Građevinski inženjer Armano Marelić na otoku Korčuli već je dobro poznat po svojim jaslicama koje izrađuje 13 godina. Još od malena im se divio te je, prisjeća se, uvijek s nestrpljenjem čekao da budu gotove u žrnovskoj crkvi, kako bi ih mogao poći pogledati i diviti im se. S izradom svojih prvih jaslica krenuo je 2013. godine kada su mu roditelji za vrijeme Božića završili u bolnici. Kuća je tada bila prazna i mračna, a njemu dosadno i bez blagdanskog ugođaja.
– Okitio sam bor, ali mi se činilo da to ne može biti samo bor. Pronašao sam mamine figurice za jaslice, a kako nisam imao kućicu napravio sam je od mamine drvene kutijice u kojoj je stajao materijal za šivanje. Kada sam već napravio kućicu, dodao sam stazu, a zatim i potok, i tako su nastale prve male jaslice – ispričao nam je. Sljedeće dvije godine ih nije radio, ali o njima nije prestao razmišljati. Odlučio ih je nadograditi, odnosno proširiti i napraviti na tri etaže. I tako je ponovno sve krenulo, a njegove su jaslice počele izlaziti iz klasičnih okvira te su se širile po podu i etažama.
Materijali i tajne izrade
Materijali koje koristi uglavnom su prirodni, kako bi jaslice izgledale što realističnije. Koristi mahovinu raznih boja, mnogo kamenja, suhih grančica, maslinovih grana i svega što mu se čini zanimljivim. Za izradu potočića poslužio se ručnikom koji je umočio u ‘cementno mlijeko’ i postavio ga na grane masline. Kada se stvrdnulo, dobilo je nepravilni oblik vodotoka. Ono što je nedavno saznao, a čime se sada također služi, jest prozirna hidroizolacija kojom sve premaže, a zatim još premaže smolom, što pomaže da voda ne propušta. Vodotok i slap funkcioniraju uz pomoć pumpe iz akvarija, postavljene u potpuno ispunjeno jezero koje je sakrio kamenjem. Pumpu povezuje s gumenom cijevi koja prolazi ispod mahovine sve do početka, gdje se nalazi kamena pločica iz koje izlazi voda i tako kruži. Ove godine napravit će i prolaz ispod slapa koji će biti osvijetljen.
Kućicu za jaslice nadograđuje granama i malim daskama kako bi dobila izgled urušene štale. Unutra je stavljen stalak za bor pa bor izlazi iz kućice. U unutrašnjost će staviti i slamu te malu običnu žarulju sa žutim svjetlom koja osvjetljava prizor, a kroz mali prozor kućice obasjavat će i samo rođenje. Od pleksiglasa, koji služi za transport vina, napravit će plavo nebo. Provući će LED svjetla, a preko njih će staviti zvijezde čiji će se odsjaj preslikavati na jaslice. Napravit će i planinu koja će sakriti police i povezati selo s prizorom rođenja. Planina je od prirodnog kamenja koje slaže poput suhozida. Najbitnije mu je da sve bude povezano. Do prizora rođenja vodit će drvene, ručno rađene stepenice. Za etaže mu služi njegov dnevni stol. Figurice kupuje djelomice u Korčuli, djelomice u Splitu, a dolaze iz Italije. Ipak, jedna mu je posebna, a to je figura malog Isusa koju je imala njegova baka u pravim starinskim jaslicama. To mu je od djetinjstva bila najdraža figurica i misli da je jedina sačuvana upravo zato što ju je on dobio i čuvao.
Kad krene s radom – sve drugo nestaje
– Tek kad otprilike znam kako će izgledati, krenem raditi. Znam jedan kamen premještati dva ili tri dana. Dok gledam televiziju, dignem se, pa opet kad idem spavati, sve dok ne osjetim da je to pravo mjesto gdje mora biti. Uvijek me pitaju kako će na kraju izgledati, ali ne znam do zadnjeg trena, jer evo, ovaj slap sam već tri puta premjestio – kazao je Armano te dodao da ga sve to jako veseli, ali ga istovremeno i umori. Kada započne s izradom jaslica, sve drugo prestaje postojati. Ti dani proteknu u potpunoj budnosti, koncentraciji i predanosti. Svaka misao usmjerena je prema jednom cilju, svaka minuta posvećena je detaljima, toliko se unese u posao da ponekad zaboravi na hranu i piće.
