Predavanje na temu 'Siromaštvo između vrjednote i ideologije' održao je u dvorani Pape Ivana Pavla dr. Ivica Šola, profesor Odjela za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.
Zahvaljujući Caritasu Dubrovačke biskupije, organizirano je predavanje, a sve povodom proslave blagdana sv. Vinka Paulskog, stoga se okupljenima uvodno obratio don Robert Čibarić, voditelj našeg Caritasa.
– Njegovo je djelo, pomaganje siromašnima, sad još veće i mi smo to djelovanje tako i shvatili. Počeli smo od neformalnog predavanja u župi sv. Petra na Boninovu, o liku sv. Vinka Paulskog. Evo, kontaktirao sam i prof. Ivicu Šolu i zamolio ga za predavanje, koje je s radošću prihvatio – istaknuo je don Robert Čibarić, uz nadu kako će dan Caritasa Dubrovačko-neretvanske županije biti upravo ovaj blagdan.
– Siromaštvo, nešto od čega po naravi svi bježe, postalo je moda. Svi govore o siromaštvu, a Papa Franjo postaje medijska zvijezda, no on je zanimljiv fenomen, baš kao i svi pape, a ne medijska zvijezda kao što je to Severina, recimo. Zato smo odlučili ovo zajedničko razmišljanje, o siromaštvu, upravo ovako nazvati – 'između vrjednote i ideologije', ili kao 'furka' ili ozbiljan crkveni rad – započeo je predavanje dr. Šola.
– Kada pričamo o siromaštvu kao ideologiji, poseban naglasak stavlja se na teologiju oslobođenja. Problem kršćana prvih vremena nije ni imanje ni nemanje, to nisu teme kršćanskih početaka. Prvi problem prvih kršćana nije karitativne naravi, već razočarenja. Krist je rekao da će doći drugi puta. I stvara se razočaranje. Tu se rađa perfidni kršćanski ateizam. Postavlja se sumnja u Božje obećanje i pitanje je li Krist već tada imao hereze, jer – nije došao! Kršćanstvo se počinje mučiti sa tim odgađanjem ponovnog dolaska. Tako se je kršćanstvo, od religije koja je nastala kao sekta utočeništva, prešlo u hermeneutiku, od događaja postaje znanost o tumačenju umjesto prvih apostola, na red dolaze filozofi – ističe dr. Šola.
Pita se također zašto su filozofi toliko potrebni kršćanstvu? Jer su trebali dati objašnjenje zašto do dan-danas Krist nije došao. U krizi manjka vjere i šutnje, morali smo sami sebi objasniti zašto tog Boga nema, pojašnjava Šola.
– Temeljna kriza je odsutnost pojave Boga. Kršćanstvu socijalni problemi nisu primarni, kao što ono po sebi nije socijalan ili pak politički pokret, nego skupina vjernika koji su se uvjerili kako se bliži 'kraljevstvo Božje'. Esencija katoličanstva je 'kristcentrično područje', život na drugačiji način, pri čemu uopće nije bitno jesi li bogat ili siromašan. Milost je ono što ih spašava – naglašava Šola, napominjući kako je prvi apostol koji se zalagao za siromašne bio ni manje ni više nego – Juda.
Drugi mit problematičan za kršćane je, tvrdi Šola, idealizirana kršćanska zajednica, gdje su svi prikazani kao 'prekrasni'. Uslijed nedostatka Krista, kršćanstvo postaje doktrina. Pojavljuje se filozofija u vjeri – ističe Šola, ističući kako prvi kršćani nisu uopće bili siromašni i nesretni, već odražavaju upravo strukturu Rimskog Carstva, dakle svih slojeva.
– Nikad nitko nije rekao da je Crkva bila siromašna ato je mit koji i sad traje. Ono što je ljude privuklo ka kršćanstvu je činjenica da se na istom mjestu nalaze i nepismen, i bogat, i rob i gospodar i svi zajedno, što je šok za rimsko društvo. Dakle, euharistija je ono što povezuje i privlači – naglašava Šola.
Ključ je svega, pojašnjava Šola, što je to u religiji koja privlači sve, jer su u crkvi 'karizme različite'. Egalitarizam socijalne naravi ne postoji, već samo onaj pripadnosti Bogu, centralni. To su vremena zajedništva u Kristu. Ljudi su imali žar koji ih je sve okupljao – ističe Šola.
– Nakon obraćenja, ideš gledati 'tko šta treba'. To je taj drugi korak – ističe Šola, naglašavajući kako je kršćanstvo, prije svega, odnos milosti, nebitno koliko 'novaca' ima.
Šola se osvrnuo i na pojmove prvih antičkih teologija, zatim sociologa i filozofa, brige za siromašne. Također je naglasak dao na opasnost pretvaranja pape Franja u medijsku ličnost jer, kako kaže, 'crkva nikada nije počivala na jednoj paradigmi', u ovom slučaju 'crkva siromašnih za siromašne'.