Dubrovački vjesnik obilježio je 75. obljetnicu postojanja. Recitalom Himne slobode događaj je otvorio Maro Martinović, poznati dubrovački glumac.
– Dobro došli na proslavu 75. rođendana Dubrovačkog vjesnika, novina s kojima i uz koje smo, vjerujem, svi ovdje odrastali, novina koje su uz nas bile u lijepim, ali i u grubim vremenima. Pratile su nas kroz sve bure i bonace, a ako smo koju od njih s godinama i zaboravili, eno je zapisane na stranicama Dubrovačkog – rekla je u pozdravnom govoru moderatorica Nike Nađ.
– Možda su te stranice danas i požutjele, ali imaju vrijednost trajanja. Ono što je tamo zapisano, ostaje nam zauvijek i ne može se izbrisati jednim klikom. One su spremljene u arhive, na police, u ladice i u srca ljudi. Danas ovdje nismo samo da bismo obilježili vrijeme koje je prošlo, nego da proslavimo i sadašnjost – činjenicu da su novine žive, žive… jer im portal donosi brzinu, a tiskano izdanje daje dubinu. Ova obljetnica nije samo jubilej jednih novina. Ona je podsjetnik da svi mi ovdje postojimo dok imamo svoj glas, Dubrovački vjesnik – rekla je Nike Nađ i najavila dodjelu dviju nagrada, novinarske nagrade ‘Antun Masle‘ te nagrade ‘Minčeta‘ zaslužnim sugrađanima ili institucijama.
‘Bili smo i ostali svjedok vremena’
Glavni urednik Dubrovačkog vjesnika Jadran Kapor pozdravio je nazočne.
– Generacije mojih kolegica i kolega večeras bi bile ponosne kad bi vidjele tko se sve i u kojem broju okupio na 75. rođendanu Dubrovačkog vjesnika. Spomenut ću samo troje velebnih, Rudimira Rottera, Luka Paljetka i Antuna Maslu – rekao je Kapor i pozdravio uzvanike, ali i čitatelje i sugrađane.
– Zar nije posebna čast i simbolika da proslavimo rođendan ovdje, gdje su se pisale najslavnije stranice njegove povijesti. U ovih 75 godina prešli smo put od olovnog sloga do klika na ekranu, od papira do pixela, no, smisao je bio uvijek isti, biti tu, biti vjeran ljudima i bilježiti ono što Dubrovnik živi. Papir i portal samo su dvije obale iste rijeke, a između njih teče priča o našim životima – naglasio je Kapor.
– Bili smo svjedok vremena, svjedok društvenih promjena i života na ovoj hridi. Znamo da ste se nekad na nas ljutili, znamo da smo ponegdje i pogriješili, ma nikad iz zle namjere. Biti novinar u Dubrovniku posebna je umjetnost ovoga zanata. To znači pisati o ljudima koje sutra srećeš na Stradunu. To znači da te za rukav povlače jednako zbog rupe na cesti koliko i zbog Putina ili Trumpa. Htjeli bi da pišeš o svjetskim stvarima, a zapravo ih zanima i ono što im je važno je ono što se događa u njihovoj ulici. To znači balansirati između ljubavi prema Gradu i potrebe da mu ‘u brk‘ kažeš sve što ga ide. Naši novinari to, evo, rade već 75 godina i kroz to vrijeme samo je jedna stvar ostala vječna – naša potreba da budemo uz vas, pišemo o vama i za vas – naglasio je.
– Kad je počeo rat, a Grad bio opkoljen, Dubrovački vjesnik bio je puno više od novine, više od izvora informacija u mračnim skloništima i domovima bez vode i struje. Bio je poveznica, izvor snage i nade. A kad nam je ponestalo papira, sve su dubrovačke tvrtke i institucije, sve do jedne, pretražile svoje ladice i skladišta i poslale nam koliko imaju. Ljubav koju ste nam tada pokazali obvezuje nas i danas. Rekao sam već, tehnologije se mijenjaju, donose nove izazove, ali i nove mogućnosti i prilike u kojima želimo samo jedno, vjernima sebi, svome Gradu i Županiji, vjerni našem jeziku i identitetu – rekao je glavni urednik Jadran Kapor.
