako će biti u budućnosti, o tome ću razmišljati kao budem trebala napraviti neku konkretnu odluku. Biologiju bih svakako tijekom života voljela završiti, ali mislim da će gluma uvijek biti dio mene, to je nešto što radim cijeli život i ne mislim da tako lako može nestati.
Foto Zvonimir Pandža/ Alban Pinchon/ Mario Topić