Knjiga „Zviždači“ francuske novinarke i bivše glasnogovornice Tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Florance Hartmann predstavljena je u subotu navečer u čitaonici Državnog arhiva u palači Sponza.
Govoreći o autorici predstavljač knjige novinar Luko Brailo kazao je kako je u knjizi riječ o nekoliko primjera sa raznih strana svijeta, u kojima su pojedinci otkrivali slučajeve korupcije ili neetičkog ponašanja u društvu.
– Zviždači su ljudi koji imaju višak moralnih normi i manjak lojalnosti prema institucijama i svom osobnom miru i sigurnosti, a njihove osobne priče i sudbine opisane su u ovoj knjizi – rekao je Brailo.
– Hartmann otkriva što je bio motiv zviždačima da se odmetnu od sustava i opisala posljedice koje su pretrpjeli kad im je ideja pravde i općeg dobra postala važnija od svega ostalog u životu. Svaka priča ima drukčiji završetak – neki su u zatvoru, neki više nisu živi, neke muči gorčina od izoliranosti. Tek je Ellsberg doživio priznanje. Većina njih skupo je platila svoje zviždanje – izjavio je Brailo.
Autorica Hartmann rekla je kako je ideja o knjizi nastala baš u Dubrovniku tijekom jednog godišnjeg odmora. Istaknula je kako zviždači svoj put do javnosti često traže preko novinara, koji ih nastoje zaštititi kao izvor.
– Neki zviždači su otkriveni protiv svoje volje, neki se samovoljno predstave u javnosti, a svi se nalaze pred konfliktom lojalnosti prema zajednici, obitelji. Da bi informaciju donijeli do javnosti moraju kršiti zakone, zamjera im se kršenje tajnosti. Sve to predstavlja rizik. Ali ako ne kažu, postaju suučesnici. ‘Ne talasaj’ često znači postati dobrovoljni suučesnik neke nepravilnosti – rekla je Hartmann, koja samu sebe ne smatra zviždačem.
– Knjigu nisam pisala da bih pisala o sebi. Nisam zviždač. Pristup informacijama je pravo zaštićeno Poveljom ljudskih prava. Informaciju o politici koja se umiješala u međunarodno pravosuđe istražila sam nakon napuštanja Suda, koji me je potom optužio i osudio zbog toga – dodala je Hartmann.
Istaknula je kako ni u Hrvatskoj ni u Francuskoj ne postoji konkretan zakon o zviždačima, već se detalji mogu naći u nekim drugim zakonima.
– Selektivno je ono o čemu se može zviždati. Može se zviždati o korupciji, jer se time štiti državna kasa. Ali ako se govori o moćnim političarima ili poduzetnicima, onda zakoni nisu jasni. Zato ih trebamo još razvijati kako se ne bi ostavio prostor arbitrarnosti i nezaštiti – zaključila je Hartmann.