Svega nekoliko dana prije 100. obljetnice rođenja Iva Dulčića, velikog dubrovačkog i hrvatskog slikara 20. stoljeća, u atriju palače Sponza u povijesnoj jezgri Dubrovnika u ponedjeljak navečer predstavljenja je njegova monografija autora Igora Zidića.
Na preko 640 stranica monografije, Zidić je prikazao više od 500 reprodukcija Dulčićevih slika, crteža, signatura te komparativne i arhivske građe vezane uz slikarev život. Monografiju, koja je predstavljena u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara, strukturirao je u deset poglavlja, a svako od njih može se čitati kao zasebna studija, a no kada se pročitaju sva može se spoznati prava dimenzija Dulčićeva djela i prepoznati vrhunski značaj njegova slikarskog, sakralnog opusa za hrvatsko slikarstvo 20. stoljeća.
Sam Zidić u izjavi medijima rekao je kako mu je drago vidjeti kako je Dulčić, kroz svoja djela još uvijek živ i da ga ljudi vole.
”Trudio sam se, ja sam ga poznavao i radio desetljećima te teme. U njegovu glavu mi nije bilo tako teško pronikuti jer on uvijek daje ključić ako ga znate i znate što tražite”, rekao je Zidić te dodao kako je kroz svoju kompilaciju naišao i na jedno djelo koje njegovi prethodnici nisu nikada zabilježili i dokumentirali.
”Našao sam jednu sliku koju prethodnici nisu nikada zabilježili i dokumentirali, to je “Blaženi Nikola Tavelić”, jedno veliko ulje iz 1939. godine. Tada je bio amater, to je dvije godine prije nego je upisao Akademiju”, rekao je Zidić te odgovarajući na novinarski upit odgovorio kako je osjećao dužnost napisati ovu knjigu.
”To je jedan osobni odnos koji smo imali i osjećaj obećanja. On me nazvao par dana prije smrti i uspio je samo izgovoriti moje ime i počeo se gušiti u kašlju. Spustio je slušalicu. Poslije mi je Mira rekla da me htio zadnjim snagama zamoliti da mu napravim ovu knjigu kad tad. Desetak godina prije toga mu je u Zagrebu Moderna galerija napravila jednu izložbu koje su se zvale Monografske jer se pretpostavljalo da će se nakon nje umjetnicima napraviti mala neka knjiga. Dulčic je tad tražio da ja napišem tu knjigu”, prisjetio se Zidić.
Inače, Ivo Dulčić rođen je u Dubrovniku 11. kolovoza 1916. godine, gdje je i pokopan 1975. godine. Bio je hrvatski slikar koji se isticao osobitim smislom za bogat kolorit i ljubav prema motivima iz svog rodnog grada. Kao apsolvent, prekida studij prava i 1941. upisuje slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti gdje studira u klasi profesora Omera Mujadžića i Ljube Babića. Godine 1955. u Zagrebu uređuje atelijer te otada živi i radi između sjevera i juga domovine. Dulčićev slikarski jezik je kombinacija ekspresije, brzog, plastičnog crteža, uz profinjeni osjećaj za boju i teksturu. On je i majstor atmosfere, a u portretiranju ljudskog lika istančani psiholog. U hrvatskom slikarstvu ostat će trajno obilježen kao jedan od rijetkih slikara koji je trajno njegovao sakralnu temu.
Igor Zidić povjesničar je umjetnosti, likovni kritičar, pjesnik i esejist. Smatra se jednim od najistaknutijih autoriteta za likovnu umjetnost u Hrvatskoj te je vrhunski poznavatelj hrvatske moderne umjetnosti. Izdavači ovog vrijednog monografskog izdanja su Požeška biskupija Požega, Matica hrvatska Zagreb i Moderna galerija Zagreb, a u Sponzi su ga predstavili biskup požeški mons. dr. Antun Škvorčević, dr. Damir Barbarić iz Matice hrvatske, povjesničarka umjetnosti Željka Čorak, ravnateljica Moderne galerije u Zagrebu Biserka Rauter Plančić, autor Igor Zidić te povjesničar umjetnosti Marin Ivanović.