‘Lapadska ljepotica’ ili ‘Arena Lapad’ jedan je od dugovječnih gradskih projekata koji svako toliko ‘uskrsne’ u dubrovačkom političkom prostoru, ali bez konkretnih rezultata. Nagledali su se Dubrovčani i ljubitelji nogometa svakojakih rješenja i maketa u proteklim godinama, no uređenje lapadskog stadiona nikako da dođe na red. Ako je vjerovati obećanjima s govornice Gradskog vijeća, stvari će se ipak pokrenuti s mrtve točke te bismo za koju godinu trebali konačno ugledati ‘lapadsku ljepoticu’.
— Dosadašnjim aktivnostima značajan dio površine lapadskog stadiona je uknjižen i postao je vlasništvo Grada – rekao je za govornicom Gradskog vijeća gradonačelnik Mato Franković. Naime, na prošlotjednoj sjednici stekli su se uvjeti da se cijeli kompleks lapadskog stadiona uknjiži te postane nesporno vlasništvo Grada Dubrovnika. To je ujedno i preduvjet za bilo kakvu buduću gradnju. Gradonačelnik je vijećnicima poručio i kako su pred njima velike stvari vezane za gradsku arenu ili Arenu Dubrovnik, kako god je nazvali. Ono što bi trebalo uslijediti uskoro jest raspisivanje javnog poziva za svekoliku zainteresiranu javnost koja će moći davati prijedloge i primjedbe na tekst međunarodnog natječaja za ovaj projekt. Kad se sve usuglasi raspisat će se i sam natječaj koji bi trebao iznjedriti najboljeg ponuditelja za njegovu gradnju. No, nije ovo prvi put da se raspisuju natječaji i predstavljaju rješenja.
Magaševa vizija
Krenut ćemo od 2006. godine kada je pokojni arhitekt Boris Magaš dubrovačkoj javnosti i gradskim čelnicima predstavio idejno rješenje nogometnog stadiona s osam do 10 tisuća mjesta u gledalištu, a kako su mediji tada pisali trebao je, ovisno o željama Gradske uprave, koštati između 50 i 250 milijuna eura. Prema njegovom rješenju zapadna tribina trebala je biti natkrivena, a ispod stadiona gradio bi se poslovno-garažni objekt s dvije do tri etaže. Kako u radu pod nazivom ‘Sportska infrastruktura Borisa Magaša’ navodi Ariana Štulhofer, skica prijedloga u velikom je dijelu gotovo identična Magaševu natječajnom rješenju jarunskog stadiona iz 1998., uz dodane ukopane etaže.
— Bila bi to nova lapadska ljepotica, dostojna Dubrovnika – rekao je arhitekt Magaš na predstavljanju svog rješenja.
Kao najveći problem i ovom se prilikom naveo onaj prometni budući da postojeće raskrižje na jugozapadnom dijelu stadiona ne bi moglo podnijeti toliki promet. Tadašnja gradonačelnica Dubravka Šuica, po pisanju medija, izjavila je kako se vrlo brzo može krenuti s projektom te najavila izradu projektne dokumentacije i ishođenje dozvola za gradnju. Ovdje svakako treba spomenuti i Pera Vićana, danas gradskog vijećnika DDS-a, a tada zamjenika Dubravke Šuice, koji je, pisali su mediji, i bio pokretač projekta. Kako tada, tako i danas, budući da je Vićan prošlog tjedna obavijestio svekoliku dubrovačku javnost kako upravo on sudjeluje u izradi teksta javnog poziva. No, vratimo se u 2006. godinu. Nedugo nakon predstavljanja projekta za lapadsku ljepoticu pukla je ljubav na relaciji Šuica – Vićan pa je stadion pao u drugi plan. Tada se sve glasnije počinje govoriti o fuziji nogometnih klubova GOŠK i Dubrovnik. Šuica je naime još 2008. godine poručila kako očekuje da će jedan gradski klub, ujedinjen iz postojeća dva, već sljedeće godine biti solidan drugoligaš, a za nekoliko godina i prvoligaš. Takvo očekivanje, naglasila je, primarni je razlog gradnje novog stadiona koji je trebao udovoljavati standardima prve nacionalne lige. Fuzija se dogodila tek 2015., a klub je i dalje u trećoj ligi.
Natječaj bez prvonagrađenog rada
Šuica je pak odustala od Magaševog rješenja te raspisuje natječaj za stadion sa znatno manjim kapacitetom gledališta (oko 5500). Interes za projektiranje nije izostao, pristigla su čak 32 rada, no prvu nagradu nitko nije osvojio jer bi to za sobom nosilo i zakonsku obvezu poštivanja rješenja. Ova zakonska rupa drugog mjesta, pisali smo prije nekoliko godina, omogućuje eventualnu, ali ne i obveznu gradnju po njihovom rješenju.
