Elektrotehničar Niko Prokurica iz Pridvorja festanjuo je 1054. Feste sv. Vlaha iz redova zanatlija. Rođen je 1972. u Dubrovniku, od roditelja pok. Luka i Luce rođ. Bako, a sakramente kršćanske inicijacije primio je u župi sv. Srđa i Baha u Pridvorju, gdje i danas živi sa suprugom Katijom r. Dabo i djecom, kćeri Lucijanom i sinom Lukšom. Završio je srednju elektrotehničku školu u Dubrovniku te radi već 33 godine u konavoskoj poslovnici HEP Elektro juga. Dugogodišnji je član KUD-a ‘Stjepan Radić’ Pridvorje, gdje je bio plesač i učitelj plesa, a danas je član Nadzornog odbora. Sa suprugom i djecom, unatoč brojnim obavezama, redovito sudjeluje u očuvanju konavoske nošnje i tradicije, koju prenosi na mlađe generacije.
Narodnu nošnju zamijenit će montura festanjula
Ne krije ponos što će ove godine konavosku nošnju u kojoj godi nama s obitelji ide u procesiji Parcu u čast iza barjaka svoje župe, zamijeniti festanjulskom monturom.
— Iznimna mi je čast i ponos biti festa njulom 1054. Feste. Iako smo u ratnim razaranjima ostali bez nošnji, obnovili smo ih i od tada supruga i ja s djecom u njima svake godine ponosno idemo na Festu iza barjaka naše župe svetog Srđa i Baha iz Pridvorja. Sad će mi biti još veća čast jer predvodim Festu na koju ove godine idem u još boljoj monturi, onoj festanjula! To se ne može riječima opisati – s ponosom nam priča festanjuo Prokurica. Kroz smijeh nam je ispričao i kako su ga odmah dan nakon što je javno objavljeno kako je ovogodišnji predvoditelje Feste zvali kako bi posudili njegovu konavosku nošnju. I to je još jedan dokaz koliko se tradicija poštuje i živi u Konavlima. Njeno očuvanje itekako je važno i za Nika Prokuricu, o čemu svjedoči i podatak kako je još od 1996. godine aktivni član pridvorskog KUD-a.
— Uzalud mi stariji držimo do Feste i tradicije ako to ne prenosimo na našu djecu i mladost i ako im ne prenesemo vrijednosti, štovanje i poštovanje kako Parca tako i narodne nošnje. Treba mladima pokazati i uključiti ih. Njihovim uključivanjem uključit ćemo i njihove roditelje, bake i djedove, i eto nam mase ljudi i događanja. Naravno, i njima ćemo pokazati da nastave tradiciju koju smo mi započeli i koju sada održavamo – smatra festanjuo Prokurica. Koliko Konavle žive i dišu za Festu, posvjedočio nam je i njegov kolega festanjuo Maro Čoić.
-Budući da smo proglas Feste nosili i u Konavle, nisam mogao vjerovati koliko sveti Vlaho znači Konavljanima i koliko drže do Feste. Bio sam ugodno izne nađen! Čuo sam priče da su u Konavlima velike pripreme, a sad sam se u to i uvjerio – rekao nam je kapetan Čoić. I zaista, iz godine u godinu je pri mjetno kako se sve više Konavoki i Konavljana oblači s ponosom u nošnje svoga kraja Parcu u čast.
Ne može bez Konavala
— Podigao se standard u Konavlima, ljudi bolje žive i imaju više te su došli svijesti. Hvale vrijedno je što su se uključili svi, ne samo Konavljani nego i nevjeste koje su došle u naš kraj i nisu Konavoke – ponosno nam ističe Prokurica. Baš kao što kapetan Maro Čoić ne razmišlja o preseljenju izvan gradskih mira, tako se ni Niko Prokurica ne vidi nigdje drugdje osim u svom Pridvorju i svojim Konavlima gdje živi u obiteljskoj zajednici sa suprugom i djecom te majkom i bratom. I to – ni više ni manje – kraj samostana sv. Vlaha, što nam je posebno naglasio.
— Živim u relativno maloj župnoj zajednici koja broji 700 duša. Ne mogu život zamisliti bez Konavala. Mala smo sredina, svatko svakog zna, međusobno se pomažemo u dobru, a kamoli ne daj Bože u zlu. Tamo imamo sve svoje, a na kraju krajeva, ni grad nije tako daleko. Jedini je problem prometna povezanost. Evo, danas sam došao od kuće do povijesne jezgre za 25 minuta. Nije to tako strašno, osim kad su velike gužve. Duboka Ljuta je nažalost usko grlo i ne daj Bože kakve nesreće, ostajemo odsječeni, ali nadamo se da će se i to riješiti – priča nam naš sugovornik. Posebno nam je naglasio kako bez podrške cijele svoje obitelji, a posebno supruge Katije ne bi mogao sve ovo iznijeti. Osim što su mu velika podrška, presretni su naravno što je upravo njihova kuća dala jednog od dvojice ovogodišnjih festanjula. I on se zahvalio Bratovštini festanjula svetog Vlaha, a posebno svom predlagatelju Toniju Cvjetkoviću. Vijest o izboru zatekla ga je na putu, kraj Slanoga pri povratku iz Zagreba. Prokurica je, naime, glasnogovornik Udruge hrvatskih branitelja Hrvatske elektroprivrede te predsjednik njene dubrovačke podružnice. — Imali smo u Zagrebu obilježavanje 30 godina udruge. Na povratku doma, dok sam prolazio kroz Slano primio sam vijest da sam izabran za festanjula. No, to smo morali tajiti sve do biskupovog božićnog domjenka. Obitelj je znala, ali sam sve morao raditi skrivećki od prijatelja i kolega na poslu. Kad bih išao u grad, pitali bi me: Što ideš u grad? A ja bih odgovorio: Idem tako ili Imam posla – priča nam Prokurica kroz smijeh. Naš razgovor završio je, a kako drugo nego riječima: A, što bi vam dalje od Boga vam zdravlje! Vidimo se na svetoga Vlaha!
