Skoro svako jutro tete Neda sjedne u svoj automobil i sama krene na put iz Paljeg Brda punog ‘gepeka’ svježe verdure – blitve, mrkve, mladog luka, tri vrste zelene salate, kupusa, rikule, špinata, petrusina, žućenice, poriluka, pazije… A tu su i domaći sir i jaja. Nije joj problem za njene mušterije s place u Gružu, a i pomalo sad veći krug ljudi, dovesti poljoprivredno bogatstvo konavoskog kraja ubrano ili to jutro ili tek dan prije. Priznat će, nije lako, a i ponekad gotovo cijeli dan provede u gradu… Kako izgleda posao ‘dostavljačice verdure’ i na koji način izdrži sama sve to, dok je muž u baštini, pričala nam je između dvije dostave za ovaj broj DuLista.
— Teško jest, jer trebam obići cijeli grad sama, a ulice po gradu su uske i nepraktične. Nekad ljude čekam i po deset, petnaest minuta, a to vam znači stajanje, paljenje auta, stajanje i tako u krug. Ne, nipošto se ne žalim, samo nije baš zgodno! Ali nema se što reći, ljudi su susretljivi, ne bune se, nitko se ne žali na cijenu… Odlični su! Dok vozim prodaju, muž radi oko drugih stvari, u polju, zalijeva… Znate, imamo pet plastenika i njive – ponosna je gospođa Neda na svoju djedovinu i oPG koji nosi njeno ime, kojeg njeguje već desetljećima. Zato joj nije bilo problem ‘prebaciti’ se na novi poljoprivredni đir.
— Ma nije loše, roba nije propala, što je najvažnije. Ali isto bih voljela da se što prije otvori placa u Gružu, da mogu prodavati na jednom mjestu i da se sve nekako vrati na staro, da smo zaštićeni i da se pridržavamo reda! Ovako nekad dođem doma u jedan, recimo samo ove subote imala sam dvadeset dostava pa sam malo ranije krenula prema gradu! Jest da ljudi u gradu spavaju duže nego mi na selu, ali razdijelilo se sve. Bilo bi još bolje da mi ima još tko dat ruke – našalila se gospođa Neda, ali i požalila – nema kiše, treba sve politi, a zametle su se lijepe pomadore. ‘Muž će to!’, dodaje kroz smijeh.
Kaže kako ne stane cijeli dan. Bere, bere pa slaže, pa uzme listu imena, pa slaže po imenima, pa sve složi i spremna je za ujutro. Nerijetko se i vrati među svoje plastenike, kaže: ‘Netko zazove, pa otrčim ubrati!’
— A ljudi znaju navrat nanos zvati, ali treba se držati reda i do određenih ura napraviti narudžbu. A što ćeš, bilo bi lijepo da je tako. Tako kad me kasno zovu rečem im: ‘Isto vi dvaput operite blitvu!’ – dodaje kroz smijeh. Ma da je njoj teško, stala bi i prije koje desetljeće… Gospođa Neda redovita je prodavačica na placi od svoje dvanaeste godine!
— Da, od 12. godine idem na placu, a sad sam napunila 51. godinu života! Prvo smo išli na banak u Herceg Novi, prije 40 godina. Kako su mi roditelji bili bolesni, išla sam sa susjedom na placu – njemu bih pomagala brat njegovu robu, a on me zauzvrat vozio na placu. Bila je teža vreća kupusa od mene. Ali išlo se, isto kako se sad ide po gradu – dodaje. Zadovoljna je i odazivom ljudi na Internetu, pogotovo zato što je manje-više svim prodavačima, odnosno proizvođačima, krenulo. I to joj je, ističe, jako drago.
— Skroz je drugi đir prodaje, kao da su svi krenuli razmišljati zdravije, zelenije… Dosta smo toga posadili, jer u ovo doba oko Uskrsa sadi se naveliko i salata i sve ostalo. Malo nas je zeznula ova bolest, ova korona. Bolje, iskreno, da se ljudi što manje miču iz kuće, manje je bolesnih nego što je moglo biti, svakako. Ma isto mi fali moj banak, nadam se što prije na njega doći. Pola mojih mušterija iz Gruža, sve su to moji ljudi. Čuvam brojeve. Pa neka me zovu mušterije, samo neka dođu do place, nezgodno mi je, sad sam više u Dubrovniku nego u Konavlima. U Solitudu su uske ulice a ne znam do detalja kako se zovu pa se ravnam po kružnom toku, butizi… Neki nisu htjeli izaći iz stana, nego da im ja donesem im uza skale, ali ne mogu baš tako. Ima tako dobrih ljudi koji me čekaju gdje god im kažem, reču da će doći pred mene i tako. Svakome izlazim ususret. Dok nisam dobila propusnicu, išla sam do Oboda i Cavtata, a sad nije problem i do grada, naravno te prve tete nisam zaboravila niti sam ih htjela izostaviti pa ako ne mogu ujutro, dodam im popodne kad se vraćam iz grada – ističe.
I tako gospođa Neda provodi svoje dane, dok se opet ne zaputi u Gruž. Dotad, kaže, zameću se lijepe pomadore pa će se i njima malo zabaviti, kao i ostalim povrćem. Kao i svaki dan. Svaki trenutak joj je dragocjen, znamo, pa ju ni ne gnjavimo puno. — Odoh ja objedovati i u plastenik, a vi mi dobro stojte – pozdravljamo ju, do nekog novog susreta. Virtualno ili uživo, u Gružu na placi!
RADE NA POMOĆI MALIM PROIZVOĐAČIMA A što kaže Ministarstvo?
Iz Ministarstva poljoprivrede donose dobre vijesti za naše poljoprivrednike i intenzivno rade na rješavanju krize uzrokovane pandemijom koronavirusa. Tako su, primjerice, donesene odluke o javnoj nabavi poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda javnih naručitelja i privremenoj izvanrednoj mjeri pomoći malim mljekarama te Program potpore primarnim poljoprivrednim proizvođačima u sektoru biljne proizvodnje i sektoru stočarstva u 2020. godini. Primjerice, usvojenim Programom potpore primarnim poljoprivrednim proizvođačima u sektoru biljne proizvodnje i sektoru stočarstva u 2020. godini, vrijednim 53 milijuna kuna cilj je održati zaposlenost te postojeću razinu proizvodnje na malim poljoprivrednim gospodarstvima u sektoru voća i povrća, cvijeća, sektoru sjemena, kao i proizvodnje biljnog reprodukcijskog materijala te u stočarskim podsektorima govedarstva, svinjogojstva, konjogojstva, ovčarstva, kozarstva i peradarstva, a zbog osiguravanja kontinuirane opskrbe stanovništva hranom i potpore primarnim proizvođačima uslijed usporavanja gospodarskih aktivnosti uzrokovanih pandemijom virusa COVID-19.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 15. travnja 2020.