Zapisano u kostima – antropološka analiza kostiju iz arheoloških istraživanja dubrovačke katedrale naziv je predavanja u sklopu kojeg je arheolog dr. sc. Mario Šlaus brojnoj dubrovačkoj publici po prvi put predstavio saznanja koja je u sklopu ovog istraživanja prikupio o precima Dubrovčana čije su kosti pronađene ispod Katedrale Gospe Velike.
-Uz velik broj pokretnih i nepokretnih arheoloških nalaza, ispod katedrale pronađen je i velik broj kostiju jer su se ljudi srednjega vijeka voljeli pokapati u crkvama i oko katedrala. Dio tih kostiju tada je pokopan na gradskom groblju, a manji je dio ostao čekati u katedrali na dodatnu analizu i ponovni ukop. Antropološka analiza tih kostiju obavljena je u Antropološkom zavodu HAZU-a tijekom 2016. i rezultirala je iznenađujućim spoznajama o srednjovjekovnim Dubrovčanima – istaknuo je povjesničar umjetnosti Ivan Viđen.
Dr. sc. Mario Šlaus naglasio je kako ga posebno veseli što je ima priliku istraživati u katedrali s obzirom da su ga njena zvona budila dok je bio dječak jer je, naime, odrastao u njezinoj neposrednoj blizini. Na nekoliko primjeraka kostiju iz katedrale Šlaus je pokazao koje su posebnosti uočene na nekima od njih.
-Sve su kosti bile vrlo lijepo spakirane u potkrovlju i uglavnom se radi o sačuvanim grobnim cjelinama. Pronašli smo ostatke 80-ak osoba, što nije mali broj u arheološkom kontekstu koje su nam mogle dati nekakav uvid u uvjete i kvalitetu života u starom Dubrovniku. Znamo točno tko je bio pokopan u katedrali, kakvi su bili uvjeti njihovog života, je li tadašnji život bio sličan današnjem i ako ne u čemu se razlikovao te zašto. Sve nas je to zanimalo. To je najbolje ustanoviti putem velikog broja raznovrsnih analiza poput demografske, dentalne, analize različitih bolesti te trauma, što smo i primijenili u slučaju kostiju u katedrali. Doznali smo, također, da je prosječni životni vijek tada iznosio od 30 do 35 godina, a žene su živjele kraće od muškaraca jer su konstantno bile izložene visokim rizicima poput poroda koji je u tadašnje doba bio znatno teži nego danas po pitanju medicinskih uvjeta – rekao je Šlaus.
Tako se u slučaju ‘kostura 2 iz kutije 9’, (svakog kostura nazvali su prema broju i kutiji u kojoj su pohranjeni, op.a.), radi o djevojčici staroj 2 do 3 godine koje je bolovalo i umrlo od skorbuta. S obzirom da se radi o bolesti koju uzrokuje nedostatak vitamina C, dr. Šlaus je istaknuo kako je to za Dubrovnik potpuno apsurdna bolest. Stoga, pretpostavlja se da je djevojčica živjela u razdoblju kada je bilo riječ o opsadi ili nekom takvom izvanrednom stanju te zbog toga nisu imali pristup dovoljnim količinama ovog vitamina.
Zanimljiv je i ‘kostur 1 iz kutije 8’ koji je pripadao muškarcu za kojeg bi se analizom moglo reći da je riječ o nekom sportašu, primjerice, veslaču, s obzirom na ozljede na rukama koje su usporedive s istezanjem mišića osoba koje se bave tim sportom. Ipak, naglasio je Šlaus, zacijelo se radi o osobi koja je cijeli život teško radila, tj. kopala. U slučaju ‘lubanje iz 6′ te lubanje 1 iz kutije 12’, na njima je vidljiv jasan trag bolesti gube. Dr. Šlaus je pojasnio kako je u Hrvatskoj pronađeno svega 9 takvih primjeraka kostiju na kojima su očiti tragovi gube, od čega su dva upravo iz dubrovačke katedrale. Zanimljivo je, istaknuo je ovaj arheolog i kako su ovi kosturi pokopani na najelitnijem mjestu – katedrali te ništa ne ukazuje da su pokopani na neki drukčiji način od ostalih što je, dodao je Šlaus, vrlo neobično s obzirom na percepciju prema gubavcima koja je vladala. Ipak, u ovim slučajevima nije zabilježen primjer bilo kakve segregacije. Šlaus je dodao i kako je njihovo pokapanje u samoj katedrali ‘izvanredan primjer milosrđa’ jer je Crkva tada pokušavala izaći u susret gubavcima i ne izolirati ih kako je to bio običaj u društvu.
U dubrovačkoj katedrali pronađen je također i kostur muškarca koji nije mogao čekati da mu kost na slomljenom kuku zacijeli pa je na njegovim kostima nastao ‘lažni zglob’, što je vrlo neugodna pojava. Osoba je s vremenom zbog toga postala nepokretna, a riječ je o muškarcu starom između 40 i 50 godina. U dubrovačkoj katedrali pokopana je tako i jedna žrtva ubojstva, a to je muškarac s ozljedom kod lijevog rebra koja je nastala kada mu je netko na to mjesto zario nož.
Podsjetimo, arheološka istraživanja u dubrovačkoj katedrali provodila su se tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, a dodajmo i da su prije samog predavanja pronađene kosti pokopane u sakristiji dubrovačke katedrale nakon svete mise.