Ljubo Ivančić: Pohvala slikarstvu’ središnja je izložba ove sezone u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik i bit će otvorena puna dva mjeseca, ovog petka kazao je Marin Ivanović, ravnatelj UGD, te u njoj možete uživati sve do nedjelje, 30. srpnja 2017. godine.
– Naša galerija je u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti dobila dvije važne stvari – prvo je vrhunska izložba a drugo je ponovo pokretanje izdavaštva UGD, jer smo mi sada objavili i knjigu koja prati izložbu, nakon punih 13 godina – istaknuo je Marin Ivanović, ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, kazavši kako je ovo put novih aktivnosti unutar galerije.
Koncept izložbe potpisuje povjesničar umjetnosti Zvonko Maković, a radi se o tematskoj samostalnoj izložbi Ljuba Ivančića s predstavljenim autoportretima pored slikarskoga stalka.
– Ljubo Ivančić slikao je enormno mnogo i sigurno spada među najznačajnije slikare egzistencijalizma. U njegovom bogatom opusu jedan segment je izdvajao – autoportret. Međutim, radio sam mu autobiografiju prije 20 godina, te sam uočio kako se kod autora i njegovih autoportreta izdvaja jedan segment koji pokazuje umjetnika u atelieru, pred štafelajem. Stotinjak je takvih djela. Uočili smo kako to nije slučajno. Poznavao sam ga – radilo se o čovjeku enormno široke kulture. Ivančić je jedan od onih koji su slikarstvu htjeli dati ne samo društveni status nego i simboličku razinu – kazao je Matković. On je, u izložbenom katalogu, dodatno pojasnio autoportrete:
‘U slikarstvu Ljube Ivančića lako je uočiti kako određeni motivi, bolje reći žanrovi, traju tijekom čitava stvaralaštva. Među najzastupljenijima su aktovi i autoportreti. Štoviše, vrlo često ta se dva tematska plana sjedinjuju, pa na slikama susrećemo prikaze akta i samoga slikara. Idemo li još dalje u pojašnjena i pokušamo li locirati prikazane ljudske figure, odrediti im mjesto u kojemu se nalaze, otkrivamo da su smještene u slikarovu ateljeu. Prostor, međutim, nije shvaćen kao pozornica, kao scena unutar koje su bili likovi, bilo različiti predmeti porazmještani na konvencionalan način. Točnije rečeno, da su im jasnije određene međusobne udaljenosti, čime bi se postigao dojam prostorne šupljine, odnosno trodimenzionalnosti. Upravo suprotno od toga. Slikar raspoređuje prikazani inventar tako da se kruto pridržava plošnoga karaktera slike. On ne konstruira prostor načinom kojim su to činili slikari koji su usvojili pravila perspektive ili nekih drugih srodnih konvencija predočavanja prostor. Ivančić poštuje temeljni rakon slike kao predmeta, shvaća je prvenstveno kao plohu, a nizanjem plošnih slojeva na diskretan način želi odrediti stanovite pomake koji promatraču pomažu da pojedine elemente shvati kao bliže, a druge kao udaljenije.’
Biografija umjetnika:
Ljubo Ivančić (Split, 1925.-Zagreb, 2003.) diplomirao je slikarstvo na zagrebačkoj ALU 1949. Od 1961. bio je asistent, a od 1969. redovni profesor na ALU u Zagrebu. Od 1977. bio je izvanredni, a od 1991. redovni član Razreda za likovne umjetnosti HAZU. Dobitnik je brojnih nagrada za slikarstvo i četiri za životno djelo.
MNJ