Britanski Telegraph nedavno je objavio listu pet najboljih kuća za odmor u Hrvatskoj. Na ovoj prestižnoj listi našla se i kuća Tamare i Zorana Lukovića u selu Goveđari na Mljetu.
”Na brežuljku iznad Velikog jezera smjestilo se selo Goveđari koje čini grozd kamenih kućica iz 18. stoljeća, a u njemu su se smjestile vile Boutique koje se odnose na tri prostrana apartmana za samostalan boravak, a u svakom od njih očekuju vas tradicionalni drveni podovi i izloženi kameni, spavaći dio, šarene popločane kuhinje i kupaonice s tušem. Sve je ukusno uređena, s ručno izrađenim drvenim namještajem, a modernu udobnost boravka osigurava vam se i s bežičnim pristupom internetu. Lokalne aktivnosti uključuju planinarenje, plivanje i biciklizam, a vlasnici apartmana će vam pomoći prilikom unajmljivanja bicikala ili broda, a napravit će vam i doručak ili pak skuhati večeru ako to zatražite”, stoji u Telegraphovom opisu gostoprimstva obitelji Luković.
Sama Tamara na svom Facebook profilu na ovo priznanje se osvrnula podužom objavom vrijednom čitanja. Prenosimo je stoga u cjelosti.
Dragi moji prijatelji, htjela bih vam predočiti jedan dio mene, koji već danima kuha, dvoumi se, biva počašćen, zahvalan, emotivno dirnut. Ovo priznanje mi je nekako nestvarno, a s druge strane želja, vizija,žrtva, volja, novac, emocija, koja je uložena u našu kuću na Mljetu je neizmjerna. Otići na neki pučinski otok, nakon gradskog života, traženja sebe, stvaranja svoje male obitelji, profesionalno, nikad više ne rasti, cura iz gradskih parfumerija i klubova, dobrih koncerata i brdo frendova i poznanika je nestala, ne razvijati se na željeni način, katkad žaliti za svojom obitelji, prijateljima i čarima velegrada, u zimskim mjesecima je bila moja tiha unutarnja patnja. Ja nisam otočanka i nikada to neću niti biti,samo su upornost, poniznost, nekada žrtva stvarali nešto što sam ja danas. Nekako sam svih zimskih mjeseci, kada bi bila olujna juga, nekada takva da se ne možemo prebaciti na kopno, razmišljala samo da se djeci ne dogode neke bolesti za koje je potrebne hitna intervencija. Bila sam čudakinja, kad bih razgovarala s ljudima po Dubrovniku, a amazonka za ekipu iz Zagreba i govorila kako živim na Mljetu i zimi i ljeti, i to ona neshvaćena,a nekako svih tih godina, ja sam odabrala biti uz svoju djecu, živjeti s njima u predivnom Nacionalnom parku i kuhati radnicima Bosancima, i svima koji su s nama gradili, i radili našu kuću, a izgradnja traje već 15 god. Od otvaranja apartmana 2006. god iako ne nemam nikakvih menadžerskih jako bitnih iskustava, osim što sam kroz cijelo djetinjstvo bila aktivni sudionik jednog drugog turizma u Pirovcu mjestu moje mladosti i ludila( kada gosti dolaze, a vi s obitelji dižete šator ispred kuće ili kada majka ujutro u 5 čeka kruh da bi napravili doručak za 30 Nijemaca. Strategija i vizija je postojala, putovanja koja su nam otvarala vidike, i želja da gostima u našoj kući bude dobro. Uvijek sam razmišljanja da je novac i energija, i s poniznog stava, jer polazimo od sebe znamo kad nam je dobro, znamo kad smo prevareni, a pogotovo kad dolazite na neki odmor nakon naporne radne godine, bez obzira iz Berlina, Londona, Toronta, ili Sydneya. Ovo priznanje je kao da smo na startnoj poziciji s Masseratijima, Ferrarijima a mi u Berlingu i to s dizelskim motorom. Ali to je ona mala neprimjetna skrivena tiha, dobra, ponizna, poslušna Hrvatska, gdje se radujete kada dobijete psa iz azila, gdje Vam je putovanje za 15. god braka kao zgoditak na lotu, gdje nekad živite s 20 kuna u novčaniku, to sam ja, to je moja obitelj, Hvala svima, Gugiju, elektičaru Perišu, Nataši, stolaru Stjepi, Milanu, Seju-estetici, Leši, svima, a ima ih bezbroj koji su stvarali i radili našu kuću za nas i za sve posjetitelje koju ju doživljavaju kao drugi topli dom, jer ja vjerujem u dobre energije. I za kraj danas su ljudi koji dolaze u našu kuću od diplomata,moga dragog Sergeja i njegove obitelji, mladih Engleza s partya po Hrvatskoj, dragim našim Bosancima našim već kućnim prijateljima Aidi i njenom jatu, to je ono što me nosi , ljudi iz cijelog svijeta, svih narodnosti i boja, svih socijalnih klasa, svih jezika, svih kultura, HVALA VAM bez Vas mi ne bi bili Mi.
Njihovu kuću u koju su utkali sebe možete pogledati OVDJE.