Na tradicionalnom prigodnom druženju povodom Božića i božićnih blagdana, uz čestitanje te čaj i prikle, biskup se obratio svim prisutnima, uz poruku kako se potrudimo svojom blizinom biti jedni drugima svjedoci božićne radosti.
Pozdravivši sve prisutne i važne ljude za naš grad, biskup je istaknuo kako smo na kraju jedne godina koja je bila za naš grad i Biskupiju posebna, u kojoj smo slavili veliki jubilej, 1700. obljetnicu mučeničke smrti našeg Parca.
Spomenuo je i posebnu obljetnicu, 600 godina od ukidanja ropstva, kazavši kako je sve to bilo uklopljeno u Godini Milosrđa koja je ove godine završila na Svetkovinu Krista Kralja.
-Puno je bilo događaja koji su činili naš grad i našu biskupiju, usudio bih se reći, boljom i nama boljima. Osobito bih se prisjetio posebne Feste i mnoštva ljudi na njoj; za nas je to bilo posebno i veliko događanje. Tu su i brojna druga događanja – kazao je biskup, posebno istaknuvši odlazak u Svetu zemlju, u ozračju današnjeg okupljanja.
– Prva poruka tiče se ulaska u baziliku Rođenja Gospodinova, kako se ulazi na glavna vrata, ne može se ući stojeći, već se mora pregnuti da bi se prošlo, pognuti i ući tek onda u taj prostor gdje se dogodilo Isusovo utjelovljenje. To je mjesto na kojem se Bog, betlehemsko dijete, brinulo o nama ljudima, čovječanstvu i pojedincima, da bi nam pokazao koliko nas voli – kazao je biskup, te dodao kako se u poniznosti može vidjeti otajstvo Božjeg utjelovljenja, u djelovanju svih nas, poslavši tako poruku za Božić 2016. godine.
Druga slika koju je podijelio biskup jest ona mjesta na kojem se dogodilo utjelovljenje.
-Da biste došli do mjesta utjelovljenja, trebate sići. Ući u utrobu zemlje. Nije se dogodilo na površini. Mislim da je ta poruka također važna. U vrijeme adventskih dana, imali smo prekrasno iskustvo zornica, susreta, dubine. Božić ostaje previše na površnosti, zabavama, jelima, delicijama, poklonima – bez pravog susreta s onim pravim poklonom.