Studentski teatar prikazao je premijerno večeras na svojoj sceni u Lazaretima predstavu Skarestija od bumbaka Antuna Gleđevića u režiji i dramatizaciji Davora Mojaša.
U slijedu suvremenog scenog propitivanja dubrovačke dramske i književne baštine, Lero je ovog puta posegnuo za djelom Antuna Gleđevića (1656.-1728.), neopravdano zaboravljenog dubrovačkog liričara, dramatičara i satiričara tegobnog života i tužnog usuda. Naslov Lerove predstave preuzet je iz Gleđevićeve satirične pjesme u kojoj, kao i u mogim drugima, kritički slika neumjereni i neskladni život udovica ali i odraze društvenih okolnosti Grada koji ga nije volio i koji je, istovremeno, provocirao njegov nemirni temperament. Nevoljen i ignoriran, uzvračao je na sebi svojstven način, pjesničkim prozivanjima i beskompromisnim komentarima zbog kojih je bio zatvaran, zaboravljan i kažnjavan. Lerova Skarestija od bumbaka dosluhna prepoznatljivoj redateljskoj Mojaševoj poetici otvara i neke moguće zatajene tragove Dubrovnika iz Gleđevićeve optike ali i nekih svevremenskih pa i današnjih priziva kojima svjedočimo i koji iznova aktualiziraju misli i djelo zaboravljenog pjesnika. Skarestija od bumbaka, ili u slobodnom prijevodu – nestašica pamuka, kazališna je praizvedba koja upozorava na pjesnikam i njegovo djelo koji ne zaslužuju zaborav. Jer, kako piše Lahorka Plejić Poe, usprkos „urođenoj“ sklonosti satirama i velikoj produktivnosti, najzanimljiviji argument koji Gleđevića svrstava među prave satiričare ipak je činjenica da je on prvi i jedini među pjesnicima koji su pisali hrvatskim jezikom u Dubrovniku, pa i u hrvatskoj ranovovjekovnoj književnosti uopće, eksplicirao petiku satire. Zahvaljujući Leru, Antun Gleđević postaje naš suvremenik u nježnoj, poetskoj, elegičnoj predstavi koja otvara pjesnikovu dušu i tame Grada koji ga je iznjedrio.
Antun Gleđević
SKARESTIJA OD BUMBAKA
Režija i dramatizacija: Davor Mojaš
Scenografija i kostimografija: Dubravka Lošić
Tehničko vodstvo i realizacija scene: Mato Brnjić
Oblikovatelj svjetla i ton: Antonio Ljubojević
Tonska montaža: Viktor Lenert
Realizacija kostima: Maja Glamočanin
Koreografija: Damira Belizario
Grafičko oblikovanje: Nora Mojaš
Rekvizita: Seka & Mato & Lerov fundus preostali
Igraju: KSENIJA MEDOVIĆ / JASNA HELD / ZVONČICA ŠIMIĆ / MATILDA PERKOVIĆ /
ANA PETROVIĆ / KATARINA RUŠČIĆ
Elementi predstave: Serafin Cerva Antonius Gleghjevich; Pero Budmani Djela Antuna Gleđevića; Antun Gleđević Spovijeda zašto je skarestija od bumbaka, Kaže da ne pristoji jednoj ženi starijoj radit od ljubavi, Kaže da sad udovice ne obslužuju podpuno korota, Olimpija osvećena (Prolog); Prskanja spjevana po gospodinu Vukmiru Zlatonosoviću Hercegovcu od istog poklonjena mladosti dubrovačkoj god. 1703., Avdijenca gospodina Tovarkanti. Spjevanje gospodina Vukmira Zlatonosovića Hercegovca od istoga poklonjena mladosti dubrovačkoj, Avdijence, Prodece g. kavalijera Mandrislava skupjene po Osinjaninu, Pjesan Lopujkam, Ljuvezni noćne; Pjesme iz Ranjininog zbornika interpretira Ivo Dragojević (tonski zapis iz fonoarhive Radio Dubrovnika); Fragment pjesme Sokole moj…M.Pucića iz Lerove predstave Ljepirice uglazbila Paola Dražić Zekić; Preuzeti citati, stihovi i drugi tragovi: Djela Antuna Gleđevića (Stari pisci hrvatski) Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1886., Lahorka Plejić Poje Pjesni slane (Satirični spjevovi Antuna Gleđevića), Zagreb, 2013., Antun Pavešković Šturak i čemerika, Zagreb, 2010., Slavica Stojan Udovice i satira (Ženomrzac Gleđević) Slobodna Dalmacija, Split, 2002., Miroslav Pantić Dubrovački pjesnik Antun Gleđević (Iz književne prošlosti – studije i ogledi), Beograd, 1978., Davor Mojaš Miris veluta, Dubrovnik, 1993., Davor Mojaš Stanje Lune, Dubrovnik, 1999.;
Iz rječnika:
skarestija, nestašica / bumbak, pamuk