Tako to sad već redovno biva! Zadnje subote u kolovozu, a to se zbilo ove subote, 25. 8., po dobrom starom običaju dogodio se deveti put za redom znani, omiljeni i kako ga sve nazvati malonogometni turnir ‘Rutovići Open’ na malom terenu Muškog učeničkog doma u Gružu.
Naravno i vrlo važno – pred prepunim tribinama na kojima su se osim igrača šest ekipa stiskali i navijači i navijačice, djeca Gruža, njihove mame, tete, prijatelji, mnogi Gružani raznih generacija i na svoj veseli i nasmijani način oprostili od ljeta i najavili skori početak nove školske godine. Dakle, ove subote, 25. kolovoza imali smo u našem gradu dva velika događaja, zatvaranje Dubrovačkih ljetnih igara i turnir ‘Rutovići Open’.
Tko je bio sudionikom ili barem gledateljem ovog turnira, bar na tren osjetio ovu atmosferu koja traje već devet ljeta zadnje subote kolovoza, zna sasvim sigurno da je ovo najveseliji i najpozitivniji malonogometni turnir tijekom ljeta u našem gradu. Ovaj turnir je ono lijepo kvartovsko druženje prijatelja iz djetinjstva, starijih, mlađih, svih koji tu dođu ne zbog rezultata ni nagrada ni slave (to pogotovo ne!), već da bi im bilo lijepo i zabavno. Tu nema ljutnje, tu nema sudaca, tu nema galame, ako se i nekoga faulira, uz isprike više kuka onaj koji je faulirao od onoga koji je slučajno udaren. Tu se zaista svih ovih godina nikad nitko ni na koga nije ni na tren naljutio. I dok traje igra, roštilja se po običaju, šef roštilja po običaju je Mario Stanković, svi se mogu počastiti, nitko ništa ne plaća, tek daje se ako se može prilog, a taj prikupljeni prilog, po običaju namjenski se daje nekome kome treba. Ovaj put predat će se obitelji njihovog velikog prijatelja, člana ekipe „TNT“, na žalost od lani pokojnog Josipa Tomaševića. I zbog toga je Rutovići Open najbolji turnir u našem gradu.
Kad sve to vidiš, shvatiš kako je rezultat najmanje važan i kako su svi sudionici pobjednici. I imena ekipa su onako „Alanfordovska“, naravno ima tu i gruške šatre, više za nasmijat okupljene, nego zastrašiti svojim porukama i nazivima. Ali, eto ipak je turnir, ipak ima i barica u toj veseloj igri, ma ima tu i sjajnih nogometaša, da se tu i oznojiti i umoriti, pa i koji put lopta zaista i završi u mreži, te je ovaj deveti put u finalu sa 4 prema 1 pobijedila ekipa „Rekreaciona udruga Pallace“ u sastavu Tomo Sjekavica, Hrvoje Puh, Tomislav Vuksanović, Ivan i Mladen Bogoje, a izgubila 1 prema 4 ekipa zvana šatrom „Mane Hastra“, kako i piše na njihovom grafitu na zidu ovog malog igrališta, prevedeno „Nema straha“, a u sastavu Dubravko Margaretić, Boris Bukvić, Antun Žustra, Mato Bajurin, Frano Rozić i Mario Špero. Treće mjesto osvojila je ekipa „TNT“, četvrti su „Pipl mast trast as“, peta je ekipa „Ponton“ a šesta, večeras zadnja, na žalost kao i lani, ekipa „Evo nas opet“, trojac u lijepim zrelim godinama bez ijedne rezerve koji je opet oduševio sve, ali kao najčešći pobjednici ovog turnira, pomalo i rastužili okupljenu publiku. Uz zaključak fanova „Eto ti njih i dogodine opet!“
I tako, kako to već redovno biva, dogodio se još jedan „Rutovići Open“, iznova za svaku pohvalu. A posebna zahvala svih upućena je miljeniku okupljenih, a i šire, Bobu Krkiću koji je kao domaćin ispred Muškog učeničkog doma sve učinio da sve prođe u najboljem ozračju, istina uz pomoć svog kolege, također starog Gružanina Nikše Ivankovića, ali na žalost ove godine bez prijatelja i kolege znanog Pice koji je neizostavno bio odsutan. I za sam kraj, velika pohvala svima, ali posebno Borisu Bukviću, članu „Mane Hastra“, ipak najzaslužnijem što imamo sreću i zadovoljstvu uživati u ovako lijepim događanjima.