U bivšem kinu Gruž večeras se održala javna tribina ‘Gospodarenje otpadom na dubrovačkom području’ s naglaskom na odlagalište Grabovica i županijski centar za otpad u Lučinu razdolju.
Na samom je početku Marko Košak, voditelj programa Otpad u udruzi Zelena akcija, predstavio prisutnima trenutno stanje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ali u Hrvatskoj te određene ideje koje bi se mogle provesti kako bi se postiglo idealno gospodarenje otpadom. Za njega je potrebno sustav graditi lokalno u kojem je bitno poštivati zakonsko načelo blizine.
– Glavni i temeljni plan je Plan gospodarenja otpadom iz 2007. godine. Ciljevi iz plana su neambiciozni. Mi imamo cilj uspostavljanja 50 posto odvojenog prikupljanja otpada do 2020. godine, a možemo vidjeti kako su ciljevi bili puno niži kada su se promovirali centri za gospodarenje otpadom. Jasno je kako je ovakav sustav neodrživ i treba odustati od takvog koncepta, a kazne za neispunjene su po 10000 eura dnevno. Nema šanse da stignemo do 2020. ispuniti sve ciljeve. Odlažemo duplo više otpada nego što bismo trebali, a nitko nas dosad nije kaznio – rekao je Košak, predstavnik u Zero Waste Europe mreži i naglasio kako nećemo ništa postići ako ‘budemo stalno gurali stare projekte’.
Karstolog, novinar i aktivist za zaštitu prirode Ivo Lučić predstavio je tri primjedbe u okviru problema gospodarenja otpadom.
– Koliko vidim, rješenja će se, makar sada u puno sofisticiranijoj metodologiji, morati ipak tražiti u blizini mora. Prvi bih nazvao – stvaranje, a ne zbrinjavanje otpada. Kada je trajala javna rasprava oko studija utjecaja na okoliš, onda je bivši gradonačelnik izjavio: ‘nama je bolje što se više troši’. To izravno pogađa u jedan problem koje su definirane 60-ih godina. A to su granice rasta. Postoje mjere do kojih neki krajolik može trpjeti određeni razvoj – naglasio je Lučić i dodao kako je naš krajolik iznimno pozitivno tretiran u cijelom svijetu
– Na neki način figurira kao rajsko mjesto gdje se nudi ljudima mir. Ograničenja su u krškoj prirodi zbog podzemnih i nadzemnih voda koje su blizu i teško je održavati ravnotežu. U upravljanju okolišem, treba se krenuti iz neposredne dobrobiti svih građana, a ne nekog inozemnog kapitala koji će te ljude onemogućiti u blagovanju svoga podneblja – kazao je Lučić te je kao ostale primjedbe izdvojio politički voluntarizam i menadžment upravljanja otpadom ili kako ga je on nazvao ‘menadžment napuhivanja’.
Nataša Gabričević, direktorica Čistoće Dubrovnik rekla je kako se Dubrovnik našao pred još jednim izazovom. Izdvojila je projekte koje je Čistoća dosad napravila kako bi ublažili posljedice kašnjenja projekta Lučino razdolje i zatvaranje Grabovice. Jedan od njih je i ‘potpisivanje ugovora s 80 posto hotela za odvojeno prikupljanje biorazgradivog otpada iz kuhinja i kantina’.
– Ono što nama kao javnom davatelju usluga danas nedostaje jest prateća infrastruktura. Imamo dva reciklažna dvorišta koja nisu dovoljna. Prema propisima, reciklažno dvorište treba imati 2000 kvadrata. Dubrovnik živi od turizma i ne možemo uspostaviti takav prostor s metalnim žicama. Rješenje smo našli, a mnogi bi rekli kako su ova dva dvorišta kao rješenja – improvizacija. No mi smo u tri mjeseca prikupili 30 tona glomaznog otpada – naglasila je Gabričević i dodala kako bi jedno od rješenja bila ‘mala lokalna reciklažna odlagališta’.
Sonja Polonijo, savjetnica za razvoj i komunalnom poduzeću Eko-Murvica Crikvenica, predstavila je projekt gospodarenja otpadom koji se u Crikvenici provodi od 2001. godine.
– Problem smo rješavali dok problem nije postojao, i to 2001. godine. Sve je počelo kao jedan pilot projekt. Sustav gospodarenja otpadom ovisi o komunalcu, ali i građanima. Problem je što je građansko ponašanje najnepredvidljivije. Građani se nekad vide kao ovce jer misle da ih vlast ‘šiša’ – rekla je Polonijo i naglasila kako je najbitnije građane educirati, a to je trajni proces.
Aktivistica inicijative Pravo na zavičaj, Nevenka Grošeta Đirlić, poznata je po svojoj borbi po pitanju Lučinog razdolja koja je kako je rekla u cijelu priču uključena od 2008. godine.
– To je pokušaj Županije da skloni smeće i cijelu priču daleko od očiju javnosti te stavi negdje iza brda tom jadnom stanovništvu. Tada su nam rekli ‘neće nam pet baba iz tog područja omesti projekt od 50 milijuna projekta – rekla je Grošeta Đirlić.
– Ova problematika je važna za sve nas, za budućnost da ne uništimo pojedine lokalitete kao što je malostonski zaljev. Svake godine govorimo za sv. Josipa kako se kamenica ljubi s ovim ili onim vinom. Upozorila sam ih jer ako Ston misli graditi priču na vodi, soli i kamenicama te zidinama, ali ako ne shvati opasnost izgradnje spomenutog centra, onda cijela priča pada u vodu – istaknula je Grošeta Đirlić.
Kakav je stav i plan Županije, ponajviše po pitanju Lučinog razdolja, rekao je zamjenik župana DNŽ Davorko Obuljen.
– Čuli smo kako je Lučino razdolje po okolišu loš projekt, a s druge strane imali smo javnu raspravu oko Studije utjecaja za okoliš gdje su nas investitori ‘napali’ kako smo previše zaštitili Malostonski zaljev i od njega napravili rezervat. Imali smo komentare kako je taj centar nepotreban te da se treba baviti reciklažom. S druge strane primamo konstantne komentare kako kasnimo osam do deset godina s projektom jer se Grabovica ne može više upotrebljavati. Nije potreban, a s druge strane kako nismo izgradili? Nama je kao ozbiljnoj instituciji zadano prema zakonskoj osnovi kako moramo izgraditi taj centar uz zadane rokove i strategiju – rekao je Obuljen.
Tribinu su organizirali Art radionica Lazareti i Zelena akcija i to u sklopu projekta Common Sense – Otvoreno i transparentno upravljanje komunalnim uslugama i prostornim resursima.