Ako za nekoga možemo reći u najmanju ruku da je život nije mazio onda je to Magda Knego, majka sada 10-godišnje Goge, djevojčice koja se uz majčine nadljudske napore bori sa svojom teškom dijagnozom cerebralne paralize četvrtog stupnja. Pregledi ovdje, u Zagrebu… Stalne terapije. Svakodnevna borba ‘Za Gogin korak’. A sada, na žalost, kreće borba i ‘za korak’ mame Magde koja je 2019. doslovno preko noći ostala bez supruga Pera, Goginog oca, koji je preminuo. Unatoč golemoj tuzi Magda se nastavila kao lavica boriti za svoju Gogu.
Tri godine nakon muževe smrti, u prosincu 2022., Magda je preživjela infarkt i srećom operacija je spasila. Međutim dijabetes od kojeg boluje je uznapredovao pa je od prije dvije godine na inzulinu i to čak četiri puta dnevno. I kao da sve to nije dosta, opet u blagdansko vrijeme, samo dvije godine nakon infarkta od kojeg se tek oporavila, Magdino se stanje pogoršava i ostaje bez noge. Pričali smo s njom telefonski i toliko je slaba nakon nove kalvarije koju je prošla, odnosno prolazi, jedva i govori. Ali opet Magda kakva jest, neviđeni borac zaista, iznalazi snage i opisuje nam…
U 4 tjedna 4 operacije
—Krajem studenoga na nozi mi se pojavio prišt, kao od opekotine. Stopalo mi je počelo naticati, pucati i na zapešću je počelo plaviti. Dva su mi prsta strašno otekla i pomodrila skroz. Tu mi je noć doktor na hitnom prijemu rekao da će mi ukloniti ta dva prsta i ostaviti palac i jedan prst kako bi imala oslonac za hodati. Tako je i napravljeno odmah tu večer. Međutim oticanje se nastavilo pa mi je nakon tjedan dana morao ukloniti još dva prsta. Nakon tjedan dana i palac. Četvrti tjedan kad sam došla da me pregleda i očisti što ima kazao mi je da stanje nije dobro, nego da se pogoršava. Na svetu Lucu, petak 13. je bio, amputirali su mi cijelu nogu ispod koljena. Sreća pa se srce kroz ove dvije godine, nakon operacije, dovoljno oporavilo. U suprotnom ne bi izdržala četiri jake anestezije, to mi je sam doktor rekao. Nije sto posto, ali eto ponavljam sreća da jest dovoljno da bih izdržala sve ovo – priča nam Magda svoju muku. Drhtećim glasom, ali sa začudnom smirenošću i prihvaćanjem i ovog, još jednog u nizu ‘križeva’ kojeg će morati dalje nositi na svojim plećima kroz život kojeg je centar njena djevojčica za koju se i voljenom suprugu na nebesima zaklela da će se boriti do zadnjeg daha.
Nema – ne mogu! Moram!
—Ja uvijek rečem kad me strefi, a bome me u životu strefilo i to žestoko u više navrata, Bože pomozi! Sada sam doma. 3. siječnja zakazana mi je kontrola kod kirurga da se skinu šavovi i onda trebam ići u Varaždinske toplice gdje ću učiti hodati iznova. Moram najprije, doktor mi je objasnio, ojačati ovu zdravu nogu, prsni koš, ruke da bi se uopće moglo krenuti s terapijom. Sada sam toliko onemoćala, slaba… Tata me diže iz kreveta na kolica. Ležala sam mjesec dana i tri transfuzije primila. A što da vam pričam možete misliti u kojem je tijelo stanju nakon svega ovoga! – kaže nam Magda, o čijoj kćeri sada brinu djed, Magdin otac i tetka, Magdina sestra, koja ima čak sedmero djece od kojih petero bioloških i dvoje malenih Roma koje je udomila prije dvije godine.
—Ne smijem potonuti! Ako potonem gotovo je! Moram biti jaka, kao i uvijek do sada što sam morala biti, za moju Gogu. Ona treba terapije. Imala je zakazano kod Glavića od 2. prosinca mjesec dana terapije, ali zbog cijele situacije koja je šokirala i o jadu zabavila moju obitelj koja se morala baviti sa mnom i organizirati sve što je trebalo oko mene evo nije mogla poći. Ali nema odustajanja! Jako je bitno da ona vježba i kako znamo i umijemo ponovo ćemo joj to omogućiti – ne posustaje Magda.