‘Naših 3896 naslovnica bilježi bonace i nevere Grada’
Okupljenima se obratio i Vinko Ursić Glavanović, direktor Dubrovačkog vjesnika.
– Zahvaljujem što ste večeras ovdje s nama. Sedamdeset i peti rođendan našega tjednika, obljetnica je vrijedna divljenja i poštovanja. Samo rijetkima uspjelo je opstati i trajati ovako dugo, s ovakvom čitanosti, utjecajem i rezultatima koji Dubrovačkom osiguravaju poziciju jednog od najuspješnijih tjednih izdanja u sveukupnoj povijesti hrvatskog novinarstva. Stoga hvala generacijama novinara i urednika, fotoreportera, grafičara i svih drugih koji su utkali svoj doprinos u bogatu povijest našega tjednika – naglasio je.
– Nakon godina suradnje od prije dva desetljeća Dubrovački vjesnik djeluje u izdavačkoj obitelji Slobodne Dalmacije, odnosno Hanza medije. Svjesni njegove kvalitete i bogate tradicije, poštujući Grad u kojem je nastao, sve to vrijeme sa izuzetnim respektom i pažnjom radili smo kako bi bio što uspješniji. ‘Dubrovački vjesnik‘ rođen je vremenu koje je po svemu bilo drukčije od ovog današnjeg. Vijesti su se tada uglavnom prenosile na papiru jer je jedino on dopirao u svaku kuću. Glas naroda još nije imao moć kakvu mu danas daju internet i društvene mreže. Zajedno smo prolazili kroz nade i razočaranja. Proživjeli užase ratne agresije, boleštine i iskušenja svih vrsta. Ali nikad u ovih 75 godina nismo zaboravili da smo djeca ovoga grada i vaši susjedi. Naše naslovnice, sutra će nam biti 3896., bilježe naše zajedničke bonace i nevere. Kada se slavilo, bili smo tu da zabilježimo radost i veselje. Kada se gradilo, bili smo tu da obilježimo najvažnije projekte. Kada je bilo teško, u ratu, u krizama, u olujama života, bili smo tu da podijelimo teret, da budemo glas i ogledalo zajednice. Od prvog broja do danas dijelimo isti prostor, iste radosti i iste brige. Našu je misiju jednostavno objasniti, mi smo most između onoga što se događa i onoga što vrijedi zapamtiti. I tako će ostati bez obzira čitate li nas u tisku, na zaslonima vaših kompjutera ili mobilnih uređaja. To je naše obećanje i za budućnost: Dubrovački vjesnik uvijek će biti uz ljude ovoga kraja. Uz Grad i Županiju, uz njihove uspjehe, uz njihove izazove. To se neće promijeniti bez obzira na platformu koju koristite da bi nas čitali. Još jednom, od srca vam hvala što ste večeras s nama, kao što su generacije naših kolega u ovih 75 godina bile s vama – rekao je direktor Dubrovačkog vjesnika Vinko Ursić Glavanović.
Okupljenima se obratio i predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica.:
– U ime Grada Dubrovnika čestitam 75. godina našeg Dubrovačkog vjesnika. Netko je 75 godina vrijedno stvarao naš Dubrovački vjesnik. Prenosim pozdrave dubrovačkog gradonačelnika. Pripremio sam govor, međutim, odlučio sam ga ne pročitati jer sam si postavio pitanje dok sam tu sjedao koja je prva asocijacija kad netko spomene Dubrovački vjesnik? Emocija. Dubrovački vjesnik je institucija, dio identiteta i dio našeg Grada. U Domovinskom ratu bio sam dijete, ali Dubrovački vjesnik i Radio Dubrovnik bio nam je jedini istiniti i točan izvor informacija, riskirajući i svoje živote. Veliko hvala u ime Grada Dubrovnika – rekao je.
– Postoji par simbola u Gradu. U ovo moderno vrijeme papir izlazi iz mode i skupo je održavati ovakvu instituciju, ali mi ne smijemo dozvoliti da Dubrovački vjesnik postane samo jedan portal u nizu portala. Ovo je Grad tradicije i Grad gospara i spremni smo stati iza Dubrovačkog vjesnika – naglasio je Marko Potrebica, spominjući se svojih susreta s Antunom Ninom Maslom, našim dugogodišnjim glavnim urednikom.
‘Dubrovački vjesnik čuva identitet juga Hrvatske’
Nazočnima se obratio i Blaž Pezo, dubrovačko-neretvanski župan.
– Čestitati 75. rođendan jednom mediju nije mala stvar, posebno uz činjenicu da je taj medij uz svoje sugrađane proveo sve najvažnije, najljepše, ali i najteže trenutke. Danas ne slavimo samo obljetnicu jednog tiskanog izdanja. Danas slavimo 75 godina kronike života našega kraja, njegove prošlosti, sadašnjosti, a vjerujem i budućnosti. Dubrovački vjesnik je, kao što su moji prethodnici rekli, više od novina – on je svjedok vremena. Bio je uz nas kada se stvarala slobodna Hrvatska, pratio je obnovu nakon rata, donosio vijesti iz svakog kutka Dubrovačko-neretvanske županije, ali i čuvao kulturni, društveni i identitetski puls juga Hrvatske. Zaista, neprocjenjiva je vrijednost imati medij koji razumije svoj prostor, ljude, mentalitet. Koji zna da svaka vijest iz Neretve, s Korčule, iz Konavala ili iz Grada – jednako vrijedi i jednako zaslužuje prostor i pažnju. U vremenu brzih informacija, viralnih naslova i površnih analiza, Dubrovački vjesnik ostaje vjeran onom najvažnijem, vjerodostojnosti, točnosti i poštovanju prema čitatelju. To nije lako, ali upravo to stvara povjerenje koje se ne gradi preko noći – istaknuo je Blaž Pezo.
– Zato, danas želim zahvaliti svim generacijama novinara, urednika, fotoreportera, lektora i svih zaposlenika koji su kroz 75 godina utkali sebe u ove stranice. I onima koji su sada dio redakcije, i onima kojih se s ponosom prisjećamo. Dragi Dubrovački vjesniče, želim ti još mnogo obljetnica, jer tvoje postojanje važno je za zajednicu. Svima vama koji ste dio Dubrovačkog, želim ponajprije da nastavite biti glas ljudi ovoga kraja – razuman, kritičan kad treba, ali uvijek dobronamjeran. U ime Dubrovačko-neretvanske županije, od srca vam čestitam ovaj veliki jubilej – rekao je župan Pezo.
Za glazbeno oplemenjenje cijelog događaja pobrinuli su se članovi Dubrovačkog simfonijskog orkestra koji ove godine slavi punih 100 godina uspješnog djelovanja, a potom su uslijedile dodjele nagrada. Večer je dodatno glazbeno obogatio bariton Stijepo Gleđ Markos izvedbom „Zvona moga grada“.
Nova nagrada ‘Antun Masle’
Dubrovački vjesnik uveo je novu novinarsku nagradu „Antun Masle“, nazvanu po svom preminulom glavnom uredniku, koja će se dodjeljivati svakih pet godina novinarima iz Dubrovačko-neretvanske županije. Prvi dobitnik je poznati TV reporter Andrija Jarak, koji se javio video-porukom iz Sarajeva jer zbog snimanja dokumentarca nije mogao prisustvovati svečanosti.
Nagrada „Minčeta“ pripala je Društvu prijatelja dubrovačke starine za više od sedam desetljeća rada na očuvanju i obnovi gradskih zidina, tvrđava i brojnih kulturnih spomenika. U ime Društva nagradu je preuzeo tajnik Lukša Hanzi.
Uslijedio je tratamenat uz druženje, a atmosferu s proslave pogledajte u našoj fotogaleriji.
Izvor: Dubrovački vjesnik
