Posljednja dramska premijera 76. Dubrovačkih ljetnih igara, Galeb A.P. Čehova u režiji Janusza Kice te u izvedbi Festivalskog dramskog ansambla, koja je na programu od srijede, 20. kolovoza do nedjelje, 24. kolovoza na otoku Lokrumu, predstavljena je danas na konferenciji za medije. O predstavi su govorili ravnateljica dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara Senka Bulić, redatelj Janusz Kica, članovi Festivalskog dramskog ansambla te članovi autorskog tima.
Ravnateljica dramskog program Dubrovačkih ljetnih igara Senka Bulić istaknula je koliko je suradnja s Januszem Kicom inspirativna i koliko cijeni posvećenost glumaca i autorske ekipe.
– S Januszem sam već radila, ali kao glumica, i upravo ta posvećenost, senzibilitet i preciznost u radu s glumcima i tekstom navela me da ga zamolim da režira Galeba. Imamo genijalnu autorsku ekipu, a glumačka je – jednostavno, nemam riječi koliko sam zadivljena tim glumcima. Stalno sam na probama i oni su u potpunosti posvećeni, jer ovo jest komad o umjetnosti, o kazalištu, o našim strahovima, ljubavima, snovima, uspjesima i anksioznostima. Predstava govori o kazalištu, ali i o svijetu i društvu, o traženju izlaza iz složenih, kompliciranih situacija. Drago mi je da je predstava toliko živa i da završavamo dramski program upravo s ovakvom izvedbom. Trud glumaca predstavlja fascinantan rad i publika će vidjeti zaista genijalne izvedbe – rekla je Bulić.
Redatelj Janusz Kica istaknuo je kako rad na Čehovljevim djelima otvara prostor za introspektivno promišljanje i ljudsku povezanost. Naglasio je i posebnost suradnje s ansamblom te izazov scenskog postavljanja u jedinstvenom ambijentu otoka Lokruma.
– Imam osjećaj da postajemo bolji ljudi kad radimo Čehova. U njegovim djelima postoji tajna – autor sve iznimno jasno vidi i pred nas stavlja zanimljive izazove. Iako smo pobjegli iz Grada i svakodnevno se nadamo da nas vjetar neće iznenaditi, Lokrum i magična atmosfera samostana pružaju nam nešto posebno. Prostor nije jednostavan, pogotovo kada se na otvorenom prikazuje komad koji se događa u intimnim sobama, ali mislim da smo uspjeli prenijeti tu atmosferu publici – kazao je redatelj.
Glumica Nina Violić koja utjelovljuje Irinu Nikolajevnu Arkadinu istaknula je koliko joj znači rad s Kicom i ansamblom.
– Sjećam se u ZKM-u Galeba kad je Doris igrala Arkadinu i htjela sam tu ulogu igrati odavno. Nevjerojatno mi je da s Januszem nisam nikako radila svih ovih godina. Na probama smo bili sretni i zadovoljni jer je predstava jako brza, energična i iskrena. Kad čujem kolege, osjećam predivan gušt što igram s tako velikim glumcima i talentiranim ansamblom – svi u mi genijalni – istaknula je Violić.
Dramaturginja Lada Kaštelan objasnila je svoj pristup tekstu i jeziku predstave.
– Uvijek tražimo jezik koji je jezik predstave, nisam ovo radila zato što mi se to radi, već da probamo pronaći radnju i poantu svake rečenice. Koristili smo malo proširenu verziju, novootkrivenu i tiskanu kod nas, koja ima ponešto više nego uobičajena verzija, ali radi se o izvedbi iz prve praizvedbe u Petersburgu, koja je tada navodno propala. Neke rečenice će iskusnim poznavateljima Čehova možda zvučati neobično, ali upravo je to poanta – i toga nema puno – kazala je Kaštelan.
Glumac Filip Šovagović istaknuo je kako je zanimljivo analizirati komad i pratiti njegove uspješne i neuspjele izvedbe.
– Mislim da je ovaj komad skok u puno entuzijazma i želje da se detektira osnovni problem, što je iz perspektive mog lika, Sorina – birati između ambicije kao najvećeg neprijatelja i spoznaje da se život bliži kraju, da je možda promašio put prema vječnosti. Na taj način otkrivamo taštinu i ego koji nas često koče da živimo opušteniji život – istaknuo je Šovagović.
Scenograf Marko Japelj istaknuo je da je lokacija poput Lokruma pravi dar za scenografiju.
– Može biti i katastrofa, jer se radi o vanjskom prostoru, na otoku, i može donijeti mnogo izazova. No, uz profesionalnu i ljudsku podršku te izuzetno ugodnu atmosferu cijele ekipe Dubrovačkih ljetnih igara – tehničke i organizacijske – uvjeren sam da ćemo posao obaviti jako dobro – kazao je Japelj
U trećem premijernom naslovu, Galeb A. P. Čehova, predstavlja se velika priča o životu i kazalištu, a koja je u svojoj srži priča o ženama te preko sudbina ženskih uloga osjeća se Čehovljeva duboka naklonost prema ženskim likovima.