Treba za terapije, prilagodbu kuće…
Mnogi misle, napominje nam Magda, da HZZ podmiruje troškove liječenja za moju Gogu, ali oni samo daju za ono najosnovnije, a ostalo sve moraš sam. Osim toga, s obzirom da nas dvije ne možemo radi mog stanja biti same u stanu u Župi, obitelj će morati kuću na Korčuli prilagoditi nama dvjema. Iako je prizemna, što je sreća, dosta se toga ima za napraviti. Primarno prilazi u kuću. Gdje su skale morat ćemo napraviti adekvatne rampe za kolica. Banja je isto prioritet da se prilagodi da je možemo koristiti. Pomoći će sestra i zet, ali znate sami koliko je život skup danas i kad je sve u redu krpa se kraj s krajem, a negoli ovako kad te zadesi nevolja. Kao grom iz vedra neba, a mene je bome udario dobro toliko puta. Ali ne dam se! – hrabro će Magda, dodajući kako ona čvrsto vjeruje da nam Bog u životu da onoliko koliko smo u stanju nositi.
—Da nije tako s obzirom na sve što sam proživjela bila bih davnih dana na odjelu psihijatrije ili dva metra pod zemljom. Kad mi je najteže utješim se tako što si rečem – uvijek ima gore, teže. Isus je imao svoju muku, svoj križ, ja imam svoj. I nema – ne mogu! Moram! Vjera me drži i nikad je ne puštam – završava Magda.
Borba s vjetrenjačama
Uvijek mislimo – događa se nekome drugome, a preko noći život se zaista može okrenuti naopačke i iz najveće sreće izrodi se nevolja. Ili dođu u kompletu, kao što se dogodilo Magdi. Pronašla je svoju srodnu dušu, voljenog čovjeka. Vjenčali su se. Magda je zatrudnjela. I sve je bilo kao u bajci. Međutim komplikacije u trudnoći dovele su do preranog poroda koji je uzrokovao velike poteškoće u Goginom razvoju, kako ona reče, života. Njene Goge koja je rođena u 30. tjednu trudnoće, a kad je imala samo 21 dan, mlijeko je ušlo u njena pluća zbog čega je došlo do gušenja. Liječnici su je reanimirali tri puta te joj je dijagnosticirana aspiracijska pneumonija, uslijed čega je tri i pol mjeseca bila na respiratoru. Na to je uslijedila već spomenuta dijagnoza celebralne paralize. Malena Goga tada je dobila vrlo važne životne bitke uvelike zahvaljujući mami Magdi, uz pomoć dobrih ljudi koji su toliko puta pomogli. Pamtimo brojne humanitarne akcije ‘Za Gogin korak’ i sigurni smo da ćete i sada otvoriti svoje srce i pomoći ‘Za Gogin i Magdin korak’. Naročito, jer nam je sustav takav kakav jest. Jednom riječju – nikakav! I ljudi koje zadesi ovakva sudbina su prepušteni sami sebi, na milost i nemilost nevolja koje su ih snašle. Pa sjetimo se samo kad se Magda prije par godina borila za status roditelja-njegovatelja koji su joj nadležni bili odbili, što je malo je reći za ne vjerovati. Imajući u vidu činjenicu da je Goge u potpunosti ovisna o Magdinoj skrbi. Goge ne može sama iz invalidskih kolica, treba joj mijenjati pelene, hraniti je… Ali eto naši su ‘stručnjaci’ procijenili da bi Magda mogla zarađivati za kruh svagdašnji kao i svi ostali, te da Gogi ne treba njegovatelj. I zato dragi, dobri ljudi, pomozimo mi!
UPLATE ZA GOGIN KORAK
Tekući račun OTP BANKE HR8724070003106675881 ZA UPLATE IZ INOZEMSTVA SWISS CODE OTPVHR2 PRIMATELJ: KNEGO MAGDA, IZMEĐU DOLACA 3, 20236 NOVA MOKOŠICA