Nekoliko mjeseci prije Finske bili smo na Lofotima, gdje smo osim nevjerojatnih pejzaža, htjeli fotografirati i polarnu svjetlost. Put na Lofote organizirali smo nekoliko mjeseci unaprijed, a to se pokazalo kao ne baš dobra ideja ako se na jesen na Lofotima želi vidjeti barem komad vedrog neba, bez kojega, naravno, nema ni polarne svjetlosti. Nismo imali sreće i pratilo nas je većinom oblačno vrijeme. To je i dalje odlično za pejzažnu fotografiju
i druge aktivnosti, ali polarne svjetlosti smo vidjeli vrlo malo. Rekli smo da sljedeći put idemo negdje hvatati isključivo polarnu svjetlost, a Finska, odnosno Laponija u Finskoj, područje sjeverno od arktičkog kruga, i to u siječnju, činili su se kao dobra ideja. Mjesto i mjesec smo znali, a točno vrijeme za odlazak ne.
U zadnji tren
Ovaj put smo odučili otputovati onda kada vidimo da nas čeka povoljno vrijeme, dakle u zadnji tren. U to doba u Laponiji je gotovo konstantno noć i ne bi bilo dobro, ako smo došli
baš radi polarne svjetlosti, da nas i ovdje prate oblaci. Pratili smo situaciju i odlučili krenuti malo iza Nove godine. Bilo je dosta premišljanja oko lokacije na kojoj ćemo se stacionirati,
od Inaria do Rovaniemija, a na kraju smo se odlučili za općinu Kittilä, u mjesto blizu poznatog skijaškog resorta Levi. Ekipa je bila u sastavu Zlatko Barać, Dario Bandur i ja.
4 sata danjeg svjetla
Letjeli smo iz Frankfurta na Kittilä aerodrom. Malo prije slijetanja, već iz aviona se vidjelo što nas čeka – neprekidna šuma i bezbroj zaleđenih jezera, u tim ranijim popodnevnim trenucima obasjani zlatnim sunčevim svjetlom koje je već bilo na zalasku. Naime u to doba godine u
Laponiji slabog danjeg svjetla ima tek oko četiri sata dnevno. Sletjeli smo na -23°C smrznuti aerodrom. S aerodroma smo se dovezli do drvene kuće, u šumi, koju smo unajmili za sljedećih deset dana. Kuća je bila točno ono što treba biti u takvom okruženju i uvjetima; peć na drva, neke prostorije s podnim grijanjem, sauna, miris drva, zime i sela.
Prva noć
Nakon što smo se raspremili, krenuli smo u akciju, unatoč umoru od putovanja, već prvu noć. Bjelina snijega i zaleđene šume reflektirali su jaku mjesečinu pa je u sred noći izgledalo
skoro kao dnevno svjetlo. Temperatura se spustila na blizu -30°C. Pojavila se aurora, odnosno više njih, toliko jake da su se vidjele savršeno dobro i uz sve to mjesečevo svjetlo. Po takvoj
lednici stajali smo vani nekoliko sati, fotografirali aurore i uživali u za nas nesvakidašnjem, nevjerojatnom arktičkom okolišu. Fotoaparati i ostala oprema poprimila je oko sebe sloj
leda i inja i sretni smo što je preživjela takvu hladnoću. Dolaskom u kuću, opremu smo ostavili u torbama u pretprostoriji ispred vrata, kako se ne bi naglo grijala, što bi izazvalo
kondenzaciju i vodu unutar aparata i objektiva. Prva noć je što se tiče fotografiranja aurora ispala kao vjerojatno i najbolja na cijelom putovanju.
Sanjkanje s haskijima
Idilično, djelomično vedro, tiho i vrlo hladno vrijeme potrajalo je par dana, a zatim nas je zahvatila snažna ciklona koja je došla s Atlantika. Puhao je olujni južni vjetar, temperatura je
porasla na -10°C i imali smo pravu mećavu s jakim snijegom. Nakon što je snijeg prestao padati, vjetar, koji je i dalje nastavio puhati, ogolio je sva stabla od snijega i leda i prvi put smo imali priliku vidjeti zelenu, a ne zaleđenu, bijelu šumu. Finska je najpošumljenija zemlja Europe, prekrivena gotovo 80 posto većinom crnogoričnim šumama smreke i bora.
Nekoliko dana zbog oblačnog vremena nismo mogli hvatati aurore, ali smo iskoristili vrijeme za posjetu nekim drugim lokacijama i aktivnostima. Zanimljivo je bilo sanjkanje s haskijima (dog sled) u Levi Husky Parku. To je mjesto koje drže zaljubljenici u prirodu i životinje, o kojima se brinu kao za sebe – barem je takav bio moj dojam nakon svega što sam vidio tamo. Osim pasa, u parku se mogu vidjeti i arktička lisica, razne vrste jelena, vuk i dr. Više puta smo
obilazili skijaški resort Levi, gdje se može pronaći restorane, pizzerije, markete, centre za shopping, unajmljivanje opreme za snijeg i dr. Cijene su više nego u Dubrovniku, npr. pizze koštaju od 20 do 28 Eura, ovisno o pizzeriji i vrsti pizze. Posjetili smo i 170 km udaljeni Rovaniemi, grad Djeda Mraza, te obližnji Santa Claus Village. Oba mjesta su pravi mali zimski rajevi.
Vrijeme se zatim počelo poboljšavati pa smo se zadnjih dana opet vratili hvatanju aurora, zbog čega smo u prvom redu ovdje i došli. Redovito smo se vraćali na lokaciju pored jednog
većeg zaleđenog jezera okruženog gustom šumom. S obzirom na to da smo od deset noći imali njih šest s aurorama, rekao bih da smo dobro procijenili vrijeme za dolazak i da je
‘misija’ uspjela. Laponija nas je oduševila i siguran sam da se ovdje opet nekom drugom prilikom vraćamo.
Foto: Daniel Pavlinović/Dario Bandur