U Znanstvenoj knjižnici 25. veljače 2026. održano je predavanje Rani radovi Andrije Maurovića povodom 125. obljetnice rođenja autora, poznatog kao jedan od utemeljitelja hrvatskog stripa. Predavanje je održao dr. sc. Frano Dulibić, redoviti profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu posvetivši izlaganje ranim fazama Maurovićeva stvaralaštva i njegovim počecima u Dubrovniku
Okupljene je uvodno pozdravila voditeljica Znanstvene knjižnice Paula Raguž, istaknuvši kako knjižnična građa otkriva nove perspektive na poznate autore. Među takvim otkrićima su i najraniji Maurovićevi crteži objavljeni u najdugovječnijem dubrovačkom humorističko-satiričnom listu Jež, koje su posjetitelji mogli razgledati.
Dulibić je naglasio kako je osobita vrijednost govoriti o Mauroviću upravo u Dubrovniku, gdje je autor proveo djetinjstvo i završio školovanje. Upravo u dubrovačkom Ježu, Maurović kao vrlo mlad autor objavljuje svoje prve karikature. Već tada pokazuje sigurnost poteza, smisao za kompoziciju i izraženu sposobnost karakterizacije likova, ali i sklonost erotici i društvenoj satiri.
Govoreći o njegovoj osobnosti, Dulibić je istaknuo spoj neprilagođenosti obrazovnom sustavu i iznimnog dara s gotovo fotografskim pamćenjem. Dolaskom u Zagreb na studiji, koji brzo nakon toga napušta radi posla započinje intenzivno profesionalno razdoblje. U početku radi formu ilustriranog vica, često s jednostavnim i banalnim humorom kakav su tada tražile redakcije i publika, no ubrzo prelazi prema realističnijem izrazu. Surađuje s nizom listova, među kojima i sa zagrebačkim satiričnim časopisom Koprive, gdje 1933. objavljuje snažnu karikaturu Adolfa Hitlera s ironičnim natpisom da dobiva Nobelovu nagradu za mir. Nekoliko godina poslije izrađuje i zapaženu karikaturu Benita Mussolinija.
Autorovu preciznost ilustrira anegdota iz jedne zagrebačke redakcije gdje je nacrtao Trg bana Jelačića po sjećanju s iznenađujućom točnošću, dočaravši arhitektonske detalje i atmosferu prostora. Ilustrirao je brojne knjige, među kojima i Seljačku bunu Augusta Šenoe te Kapetanovu kćer Aleksandra Puškina, radio naslovnice za list Kulisa i skice šahovskih figura za Šahovsku olimpijadu 1950. u Dubrovniku.
Godine 1935. objavio je svoj prvi strip Vjerenica mača, čime je započeo njegov snažan doprinos razvoju domaćeg stripa. U isto se vrijeme afirmirao i Walter Neugebauer, pa se njih dvojicu često smatra očevima hrvatskog stripa. Ipak, prvi domaći strip, Maks i Maksić, objavio
je još 1925. Sergej Mironović Golovčenko, po uzoru na likove Max und Moritz njemačkog autora Wilhelma Buscha.
Veliki utjecaj na njegov vizualni izraz imao je crno-bijeli nijemi film; Maurović je u mladosti snimio nekoliko vlastitih filmova i okušao se kao glumac u sarajevskom kazalištu, a iskustvo i razmišljanje o slici i pokretu trajno su prisutni u njegovim stripovima.
U razdoblju NDH radio je strip s povijesnom tematikom, ističući se preciznim prikazom masovnih scena. Iako je radio u složenim ratnim okolnostima, nije podržavao režim, a zbog otvorenih kritičkih stavova bio je i zatvaran, nakon čega se priključuje partizanima. Nakon Drugog svjetskog rata okreće se vesternu kao popularnom žanru.
Privatni život obilježile su krajnosti: boemski način života, intenzivan rad i brzo trošenje zarade, sve dok sredinom života, nakon liječničkog upozorenja, ne prelazi na zdraviji način života. Dio zarade uložio je u stan na Pantovčaku u Zagrebu, koji danas, zajedno s dijelom umjetničke građe, pripada Gradu Zagrebu, dok se ostatak čuva u Muzeju suvremene umjetnosti.
Iako je težio biti priznat prvenstveno kao slikar, kroz strip, ilustraciju i karikaturu ostavio je trajni trag u hrvatskoj umjetnosti, s opusom koji i danas svjedoči o njegovoj crtačkoj snazi i vizualnoj imaginaciji.
