‘Per aspera ad astra’ ili ‘Preko trnja do zvijezda’, bio je slogan kojim su se vodili kroz srednjoškolske godine, a bio je otisnut i na njihovim majicama prilikom proslave završetka škole. S tim su se sloganom ponovno susreli skoro pola stoljeća nakon, na zajedničkom druženju i večeri u Pivnici Dubrava, tako što su dobili magnet s navedenim natpisom.
Riječ je o maturantima Gimnazije Dubrovnik, generacija 1977. godine koji su u subotu proslavili 45. godišnjicu mature. Uistinu, nije mala obljetnica. U ugodnoj atmosferi 4.A razred prisjetio se svojih mladenačkih dana, raznih anegdota i zanimljivih trenutaka, kako u školskim klupama, tako i izvan njih, ali i kolega koji, nažalost, nisu više s njima.
Zaista smo bili poseban razred, djevojke su nam bile super pametne, inteligentne, fine i mirne – za razliku od nas muškaraca, kojima je na pameti bio samo sport! Bili smo izuzetno sportski razred – vaterpolisti, rukometaši, košarkaši, nogometaši – rekao nam je pak večeras Davor Buconić, priznati dubrovački sportski novinar.
– Svi smo igrali basket. Mi bismo svakih pet minuta malog odmora iskoristili, trčali na vanjsko igralište igrati basketa. Neke predmete gdje smo mogli ‘zamrčit’, pustili bismo ženske da ostanu u razredu, spojili klupe ispred razrednice, a mi bismo išli igrati. Ma bili smo i razred putnika, bilo nas je sa svih strana. Iz Rijeke dubrovačke, Konavala, Župe, otoka… Na kraju smo svi više manje uspjeli – kroz život, kroz profesiju. Opet, za razliku od žena, mi muškarci nismo bili veliki učenici – bili smo sportaši, ali izuzetno spretni i snalažljivi. I dalje se držimo zajedno, što potvrđuje broj od evo, dvadesetak ljudi i večeras. Sjećamo se i pet preminulih iz generacije. Apsolutno mogu reći, to je bio najljepši dio života, čega tada nismo bili, ali sada smo definitivno svjetsni svjesni. Držimo se izuzetno dobro zajedno – zaključio je Davor Buconić.
Prisjetili su se i svoje razrednice Lile Bazeli, inače nastavnice latinskog jezika. Njih je ukupno 32 bila predzadnja generacija koja je djelovala po starom sustavu prije provedbe ‘Šuvarove reforme’ školstva u sedamdesetim godinama. Ističu i kako su za 40. godišnjicu organizirali druženje svih četiriju razreda te generacije.
Ovoga puta su sami, no razmišljaju o ponovnom, zajedničkom okupljanju svih razreda za okruglu 50. obljetnicu.