Rad autora Zorane Sokol Gojnik i Igora Gojnika, diplomiranih inženjera arhitekture iz Zagreba, dobio je tada drugu nagradu. Kako navodi autorica Zorana Sokol Gojnik, budući da je parcela gradskog stadiona integrirana u tkivo, a nije u izdvojenoj slobodnoj zoni, stadionski kompleks interpretira se funkcionalno i oblikovno u snažnom preplitanju s gradskim tkivom. Tako stadion postaje građevina koja živi i pridodaje urbanu kvalitetu gradu i kada se na njoj ne odvijaju sportske priredbe.
— Prateći sadržaji kao što je trgovačko-ugostiteljski kompleks, te javne garaže naglašavaju potrebu za promišljanjem stadionskog kompleksa kao ‘porozne’ strukture koja veliki prostor koji je ‘rezervirala’ i odvojila od grada, gradu ponovo vraća kroz obogaćenje gradske lokacije kako vizualnim prožimanjem vanjskog i unutarnjeg prostora s gradom, tako i funkcionalnim prožimanjem sadržaja stadiona i grada. Prostornim odnosima stvoreni su prodori-vizure u stadion, formirana je javna pješačka os kroz stadionski kompleks, a funkcionalna i prostorna integracija trgovačkih, poslovnih, ugostiteljskih i turističkih sadržaja s prostorom nogometnog borilišta omogućava kontinuirano korištenje unutarnjeg prostora stadiona i kada se na njemu ne odvijaju sportske priredbe – navodi se za ovaj rad.
Maketa Supernove
Inače, ‘Lapadsku ljepoticu’ planiralo se graditi po modelu javno-privatnog partnerstva, no zainteresirani investitor nekako je uvijek izostajao. Sve do bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića, koji je obznanio kako su najprije Nijemci zainteresirani za njegovu gradnju, a ubrzo je stiglo i rješenje austrijske tvrtke Supernova. Godine 2015. održana je prezentacija jednog od mogućih rješenja u javno-privatnom partnerstvu s tri podzemne etaže, prizemljem i katom, a sam stadion trebao je biti na krovu objekta. U sklopu trgovačkog centra, koji bi se prostirao na dvije etaže trebalo je biti 900 parkirnih mjesta. Stadion bi bio kapaciteta 5 tisuća gledatelja.
— Mi smo u Dubrovniku vidjeli prostor za četiri ključne točke. Stadion, mjesto za koncerte i velike događaje, trgovački centar i veliki parking za taj dio grada – rekao je tada Paul Merdzo, direktor Supernova Hrvatska. No, i tu se najavljivao međunarodni natječaj koji se do danas nije raspisao. Supernova je ubrzo predstavila i maketu svoje vizije, koja se do danas čuva u Javnoj ustanovi Športski objekti. Projekt je ubrzo ocijenjen kao predimenzioniran.
Svjetlo na kraju tunela?
Nakon smjene vlasti i dolaska gradonačelnika Mata Frankovića, gradski su vijećnici po tko zna koji put pokrenuli inicijativu za projekt Arene Lapad. Mostov vijećnik Maro Kristić tada je rekao kako se ‘pokreću predradnje za objavljivanje međunarodnog tendera za izgradnju Arene Lapad po modelu javno-privatnog partnerstva’. I dvije godine kasnije slušali smo o Areni Lapad.
— Dugo smo razmišljali što i kako napraviti s lapadskim igralištem, ali srce je vezano za Lapad te najavljujem kako od iduće godine krećemo u projektiranje stadiona u Lapadu, a 2021. s radovima- naglasio je gradonačelnik Franković na proslavi 100. rođendana Nogometnog kluba GOŠK – Dubrovnik 1919. koja je održana 2019. godine.
Tek nedavno, dakle u rujnu 2021. godine opet stiže glas o stadionu. Pero Vićan uvjeren je kako ćemo Arenu Lapad ili Arenu Dubrovnik, što je radni naziv novog stadiona, otvoriti pred kraj ovog mandata gradonačelnika Frankovića. Za razliku od Vićana, nimalo optimističan i euforičan nije bio Maro Kristić koji je rekao kako bi bio sretan da se u ovom mandatu riješi GUP-om propisani natječaj te izradi sva potrebna dokumentacija za izgradnju.
Gradonačelnik bi pak bio sretan da se projekt realizira u zacrtanim rokovima do kraja ovog mandata.
A do tada, u kreiranju teksta međunarodnog natječaja moći će sudjelovati sva zainteresirana javnost.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista 6. listopada 2021.