Od barjaktara do festanjula, obrtnik Miho Deranja zasad se dobro snalazi u novoj ulozi. Za tremu vremena nema jer obaveza ima puno. Miho Deranja domar je u osnovnoj školi na Grudi i ima svoj stolarski obrt. Od malih nogu je u Festi i zna je u dušu.
Skoro pa nemoguće
Deranja je u Festi oduvijek i jako je dobro poznaje. Pogotovo jer je bio barjaktar više od 40 godina. Uloga festanjula dočekala ga je nespremnog, ali s kolegom Antunom mu je lakše.
– Ja sam, za razliku od Antuna koji je na brodu, bio barjaktar od malena. Od šeste ili sedme godine, sad ih imam 56. Nisam došao na nekoliko Festi, ali računam da sam preko 40 godina barjaktar. Prvo su me vodili stariji, a poslije sam ja vodio druge. Bilo je i vremena kada se trebala skupljat ekipa. Ali u zadnje vrijeme ide puno ljudi, nije potreba skupljat ljude. Sami mi se javljaju već u prvom mjesecu da idemo. Tako da nas ima dosta. Svake godine sam u svetom Vlahu. Vanjski dio Feste dobro poznam, a ovaj festanjulski, lošije. Tek upoznavam skupa s Antunom. I to je jedna velika sreća. Kada imaš kolegu s kojim, što se kaže, klikneš na prvu. Kao i u svakom drugom poslu, tako da je sve to lakše. Ima dosta obaveza, ali kako i Antun kaže, velika nam je čast. Ni ja nisam ovo očekivao. Mislim, bila je neka želja, ali mislio sam da je to nešto skoro pa nemoguće, da ima i boljih – rekao je Deranja kroz smijeh.
Festanjulske dužnosti
Svjestan odgovornosti, Deranja se dobro snalazi u novoj ulozi i obavezama koje su s njom došle. A uz obitelj ništa mu nije teško.
– Prihvatili smo to. Festanjuli i bratovština, sve je organizirano. Mi smo tu kratko, ali baš su organizirani u svemu tome. A obveza je dosta. Samo mediji su obveza. Ali rekli su da moramo sve prihvatiti i prihvatili smo. Tu su razne tribine, trodnevnice, obilasci župa, tjedni sastanci. Osim toga imamo i kućne obaveze, večere. Ali slažemo obaveze. Obitelj mi je najveća podrška u svemu. Moja žena Lucija i djeca Ana, Mia i Petar uvijek su tu da me ohrabre i pomognu – rekao je Deranja.
Nema pauze
Iako festanjulske dužnosti oduzimaju puno vremena, za obrtnika Deranju posao u školi i stolarskoj radioni nije na pauzi.
– Nema odmora. U školi uvijek ima nekih dužnosti i obveza. Meni je kuća blizu škole, pa i tu radim 12 sati. Nekako koordiniram. Sveti Vlaho ne znači ‘nogo’, ali nama iz Dubrovnika – to je to. I uvijek je bila priča da se mora biti na Festi svetoga Vlaha. Ako si negdje i pošao, ako je moguće, moraš se vratiti. U školi su većinom domaći učitelji i zaposlenici tako da oni znaju što to znači. Oni su, meni se čini, sretni koliko i ja. Radiona nikada ne može biti skroz na pauzi. Ona radi i dalje. I tu koordiniram, ali drugi rade – rekao je Deranja, ali dodaje da uleti kad god nešto treba.
Neće biti prvi put
Obrtnik Deranja ne osjeća tremu jer su ovogodišnji festanjuli imali i ‘probnu procesiju’ povodom obilježavanja Jubilarne godine, što festanjuli do sad nisu imali priliku.
– Kažu da je zadnjih koliko godina, samo dva puta bila tolika kiša da se nije mogla održati procesija. Nadamo se da i ove godine neće biti iznimka, ako Bog da. A što bude, bude. Festa će biti, samo kakva, to je druga priča. Nisam pod tremom, mislim da je to neka pozitivna trema. Nije baš svejedno, ne ideš k’o i svaki dan preko Straduna. Ali, može se podnijeti. Neki dan smo prvi put hodali u procesiji za Jubilarnu godinu. Imali smo sreće da imamo neku probnu procesiju – rekao je Deranja kroz smijeh.