Život piše predivne ljubavne priče, a jedna od njih je ona gospođe Nikice i gospara Iva Falkonija. Simpatičan i nerazdvojan bračni par proslavio je zlatni pir na sv. Ivana, na isti dan kad su prije pedeset godina izrekli sudbonosno ‘da’.
Gospođa Nikica (rođ. Vezilić Novaković) (74) rođena je u Čilipima, a gospar Ivo (72) rodom je iz Dubrovnika. Njihov prvi susret bio je u njenom rodnom mjestu, na blagdan sv. Antuna – 13. lipnja 1968. godine. S osmijehom na licu prisjećaju se tog dana.
-Te godine se potrefilo da se istog dana slavio blagdan Tijelova, odnosno Korosante. Tu je večer bila zabava u Zadružnom domu, na kojoj smo se i upoznali. Sjećam se da su me brojni dolazili pitati za ples, ali ja nisam htjela. Vidjela sam da bi on, kako god bi netko došao do mene, slagao šibicu po šibicu. Meni je to bilo simpatično. Onda se on odlučio pozvati me na ples. Ja sam pristala. Naš ples traje do dan danas – govori nam gospođa Nikica kroz smijeh. Gospar Ivo ističe kako ju je vidio već prije te zabave.
-Odmah mi je ‘zapela za oko’. Rekao sam te večeri društvu: ‘Da se nitko nije usudio zaplesati s njome’. Zaplesali smo na pjesmu ‘Delilah’ Tom Jonesa. Volimo ga poslušati i danas – rekao je gospar Ivo koji je, nakon upoznavanja, išao u odsluženje vojnog roka. Nije ga bilo godinu i pol dana.
-Cijelo to vrijeme, ona je mene čekala. Nije ni izlazila nigdje! Za mene je to bio jedan poseban znak. Nikad to neću zaboraviti – govori nam. Gospođa Nikica nije propustila svaku mogućnost za razgovor sa svojim Ivom preko telefona.
-Išla sam kod njegove rodice, moje prijateljice, kako bismo se mogli čuti preko telefona. On bi mi rekao kad će me nazvati. To je bilo svako desetak dana. Isto tako, jedno drugom smo pisali redovno. Bila su to pisma u obliku dnevnika – prisjeća se gospođa Nikica.
Najveća želja
Vjenčali su se 24. lipnja 1972., a godinu dana nakon, sudbonosno ‘da’ izrekli su i u crkvi sv. Andrije. Posebno je zanimljivo što su objed, na svoj poseban dan prije pola stoljeća, imali u Vili Čingrija.
-Vila Čingrija je u to vrijeme radila kao restoran. Sjećam se krasnih vrtova, na više etaža. Bio je oblačan dan, nismo znali hoćemo li imati objed unutra ili vanka. Malo su se bili prepali organizatori i konobari. Ipak, na kraju smo uspjeli imati objed na otvorenom. Bilo je divno! Nije bila velika svadba, ali održala se u divnom ambijentu i uz bliske ljude, njih 20-ak – rekao je gospar Ivo. Tog istog dana, u predvečerje, sjeli su u auto i otišli su do Podgore na bračno putovanje.
-Imali smo rezervaciju u hotelu Aurora. Bio je to novi, tek izgrađen hotel. No, mi smo zabunom stigli u drugi hotel, Minerva, a koji je bio u sklopu iste hotelske kuće. Rekli su nam: ‘To nije nikakav problem, vi ste naši gosti. Ništa se ne brinite’. I pružili su nam predivno razdoblje – prisjećaju se. Dvije godine nakon vjenčanja dobili su kćer Dubravku. Imaju, kako kažu, troje krasnih unuka – Nikol, Iva i Klaru. Posebno su sretni jer su nedavno dobili i praunuku – Noru!
-Sad smo pranone i pranono. To nam je najveća želja bila, da doživimo praunuče!
Radni vijek
Inače, prvo zaposlenje gospođe Nikice bilo je u knjigovodstvenom odjelu u bolnici. Nakon toga je prešla raditi u Hotelsko Dubrovnik, također u knjigovodstvo. Poslije je otvorila vlastiti butik u maminoj obiteljskoj kući, a u kojem je radila sve do Domovinskog rata. Nedugo nakon, pošla je u mirovinu. ‘Mislim da nisam falila’, dodala je. Gospar Ivo nam priča kako je svoje prvo zaposlenje imao u Srđa (poslije Dubrovkinja).
-Tu sam dosta dugo ostao. Skoro 30 godina sam djelovao u automobilskoj branši. Bili smo zastupnici za Volkswagena pa poslije i za Fiata. Kasnije sam radio na rukovodećim pozicijama u centru Mercante i Pema. Gdje god sam radio bilo mi je zabavno i interesantno. Nakon toga sam pošao u mirovinu – s mirom – rekao je gospar Ivo.
Na prvom mjestu – ljubav
Sada svoje vrijeme, u mirovini, provode s unucima koji ih često posjećuju u obiteljskoj kući, ali i praunukom. Također, puno truda ulažu i u održavanje đardina. Moramo priznati da je jedan od ljepših u Gradu. Isto tako, bave se i turizmom! U svakom slučaju, u njih nema ‘praznog hoda’.
-Sve skupa, nije nam dosadno. Aktivni smo i ne odmaramo puno – reći će kroz smijeh.
Kad smo ih pitali koji je ‘recept’ za dugovječan brak, istaknuli su kako je na prvom mjestu – ljubav.
-Ako nema ljubavi, brak ne može uspjeti. Nakon toga, izrazito je bitno imati povjerenje jedno u drugo. Često puta se dolazi u situacije kad se nešto može krivo shvatiti. No, ako čovjek ima povjerenja u partnera, ne može se ništa zlo dogoditi. Bitna je iskrenost, kao i poštovanje – naglasili su. Potrebno je, kako kažu kroz smijeh, nekad i ‘pregristi jezik’. Sve su to načela kojih su se držali tijekom ovih pola stoljeća. I drže ih se i danas!
Redakcija DuLista upućuje čestitke!
Foto: DuList / Privatna arhiva