Nakon prometne nezgode koja mi se dogodila u Dubrovniku i prekinula mi planove za ovo ljeto, naime, odradio sam jedino donaciju Dimitrija Popovića Muzeju Domovinskog rata, nalazim se u Daruvarskim toplicama. Ovdje baš razmišljam kako je kraljica Marija Terezija bila čudo jer je s njima povezana jednako kao s hotelom Imperial o kojem pišem knjigu. To me nagnalo da možda ubacim djelić povijesti o Austro-ugarskoj monarhiji jer bez nje ni Imperial, ni Daruvarske toplice ne bi postojale – priča nam uzbuđeno gospar Andrija Seifried, dugogodišnji dubrovački kulturni i turistički djelatnik koji se upravo nakon operacije koljena rehabilitira na dalekom sjeveroistoku Hrvatske. Kako nam kaže, nesreća koju je doživio, unazadila mu je i pisanje dogodovština o hotelu čijeg je bio zaposlenik pa se zaustavio na 60. stranici. No, unatoč ovom nesretnom spletu okolnosti, njegov neumoran kreativni duh ne miruje.
— Austro-ugarska je napravila čudo! Prije Jadranske magistrale postojala je makadamska cesta do Dubrovnika koja je građena u tom razdoblju monarhije. Daruvarske toplice utemeljio je grof Antun Janković nakon što mu je upravo kraljica Marija Terezija darovala ovo imanje. To je označilo početak izgradnje. Sretan sam što sam ovdje jer nije ništa bez ‘vraga’ pa tako ni ovo. Ljudi s kojima provodim dane su sjajni – od pacijenata do medicinskog osoblja. Oni su jedan veliki orkestar od 260 zaposlenih na čelu s ravnateljicom koja organizira rad od vrtlara do fizioterapeuta. Dakle, riječ je o jednom velikom ansamblu koji funkcionira ‘svi za jednoga, jedan za sve’ – nastavlja gospar Andrija i otkriva kako prometna nesreća, međutim, nije jedina nevolja koja ga je pogodila
Bilješke nabacuje u notes pametnog telefona
— Stavljen mi je i gips na ruku. Već nakon trećeg dana operacije koju je napravio dr. Marijo Bekić, ravnatelj OB Dubrovnik, a koju je jedan moj prijatelj, svojedobno također ravnatelj traumatološke klinike, pohvalio. Naime, rekao je da se tako suvremenom pristupu ponajmanje nadao u dubrovačkoj bolnici. Obolio sam od plućne embolije pa sam na Koronarnom odjelu proveo sljedećih 15 dana, da bi me poslije prebacili na Traumatologiju u Zagrebu gdje sam prošao strašne muke od razno raznih komplikacija do prevelike količine antibiotika koje sam primio, a koji su mi potpuno uništili probavni trakt. Ni dan-danas ne funkcioniram normalno, ali zahvaljujući predivnim ljudima u Daruvarskim toplicama sigurno ću se oporaviti i nastaviti s radom još aktivnije i poletnije nego do sada – iznosi Seifried.
— Urednica me stalno ‘progoni’. Nisam ponio sa sobom laptop jer se ne mogu koncentrirati. Nabacujem neke zabilješke u notes u svom pametnom telefonu. Tih četrdeset stranica trebale bi biti dovršene do studenog i nadam se da ćemo je urednica i ja uspjeti finalizirati te očekujem da bi mogla izaći sljedeće godine. Morat ćemo mijenjati mnogo toga jer su neki likovi previše prepoznatljivi i teme su preosjetljive te bi među živućim potomcima mogla potaknuti mnoga negodovanja pa čak i niz tužbi. Kako bi izbjegli te neugodnosti, mijenjat ćemo imena i slične podatke – govori nam naš sugovornik koji je upravo lani ekskluzivno za DuList i najavio nastavak ovog intrigantnog štiva.
Prilikom našeg razgovora nije nam propustio otkriti kako je baš na njegov poticaj Grad Dubrovnik stupio u kontakt s udovicom dubrovačkog književnika Milana Milišića. Na ovaj način, objašnjava nam, konačno je uspostavljena komunikacija s akademskom slikaricom Jelenom Trpković čime je zaključeno kako će se o 30. godišnjici pogibelji njenog supruga održati prigodna ceremonija njemu u spomen u Kazalištu Marina Držića, a na kojoj će sudjelovati dubrovački umjetnici te kulturne institucije. Sam program, kako ističe, ‘s dušom i srcem’ vodit će Brigita Masle, ali to nije jedina novost. Također, u Župskoj ulici gdje je Milan Milišić izgubio život bit će 5. listopada otkrivena njegova spomen ploča. Ovo Seifriedu, govori nam, predstavlja veliko zadovoljstvo kao uostalom mnoštvo prijatelja koji mu pomažu da prebrodi ovo izazovno razdoblje.
‘Osjećam se kao među svojima’
— Najveća podrška su mi bili Dimitrije Popović i njegova supruga Jagoda, Josipa Lisac i Tereza Kesovija koja se u svojim godinama izuzetno za mene zauzela. Nemam riječi, predivni su svi. Potpora su mi bili i mnogi drugi moji prijatelji, neki poznati, a drugi nepoznati javnosti. Idem dalje, već u glavi imam neke nove projekte. Proljetos sam započeo s idejom realizacije izložbe Romane Milutin Fabris u Zagrebu. Prostor nije velik, ali se nadam da će na jesen ili najkasnije na proljeće sljedeće godine Romana konačno svu raskoš svoje palete pokazati u Galeriji Josip Račić, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti – dodaje. Sljedeće godine, optimističan je, mogla bi se realizirati i neka od njegovih planiranih putovanja.
— Trebao sam u kolovozu ići u New York na proslavu 80. rođendana mog dobrog prijatelja. Sva sreća, avio kompanija je imala razumijevanja pa sam dobio vaučer, tako da ću kad-tad to putovanje obaviti. Žao mi je da sam ga propustio, isto kao i Dubrovačke ljetne igre, posebno posljednju dramsku premijeru jer volim nove trendove i djela te završni koncert kojim dirigira moj prijatelj maestro Ivan Repušić s kojim sam u stalnom kontaktu. Jako mi je žao što ću ga gledati samo na televiziji. Ovo što mi se dogodilo izbacilo me iz svih mojih planova i projekata, ali imam dovoljno vremena za smišljanje nečeg novog. Čak i u svojoj poznoj dobi ću stvarati te možete očekivati brojna iznenađenja – naglašava.
Povratku doma u Zagreb se izuzetno raduje, pogotovo svom laptopu i radu na knjizi. U međuvremenu vrijeme krati s televizijom i društvenim mrežama. Vježbe su, tvrdi, izuzetno iscrpljujuće pa mu to i ne ostavlja mnogo snage za ostale aktivnosti. Parkom se, nažalost u kolicima, prošetao tek jednom te ga je on oduševio, jednako kao Daruvarci za koje tumači da su svi kao jedna velika obitelj. ‘Osjećam se kao među svojima’, priznaje nam gospar Andrija Seifried i ovim putem pozdravlja svoj Dubrovnik kojem, reći će, unatoč zagrebačkoj adresi pripada dušom i tijelom. Mi mu želimo brz i uspješan oporavak te skori đir ulicama najdražeg mu Grada.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 25. kolovoza 2021.