Iznimna je i velika čast biti izabran za festanjula. To znači da u životu činite nešto dobro i da su vas ljudi prepoznali kao osobu dostojnu predvoditi Festu svetoga Vlaha, našu tisućljetnu tradiciju. Već i sama ta činjenica govori koliko je ta čast velika – ističe nam kapetan Maro Čoić, festanjuo 1054. Feste svetog Vlaha iz redova pomoraca. Kapetan Čoić rođen je 1976. godine u Dubrovniku, od roditelja pok. Marka i Gordane rođene Španja. Sakramente kršćanske inicijacije primio je u župi sv. Andrije u Dubrovniku, a sada živi u katedralnoj župi Velike Gospe. Završio je srednju, a zatim i višu pomor sku školu u Dubrovniku. Godine 2000. stekao je zvanje inženjera pomor skog prometa, smjer nautičar. Plovi aktivno od 2001. godine, od toga zadnjih dvadeset godina na tankerima. Od 2012. godine plovi u svojstvu kape tana. Krajem prošle godine odlučio je zaploviti u domaćim vodama te se zaposlio kao zapovjednik na katamaranima TP Linea na liniji Dubrovnik – Lastovo. Sa suprugom Tanjom, koja mu je, posebno je naglasio, najveća podrška u ovoj novoj ulozi svjetovnog domaćina Feste našeg Parca, ima dvoje djece, sina Orsata i kćer Lauru.
Za Festu gotovo uvijek doma!
— Festa je naša tisućljetna tradicija. U Dubrovniku ništa nije započinjalo niti završavalo bez zagovora svetoga Vlaha – kaže kapetan Čoić. Dodaje kako s obi telji živi na Prijekome, u blizini crkve sv. Vlaha, što ga je dodatno povezalo s kolegom festanjulom Nikom Pro kuricom, Konavljaninom koji s obitelji živi u Pridvorju, također u neposrednoj blizini Parčeva samostana. Iako je plovio svjetskim morima, uvijek je nastojao za Festu biti doma. Propustio je samo dvije otkako je kapetan.– Uvijek sam želio biti doma u to vrijeme. Nekako sam naštimavao da za Festu budem u Gradu, jer je to nešto posebno. Kako sam navego na stranoj kompaniji, nije bilo puno ljudi iz Hrvatske ni iz Dubrovnika, pa te dvije Feste koje sam proveo na brodu nisam imao s kime podijeliti. Tada ste sami sa svojim mislima – znao sam u točno vrijeme u glavi pratiti otvaranje Feste na Kandeloru, puštanje golubica, pucanje trombunjera, misu i proce siju. Uvijek sam bio mislima s cijelom Festom. Neusporedivo je ljepše biti doma nego na brodu – prisjeća se. Poput svog kolege Prokurice, smatra kako je iznimno važno čuvati tradiciju i prenositi je na mlađe naraštaje. Kao ovo godišnji festanjuli, nedavno su sudjelovali na godišnjoj skupštini Dubrovačkih trombunjera, gdje ih je ugodno iznenadio velik broj mladih članova.
Cijela obitelj je presretna
– Lijepo je što mladi žele nastaviti našu tradiciju – smatra kapetan Čoić. Na pitanje o reakciji obitelji na vijest da će upravo on predvoditi ovogodišnju Festu, odgovara bez zadrške:
– Cijela obitelj je presretna – supruga, djeca, majka… Svi su tu vijest pri mili s velikim oduševljenjem. U fami liji vlada pravo veselje – dodaje naš sugovornik te ističe kako mu je obitelj, u svemu najveća podrška. Kapetan Maro s obitelji živi unutar zidina, no ne razmišljaju o preseljenju iako se iz godine u godinu broj stanovnika sve više osipa.
Grad mu je sve!
– Nažalost, u Gradu je sve manje i manje ljudi, ali za sad nemam nikakvu želju živjeti izvan njega. Tu se vidim i dalje. Barka mi je tu, u Portu – i to je još jedna snažna poveznica s morem. Ljeti, kad su po Gradu velike gužve, idemo odmah izjutra na barku i bježimo na Lokrum na pet minuta od Grada. U onom zelenilu nađete svoj mir i uživate cijeli dan. Za mene je Grad sve – priča nam kapetan Čoić te dodaje kako njegovi žive na Kapelici, a ženini na Žičari pa im je obitelj zapravo tu u blizini, na dvije, tri minute.– To je naš trokut. Sve nam je blizu i nadohvat ruke. Sve je stvar toga kako posložite život i kako ga u glavi zamislite – ističe naš sugovornik. Na ukazanom povjerenju da s kolegom Nikom Prokuricom predvodi 1054. Festu svetoga Vlaha zahvalio se Bratovštini festanjula sv. Vlaha, a posebno svom predlagatelju, kapetanu Zdravku Prohaski. Izbor je održan 1. prosinca 2025. godine, a dekrete im je 22 dana kasnije uručio biskup mons. Roko Glasnović. Do tada su, kako nalaže običaj, morali čuvati tajnu.
– Supruga i majka su znale, a sinu Orsatu i kćeri Lauri rekli smo tek netom prije nego su nam tu vijest došli doma obznaniti, iako sam im na prvu rekao kako mi dolaze prijatelji s broda – prisjetio se za kraj Maro Čoić, uz poruku: Živio sveti Vlaho!
