Izložba Eugena Krstulovića, splitskog, ali prvenstveno dubrovačkog slikara, otvorena je večeras u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika.
Na izložbi koja revalorizira stvaralaštvo ovog nepravedno zapostavljenog umjetnika izloženi su akvareli i ulja, uglavnom u vlasništvu obitelji Krstulović iz Dubrovnika, te nekoliko radova iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik. Autor izložbe je renomirani povjesničar umjetnosti Nikola Albaneže.
-Po vremenu svoga dolaska u Dubrovnik, u ljeto 1949. godine, Krstulović bi pripadao trećem naraštaju slikara kojima je snažni kolorizam bitno nagnuće. Međutim, i to je osobito zanimljivo, njegova se posebnost u najvažnijem segmentu opusa upravo na planu te srodnosti i zajedničkih karakteristika – zavičajna motivika, likovna morfologija, kromatska eksplozivnost-jasno izdvaja. Izdvaja se po lapidarnosti izraza koji je dosegao stenografsku lakoću i pregnantnost, po prednosti koju je davao tehnici akvarela (možda i ne po svojoj želji jer ga je bolest primorala na takvu odluku), napokon i po osobitoj životnoj radosti koja prevladava iz cjeline opusa – poručio je autor izložbe Nikola Albaneže.
Eugen Krstulović je rođen u Splitu 6. prosinca 1912. godine. U rodnome je gradu stekao prve poduke iz slikarstva i kiparstva na Srednjoj tehničkoj školi kao đak Emanuela Vidovića i Svitoslava Mihaela Peruzzija. Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti student je slikarstva 1930. – 1934. (diplomira u klasi profesora Ljube Babića), ali i kiparstva 1934. – 1938. (studij završava kod profesora Frana Kršinića). Nakon odsluženja vojnog roka radi kao nastavnik crtanja u Korenici 1940./41. i Krku 1941/42. U Drugome svjetskom ratu priključuje se Narodno-oslobodilačkom pokretu, biva zatvaran te interniran u Italiju. Po završetku rata prvo radi u Imotskom 1946./49., potom dolazi u Dubrovnik gdje se zapošljava na Učiteljskoj školi kao likovni pedagog. Umirovljen je 1950. U gradu njegova adoptiranog zavičaja, u kojem je između umjetnika i nove sredine izrasla čvrsta, kako se običava reći, antejska uzajamna sveza, ostao je do kraja života; preminuo je 18. siječnja 1976. godine. Tijekom života samostalne izložbe održao je u Zagrebu 1953., u Tuzli 1959., u Mostaru 1961. te u Dubrovniku 1956. (s A. Maslom i Đ. Pulitikom), 1960., 1962. (s M. Novakom), 1965.; sudionik je na petnaestak skupnih izložaba za života te posmrtno na izložbi „100 godina moderne umjetnosti u Dubrovniku“, održanoj u Dubrovniku 1978.
Izložba ostaje otvorena do 6. studenoga 2016. godine.