-U božićno vrijeme uvijek imam najviše inspiracije. Od rođendana u studenom pa do kraja godine to mi je najdraže razdoblje, inspiracije je posvuda, tada sam najkreativniji i najviše uživam – rekao je. Najdraže jaslice, ističe, bile su mu one napravljene na boru, na četiri etaže. Bio je to, kaže nam, pravi eksperiment koji je odstupao od uobičajenog izgleda jaslica. Ističe kako mu je bilo komplicirano na vrh bora postaviti prizor rođenja i sve učvrstiti čačkalicama i grančicama.
-Bilo me je strah da se ne probudim i sve ugledam na podu, ali na kraju je sve ispalo dobro – dodao je.
Vanjske jaslice na radost cijelog mjesta
Nešto posebno, na radost cijelog mjesta, bile su vanjske jaslice koje je čak dva puta radio za Žrnovo. Radile su se po mjesec dana, a pomagali su mu i mještani.
– Bilo je kaotično, jer sam želim da je sve perfektno i idealno. Problem je bio što sam ja često htio nešto odmah, u tom trenutku, a kad radi više ljudi, to ne ide tako – kazao je uz osmijeh, prisjećajući se brojnih radoznalih pitanja i veselih lica. Nakon svega, sjedio je ispred jaslica i nadgledao da sve bude u redu.
– Ljudi su dolazili poslije ponoćke, čestitali, gledali jaslice. Bio sam u staroj radnoj odjeći, zapustio sam bradu, nisam spavao danima… Bio sam iscrpljen, ali strah da nešto ne pođe po zlu držao me budnim do kraja – rekao je te dodao: ‘A sutradan, kada su stigle pohvale i vidio radost ljudi, sav je umor nestao’.
Vrijedno truda – zbog osmijeha drugih
Veseli ga kada dobije pohvale. Prije Badnjaka dobiva poruke ljudi koji jedva čekaju vidjeti njegove jaslice, jer su one gotove tek na Badnjak i tada prvi put fotografije objavljuje na društvenim mrežama. Nakon toga mnogi dolaze kako bi ih pogledali uživo.
– Kod mene doma bude prava procesija ljudi koji dolaze zvoniti i gledati jaslice, i stvarno dolaze oni koji u njima uživaju – ističe naš sugovornik.
U božićno vrijeme umjesto naglaska na materijalizam, kupovinu i prolazne stvari, ovdje u prvi plan dolazi rad ruku, stvaranje, povezanost s prirodom i ljudskom zajednicom. To je djelo u koje je utkana upornost, ljubav prema Božiću i koje u istom trenutku povezuje i podsjeća na ono što je doista važno.
– Imam još mnogo ideja koje bih volio ostvariti. Svake godine kažem da ih više neću raditi i zaista sam uvjeren u to, ali onda tjedan, dva prije Božića kao da me netko ‘uključi’ i u glavi mi postoje samo jaslice. I sve to vrijedi zbog onog trenutka kada je sve gotovo, zbog osmijeha ljudi koji dolaze svake godine gledati i uživati – nadodao je Armano.
– Ja sam osoba koja teži sredini, ne volim biti previše izložen, ali ni potpuno u sjeni. Iskreno, sve ovo najviše radim zbog sebe. Ispune me ti dani, na početku i na kraju najviše uživam u njima, a sve ostalo je pritisak – zaključio je. Rad na jaslicama naučio ga je još više poštivati prirodu. Kaže da više ne želi imati prirodni bor koji će stajati u kući samo dvadesetak dana, jer mu je žao skratiti njegovu ljepotu i život u šumi. Jednog Božića tražio je bor za cijelo mjesto i pronašao jedan savršen, visok oko deset metara. Popeo se na njega i odrezao oko dva metra, ali kada je pogledao prema mjestu gdje je bor stajao, srce mu se steglo – shvatio je koliko je životni krajolik osjetljiv. Taj je trenutak odlučio da više nikada neće posjeći živo drvo za jaslice, već će tražiti umjetni bor koji će biti savršen, ali bez ugrožavanja prirode.
Na fotografijama koje nam je ustupio pogledajte njegove radove kroz godine.
Sara Kalogjera
