U povijesti hrvatskog novinarstva i politike malo je imena koje Dubrovnik s takvim ponosom izdvaja kao što je Frano Supilo. Rođen 30.studenoga 1870. u Cavtatu, Supilo je već kao mladi srednjoškolac pokazao nepokolebljivu narav i spremnost na borbu protiv nepravde. Njegov buntovnički duh došao je do izražaja 1885.godine kada je, zajedno s grupom istomišljenika, prosvjedno izviždao austrijskog prijestolonasljednika Rudolfa prilikom njegova posjeta Dubrovniku. Taj čin hrabrosti skupo je platio – zabranjeno mu je školovanje u svim školama Monarhije.
Unatoč preprekama, Supilo je u Gružu završio poljodjelsku školu te se zaposlio kao putujući učitelj, no njegova strast prema politici i pisanju ubrzo ga je usmjerila prema novinarstvu. Pridružio se Stranci prava, a 1891. pokrenuo je politički tjednik Crvena Hrvatska, glasilo koje je postalo središte tadašnjeg narodnog buđenja u dubrovačkom kraju. Kasnije će u Rijeci voditi i Novi list, novine koje su u domaćem političkom prostoru ostavile dubok trag.
Supilo je bio jedan od ključnih autora Riječke rezolucije te suosnivač Hrvatsko-srpske koalicije, gdje se istaknuo kao njezin najjači politički glas. Njegova borba za slobodu i ravnopravnost južnoslavenskih naroda nastavila se i nakon emigracije u Englesku 1914.godine. tamo djeluje kao jedan od pokretača Jugoslavenskog odbora, no zbog neslaganja s političkim smjerom organizacije kasnije iz nje istupa. Sve do smrti 25.rujna 1917. u Londonu, Supilo je ostao nepokolebljiv u svojoj diplomatskoj misiji – stvaranju pravednog i ravnopravnog zajedništva južnoslavenskih zemalja.
Njegova urna je 1927. godine prenesena u Dubrovnik, gdje se i danas čuva u gradskoj vijećnici, kao trajni podsjetnik na čovjeka koji je živio i umirao za ideale slobode. Ulica na Pločama koja nosi njegovo ime svakodnevno podsjeća stanovnike i posjetitelje na naslijeđe ovog iznimnog Cavtaćanina – novinara, političara i vizionara koji je obilježio povijest našeg kraja.
Dubrovnik pamti svoje velikane, ali rijetki su ostavili trag jednako dubok kao Frano Supilo.
