Nakon što su suci bili u štrajku, od toga nisu daleko ni učitelji i profesori. Jednostavno, nezadovoljni su prijedlogom Vladine uredbe o koeficijentima. Zbog toga su predstavnici Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja te Školskog sindikata Preporod najavili prosvjed na Markovu trgu u Zagrebu danas u podne. Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić prošlog je tjedna komentirao kako smatra da bi učitelji i nastavnici trebali biti super zadovoljni jer koeficijenti rastu s 1,4 na 1,9. Je li to zaista tako?
Radi se o nepravdi
Učiteljica izvrsna savjetnica Gordana Rokolj za DuList je komentirala cijelu situaciju i istaknula kako je, zbog cijele situacije, jako žalosna.
— Ponovno su, po ne znam koji put, hrvatsko školstvo, odgojno-obrazovni djelatnici, prosvjeta i obrazovanje, što bi trebalo biti temelj društva – marginalizirani. Možete donijeti bilo kakve reforme, bilo kakve novitate u školstvo, ali ako nemate zadovoljnog učitelja koji će to provesti, osuđeni ste na propast. Nitko od učitelja nije postao učitelj zato da bi se obogatio. No, naše zanimanje je uvijek bilo manje plaćeno. Je li to zato što su žene većinom u tom zanimanju? Ne znam, to bi bila druga tema o kojoj bismo mogli danima razgovarati – navela je Rokolj.
Jednostavno, osobno je smatrala da će navedenom uredbom o koeficijentima napokon biti izjednačeno da će ljudi, koji imaju jednaku stručnu spremu u javnoj službi, biti jednako za to plaćeni.
— Dakle, unutar javne službe je došlo do situacije u kojoj ljudi iste stručne spreme dobivaju različite koeficijente. Na kraju je ispalo da su učitelji najlošije prošli te da su najniže plaćeni. Ako smo mi završili visoke škole, onda bismo trebali biti plaćeni jednako kao i svi drugi koji su završili visoku školu. Mi smo jedini kojima je koeficijent ostao ispod 2! Radi se o nepravdi. Tko može odrediti razliku u složenosti između moga posla i posla nekoga tko je visoko obrazovan u nekoj drugoj javnoj službi… Po čemu se gleda ta složenost? Uopće ne znaju što je posao učitelja i što taj posao obuhvaća – rekla je naglašavajući da je odnos vladajućih prema učiteljima vrlo neozbiljan i neodgovoran.
— Imam osjećaj da vladajući ne vide ili ne žele vidjeti kako sve manje mladih, kvalitetnih ljudi želi uopće raditi u prosvjeti. Ne znam tko će u budućnosti raditi ovaj odgovoran posao i učiti hrvatsku djecu. Svi ti ljudi na visokim pozicijama zaboravljaju da su i oni prošli kroz školu. I da nije bilo formalnog obrazovanja, ne znam kako bi došli na te svoje pozicije. Svi kažu: ‘Lako je raditi u školi’. Voljela bih da jedan dan dođu u školu raditi i da vide koliko je to ‘lako’- naglasila je te ponovila: ‘Nisam učiteljica zato što se želim obogatiti, nego zato što volim ovaj posao. No, nisam zadovoljna trenutnom situacijom’.
Prestanite nas ponižavati!
Profesorica hrvatskog jezika Maja Milošević naglasila je kako su za nju navedene promjene ponižavajuće.
— Ne baratam točnim matematičkim podacima, tu sam uvijek bila slabija. Međutim, čime se mi u prosvjeti zafrkavamo, dapače, na nekoj višoj razini, a to je da oni koji timare konje ili nešto slično uglavnom imaju veći koeficijent od nas, što je u krajnjoj liniji stvarno ponižavajuće. Mislim, svaka čast njima koji se bave konjima, ali mislim da za to ne treba fakultet. Gdje smo mi sve te godine bacili, ako nas stavljaju na niži položaj od ljudi koji se bave životinjama. Nadam se da me neće nitko krivo shvatiti što to napominjem. Čula sam da se u jednoj školi zafrkavaju u smislu da ulaze u zbornicu oponašajući konja – priča nam Milošević koja vjeruje da hoće biti štrajka, no još su u određenim pregovorima i dogovorima.
— Znam da je krenulo glasanje kroz škole i da je velika većina djelatnika za to. Nije stvar u novcu kao takvom, nego samo da nas više prestanu ponižavati. Cijeli život se borimo s tim nekim poniženjem. Cijela struktura je nekako bila maćehinska prema prosvjetarima. U vrijeme kad su nas mogli izjednačiti s ljudima koji su fakultetski obrazovani, oni su nas sveli na to da smo doslovno ‘zadnja liga’. Točno su pokazali gdje smo i što smo – kazala je.
— Sva sreća da uskoro idem u mirovinu. Jer, stvarno su nam katastrofalni uvjeti. Imam osjećaj da je sve okolo protiv nas – od društva do Vlade. Globalno gledajući, mi nastavnici smo bad guys – ne radimo ništa, a tražimo višak love. A, nitko ne gleda da smo mi tu djecu de facto odgojili, naučili ih, usmjerili ih… – naglasila je.