Već dulje vrijeme volim putničke brodove – cruisere, pogotovo jer mi je brat pomorac.
Jednostavno volim taj pomorski život, čak sam bila upisana pri Pomorskom fakultetu na smjer ‘Upravljanje jahtama i marinama’. Jest da je težak, ima i on svoju pozitivnu i negativnu stranu, kao i svaki posao u životu. Svjesna sam da nije lako i da je to kruh sa više od sedam kora, ali tip sam koji voli putovati, upoznavati nove ljude, gradove… I što je najvažnije, ne škodi mi valjanje koje sam iskusila na ovom mom ‘kruzu’ o kojem ću vam pričati!
Sve se dogodilo spontano, jedan dan rodica mi je došla čestitati imendan i kroz priču ona će meni: ‘Ajmo mi na cruiser!’, jer je znala da imamo mogućnost poći na cruiser na kojem radi moj brat. Naravno, pristala sam, ali ipak smo se morale i dogovoriti s njim o datumu kad bismo mogle doći, a tu su i velika kontrola te protokol za ukrcaj. I kad smo se dogovorili na koji ‘kruz’ možemo, brat je poslao zahtjev za ukrcaj i nakon par dana dobila sam mail od broda Norwegian Jade, da nam je ukrcaj – odobren, 2. listopada u Splitu. Veselju nije bilo kraja, jer mi se napokon ostvarila velika želja u životu! Najviše sam zahvalna Bogu, jer je tu bio i njegov prst.
Kava na balkonu cruisera – pravi raj
Onda je uslijedilo iščekivanje i pakiranje za ukrcaj; došao je taj dan i polazak ujutro za Split, na ukrcaj. Kad smo stigli u splitsku luku tamo nas je čekao Norwegian Jane, te naravno moj brat, kapo makinje ili Staff Chief Engineer, bez kojeg nam ne bi upola lijepo kao što nam je bilo! Došli smo na brod i odmah je uslijedilo slikavanje na recepciji i dobijanje kartica za ulaske na brod, izlaske s broda, te naravno karticu za kabinu (koja je bila prelijepa, malo veći apartman s balkonom), pravi raj za ispijanje kave i uživanje uz plovidbu, a niđe se ne nazire kraj – ali, i to ima svoje čari! U 18 sati bila je partenca, pomorskim riječnikom, za Veneciju.
Prelijep je to osjećaj kad se svako jutro probudiš u drugom gradu. Budiš se i uplovljavaš u luku i ‘mozak na pašu’, najveće obaveze bile su kad ćemo na doručak, ručak, večeru – ma nešto neprocjenjivo! U Veneciji je, naravno, bio neizostavan sendvič od mortadele (smijeh) . Zatim smo išli u Grčku – grčki otoci Mykonos, Katakolon, Corfu i Santorini. Mykonos je najpoznatiji i najskuplji otok Grčke. Otok je popularan zbog uzbudljivog noćnog života, živopisnog glavnog grada koji je poznat po bijelim fasadama kuća i plavim svodovima crkvi te po spektakularnim pješčanim plažama. Često ga uspoređuju s Ibizom ali ima i tradiciju, prekrasne pejzaže, prelijepe crkve, kapelice, sela… O Santoriniju ne treba trošiti puno riječi – poznat kao i Thira, jedan je od najljepših grčkih otoka, a smješten je u južnom Egejskom moru,u Cikladama. Svoj čarobni izgled duguje erupciji vulkana. Katakolon je pak poznat kao ‘vrata do Olimpije’, te prekrasno odredište za svakoga tko voli ostatke drevnih helenskih civilizacija…
Najviše me dojmila ili ostala u sjećanju zadnja večer ‘kruza’. Bio je upriličen program predstavljanja posade broda, kapetana i kapa, između kojih je bio i moj brat – bila sam jako ponosna. Za kraj, mahali su gostima…
Iskrcaj je bio u Dubrovniku. I to je bio neopisiv osjećaj, kad smo uplovljavali u grušku luku uz brodsku sirenu, srce odmah drukčije kuca u našem, najljepšem gradu.
I za kraj, zaželjela bih svim pomorcima svijeta mirno more i sretan povratak svojim obiteljima, pogotovo posadi Norwegian Jade-a i cijeloj kompaniji NCL.
p.s. Nadam se poći i na Karibe 2017. godine!
Lenka Lukšić