Uz redatelja Janusza Kicu i dramaturginju Ladu Kaštelan, koja je ujedno i prevoditeljica, autorski tim čine scenograf Marko Japelj s asistentom Linom Martinom Japeljom, kostimografkinja Doris Kristić s asistenticom Petrom Bobić, skladatelj Hrvoje Nikšić, oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek, inspicijent Roko Grbin te asistentica redatelja Antonela Tošić.
Glumačku podjelu čine: Nina Violić kao Irina Nikolajevna Arkadina, Bernard Tomić kao Konstantin Gavrilovič Trepljov, Filip Šovagović kao Pjotr Nikolajevič Sorin, Ružica Maurus kao Nina Mihajlovna Zarečnaja, Nikša Butijer kao Ilja Afanasjevič Šamrajev, Doris Šarić – Kukuljica kao Polina Andrejevna, Tena Nemet Brankov kao Maša, Janko Popović Volarić kao Boris Aleksejevič Trigorin, Elvis Bošnjak kao Jevgenij Sergejevič Dorn te Igor Kovač kao Semjon Semjonovič Medvedenko.
Kako je zapisala dramaturginja Lada Kaštelan, u ljeto godine 1895. tridesetpetogodišnji Anton Pavlovič Čehov, književnik i liječnik, povukao se u svoj ljetnikovac u Melihovu pisati dramu koju je od njega naručilo jedno peterburško kazalište. Nadlijetali su ga galebovi s obližnjih jezera, lajao je neki pas, u posjet su mu povremeno dolazili prijatelji i prijateljice, većinom glumci i pisci, sa svojim ljubavnim i umjetničkim problemima, istim kakve je imao i on (pisma i bilješke u kojima je to posvjedočeno dostupni su u arhivima.)
Njihove i svoje probleme razdijelio je likovima komada koji je pisao i kao da je pomoću njih obavljao neki dijagnostički zahvat na sebi, ponirući duboko i dopirući do same srži stvari. Neki od likova jesu umjetnici, i to slavni i uspješni, neki uopće nisu, neki bi to htjeli biti pod svaku cijenu, neki žale što to nisu. Slavna glumica, uspješni pisac, mladi ambiciozni pisac, mlada buduća glumica, liječnik, umirovljeni pravnik, upravitelj imanja, njegova žena i kći, učitelj. Svi imaju svoje želje, strahove, ambicije, snove, sumnje, opsesije, zanesenosti, krize, razočaranja, iluzije. Mreža njihovih odnosa je gusta i isprepletena, a konstelacija u kojoj ih zatječemo na početku ostavit će posljedice na sve njih, između trećeg i četvrtog čina prolaze dvije godine i ništa više nije isto.
Sudbine tih likova Čehov nam pokazuje s nevjerojatnom jednostavnošću i lakoćom, predaje nam ih bez objašnjavanja i deklarativnosti, na nama je da ih tumačimo onako kako možemo u skladu sa svojim iskustvom i osobnošću. I u skladu s vremenom u kojem živimo i koje nas oblikuje.
Galeb je praizveden u Peterburgu 1896., i sljedećih sto trideset godina nije prestao slijetati na kazališne pozornice širom svijeta. Teme koje dotiče i dalje nas se itekako tiču, danas možda još i više nego prije, u našem narcisoidnom društvu spektakla opsjednutom brzim uspjehom, slavom i vidljivošću, prožetom krizom identiteta i neprestanom potragom za novim. U svakom slučaju Galeb je možda najlucidniji komad o kazalištu svjetske dramske literature. A kazalište je uvijek metafora života, nije li?
Janusz Kica rođen je 1957. godine u Wroclawu u Poljskoj. Studirao je teatrologiju na Jagielonskom sveučilištu u Krakovu, nakon čega početkom osamdesetih godina odlazi u Njemačku, gdje je studirao teatrologiju i povijest umjetnosti na Sveučilištu u Kölnu. U Njemačkoj je radio kao redatelj i scenograf u raznim kazalištima, a od 1986. do 1989. godine bio je stalno zaposlen kao asistent redatelja, kasnije i redatelj, u Wuppertaler Bühnen, kazalištu koje je proslavila Pina Bausch. Otad uglavnom režira u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj. Janusz Kica dobitnik je brojnih kazališnih nagrada, uglavnom u Sloveniji i Hrvatskoj. Među najznačajnijima su slovenska državna nagrada za umjetnička dostignuća kao i pet Borštnikovih nagrada (1996. za Kafkinu ‘Ameriku’, 1997. za Shakespeareovu ‘Ukroćenu goropadnicu’, 1998. za Calderonov ‘Život je san’, 2003. za Shakespeareov ‘San Ivanjske noći’ i 2005. za ‘Primirje’ Prima Levija). U Hrvatskoj je primio nekoliko nagrada za adaptacije klasika i uprizorenja suvremenih dramskih tekstova (uključujući Williamsovu ‘Noć iguane’ 2005. u Splitu i Matišićeve ‘Ljude od voska’ 2019. u Zagrebu).
Brod za Lokrum za vrijeme trajanja izvedbi isplovljava u 20:15 sati, a brod za povratak po završetku predstave.