Ivan Selak, jedan od najiskusnijih hrvatskih i europskih borbenih pilota, održao je večeras predavanje na Sveučilišnom kampusu.
Na samom se početku prisutnima obratio Miho Katičić, privremeni pročelnik UO za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo, te istaknuo kako je Selak heroj Domovinskog rata i veliki prijatelj Dubrovnika. A prije nego što je započeo s predavanjem, Selak, vojni pilot, brigadir HRZ-a i jedan od najboljih hrvatskih ratnih pilota MiG-a 21 ‘Osvetnik Dubrovnika’ naglasio je kako sebe ne smatra hrvatskim herojem već ‘hrvatskim ratnikom’.
– Tijekom Domovinskog rata radio sam ono za što sam se školovao. I reći ću vam tko su hrvatski heroji. To su svi oni ljudi koji su stali u obranu hrvatske domovine, koji su uzeli pušku u ruke, koji su bili u vojsci, ili čak nisu, radili su u poduzećima, bili doktori… Ali kad je barbarin došao na naša vrata, oni su rekli: ‘Sad je dosta!’. Oni su moji heroji – naglasio je Selak nakon čega je dobio ogroman pljesak te sve prisutne upoznao sa svojim počecima, odnosno kako je započela i kako je razvijao ljubav prema letenju.
– Neću krenuti baš od ameba… Moj prvi kontakt sa zrakom nije ustvari bilo letenje. Bilo je – padanje. Kao dijete, bio sam jako nestašan i na televiziji sam, s četiri ili pet godina, gledao padobrance kako skaču iz aviona. Izgledalo mi je jako interesantno kako rade taj doskok. Odlučio sam biti padobranac. Umjesto padobrana, imao sam kišobran… Otvorio sam, skočio s te visine i razbio se na zemlji. Kako moj duh nije odustajući, prošlo je malo vremena kako bi rane zarasle… Još jednom sam izveo skok, i opet sam se razbio. Sljedeći padobranski skok imao sam dvadeset godina kasnije – istaknuo je Selak te dodao, kako kaže, ‘moj dječački san bio je postati pilot’.
– Moji pokojni roditelji nisu bili sretni što želim ići u vojnu školu. Kasnije su bili manje sretni što želim biti vojni pilot. Ali… Samo na nagovor mog brata, koji je bio stariji četiri godine, završio sam u Zrakoplovno tehničkoj školi kraj Sarajeva – rekao je i dodao kako ‘svatko može naučiti letjeti, to je poziv kao i svaki drugi.’
– Mislim kako se nije rodio taj kojeg nisam naučio letjeti, osim ako je imao problema s uočavanjem visine. Ako ne možeš uočiti visinu, nisi za pilota – rekao je Selak i dodao koja je razlika između vojnog i civilnog pilota.
– Vojska ima svoje kriterije. Imaš satove letenja. Ako ne usvojiš u četiri, pet sati letova i samostalno naučiš odvoziti, tebi vojska više ne može plaćati tvoje daljnje učenje. Na zadnjem satu instruktor može odlučiti jesi li sposoban. Dok civilni pilot, ako ne uspije isto nakon maksimalnih devet letova položiti, može ponovno i uzeti dopunske vremene. Vojni – ne. Razlika je u brzini usvajanja novog znanja. Kad se položi na jednom zrakoplovu, prelazi se na drugi zrakoplov – rekao je Selak.
Ovo predavanje održano je u sklopu događanja ‘Aeronaut’ koji je nastao u organizaciji aerokluba ‘Nimbus’ iz Dubrovnika i Zajednica tehničke kulture Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije,