Predstavljena je autobiografska knjiga ‘Voćarska 5’ umjetnice Vlaste Delimar u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Uz knjigu, projektiran je i film ‘Diptih: iz ljubavi u ljubav’ . O knjizi je govorila autorica, kao i urednica knjige Martina Munivrana, muzejska savjetnica Muzeja suvremene umjetnosti iz Zagreba.
Knjiga ‘Voćarska 5’ je kolažnog karaktera, oblikovana kao autobiografska priča i mozaičan uvid u popularnu kulturu i umjetničku praksu osamdesetih godina. Film ‘Diptih, iz ljubavi u ljubav’ završnica je autoričinog velikog projekta ’40 godina art ljubavi Vlaste Delimar’. Dr.sc. Andrej Mirčev se osvrnuo na ovu knjigu.
– Ako se u proteklih 40-tak godina Vlastin umjetnički rad realizirao u mediju performansa, odnosno utjelovio kroz bezbroj fotografija, kolaža, filmova i kazališnih predstava, ovom knjigom umjetnica se dokazuje i kao talentirana spisateljica. Pisan beskompromisno, u prvom licu i s puno detalja, tekst se čita u jednom dahu. Vraćajući nas narativno u utopijsko okruženje vrta i kuće na zagrebačkom Medveščaku koju je 80-tih dijelila s umjetnikom Željkom Jermanom, Vlasta ne pripovijeda samo svoju umjetničku genezu, već daje jasan uvid u živote i duhovna gibanja ključnih aktera onodobne progresivne jugoslavenske kulturne scene. Kao svojevrsni performans sjećanja izveden u formatu pisma, ‘Voćarska 5’ evocira prošlost kroz estetske teksture boja, mirisa, okusa i dodira. Riječ je o dragocjenom svjedočanstvu, autopoetsko-hedonističkoj posveti mrtvim prijateljima i ljubavnicima, čije se sjene nježno insceniraju u bjelini između rečenica – izjavio je Mirčev.
Inače, Vlasta Delimar rodila se u Zagrebu 1956. godine. Značajna je hrvatska performerica, beskompromisna u kritikama ideologija kojima se bavi u svojoj umjetničkoj karijeri započetoj kasnih 70-ih godina 20. stoljeća. Istražujući u svom radu feminitet, muško-ženske odnose i stadije životnog ciklusa – od mladosti i žudnje preko partnerstva i majčinstva sve do starenja – u javni prostor iznosi autobiografske narative koji propituju razgraničenja javnog i privatnog i normative politika identiteta. Školu primijenjenih umjetnosti završila je u Zagrebu 1977. Od 2005. do 2015. bila je voditeljica umjetničke organizacije ‘Moja zemlja, Štaglinec’ i međunarodnog festivala perfomansa koji se održavao u Štaglincu kraj Koprivnice. Za sebe ističe da ne podržava identifikaciju ili pripadnost bilo kojoj ideologiji, religiji, političkoj stranci ili državi, te da se zalaže se za ljudska prava, slobodu individue, poštivanje različitosti i ekološku svijest.
Program se održao u sklopu izložbe ‘Vidljive’ koja se u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik može posjetiti do 26. svibnja 2024.
FOTO: Marko Skvrce
