Arheološka istraživanja oko crkve sv. Vlaha bila su tema večerašnjeg predavanja kustosice Paule Knego, održanog u Kneževom dvoru, u sklopu programa proslave svetoga Vlaha.
Autorica je istaknula kako je interes za povijest crkve započeo je još u 19. stoljeću, kada su se njome počeli baviti povjesničari umjetnosti i kulturni djelatnici. U posljednjih petnaestak godina istraživanja su dodatno potaknuta obnovom barokne crkve, a rezultirala su brojnim stručnim objavama i izložbama, među kojima se ističe ‘Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti’ u Dubrovačkim muzejima.
Knego je kazala i kako se crkva nalazi između najvažnijih gradskih građevina, a kroničar Filip de Diversis zapisao je kako u Dubrovniku nije bilo ljepšeg mjesta za crkvu gradskog zaštitnika. O prvoj crkvi sv. Vlaha zna se vrlo malo, no poznato je da je Veliko vijeće 26. veljače 1348. donijelo odluku o njezinoj gradnji. Kasnosrednjovjekovna crkva preživjela je potres, ali je stradala u požaru 1706. godine, nakon čega je odlučeno da će se izgraditi nova.
Pronađen srednjovjekovni pločnik
Nadalje, Knego je ispričala kako je venecijanski graditelj i kipar Marino Gropelli ponudio Velikom vijeću dva modela, a odabran je onaj prema kojem je nova crkva dovršena 1715. godine. Barokna građevina kasnije je oštećena u potresu 1779., kao i tijekom Domovinskog rata, zbog čega je više puta obnavljana. Sanacijom pločnika između 1979. i 2019. godine otkriven je, svega dvadesetak centimetara ispod današnje površine, srednjovjekovni pločnik od opeke. Opeke su bile slagane u uzorku riblje kosti ili u kvadratna polja, što svjedoči o pažljivo uređenom urbanom prostoru.
Sustavna arheološka istraživanja provedena 2005. godine, u trajanju od dva mjeseca, potvrdila su da je srednjovjekovna luža uklonjena prilikom gradnje barokne crkve, dok je opečni pločnik zamijenjen tek u 19. stoljeću. Tada su otkriveni i temeljni ostaci starije crkve te kamen međaš s uklesanim slovima „SI“, koji se povezuje s arhivskim zapisom iz sudske rasprave iz 1258. godine.
Otkrivene grafitne, talioničke i kamene posude
Među pokretnim nalazima pronađeni su brojni ulomci keramičkih, staklenih i kamenih posuda, većinom iz gotičkog i renesansnog razdoblja sve od kuhinjske keramike do luksuznog stolnog posuđa. Posebno se ističu primjerci majolike s prikazima krajolika i životinja, ali i neglazirane posude koje svjedoče o svakodnevici, poput lonaca, poklopaca, skladišnih posuda i srednjovjekovnih amfora za prijenos vina i ulja. Otkrivene su i grafitne talioničke posude te kamene posude izrađene od materijala pietra ollare, kao i skupine staklenih bočica.
– Ovi nalazi pružaju uvid u razinu kulture življenja grada i njegovih stanovnika te u trgovačke odnose koji su pokrivali cijelu Europu od kasnog srednjeg do ranog novog vijeka. Možemo zaključiti da je taj prostor uvijek bio urbani centar – samo srce grada, središte moći, trgovine, druženja i života. Arheologija nam potvrđuje sve ono što nalazimo u arhivima o trgovačkim kontaktima i kvaliteti života. Ti mali keramički ulomci, koji se mogu činiti nebitnima, daju nam iznimno vrijedne podatke o životu grada i njegovih ljudi – istaknula je kustosica Paula Knego.
Iako unutar same crkve nikada nije provedeno arheološko istraživanje, nalazi iz njezine neposredne okolice jasno pokazuju kontinuitet života na ovom prostoru. Prostor oko crkve sv. Vlaha tako se potvrđuje kao povijesno i društveno središte Dubrovnika kroz stoljeća.
