Dostavljam pojašnjenje zašto su Lopuđani protiv trenutne verzije UPU-a. Siguran sam da mnogi od vas ne znaju što se događa na otoku i vjerojatno raspolažu s netočnim ili polovnim informacijama kojima ih obasipaju oni kojima je u interesu ovakvo stanje bezakonja – napisao je gradskim vijećnicima, ali i medijima Ivo Mihajlović.
Njegovo objašnjenje s fotografijama objavljujemo u cijelosti:
-Poštovani gradski oci,
Prvo bih željeli zahvalit svima koji su podržali naša nastojanja da sačuvamo Lopud bar koliko toliko jer su strani kapital i razni beskrupulozni mešetari, koji su za novac spremni učiniti sve, toliko počeli uništavati otok da ga, ukoliko se nešto ne poduzme, za nekoliko godina neće biti za prepoznati.
Poznato nam je da se skupljaju potpisi kako mi nismo protiv gradnje na Ivanjem brdu, ali oni, koji to rade, ne rade radi Lopuda nego iz vlastith interesa. Izgleda da ne mogu naplatiti već prodanu zemlju jer nisu, unatoč obećanjima kupcu, uspjeli proglasiti građevinskim zemljištem pa ih hvata panika sa rokovima.
Kako se vidi iz konačnog prijedloga plana došlo je i do pomicanja granica zelene zone na zemljištima u vlasništvu savjetnika gradonačelnika Dubrovnika, kao i vlasništvu sina gospodina koji sjedi u Gradskom poglavarstvu, dok su ostalim tražiocima na istoj poziciji odbijene zamolbe za prenamjenu tako da je isključivo njihovo zemljište sada građevinsko. Pozicija ovih čestica je Ivanje brdo odmah ispod spornih građevinskih čestica (opisanih u daljnjem tekstu) u vlasništvu stranog investitora, zbog kojeg je na Gradskome vijeću i odbijen UPU naselja Lopud.
Da Vam pojasnimo tko je investitor na Ivanjem brdu i što je dosada sa svojim pomoćnicima iz Dubrovnika, a možda preko njih i šire napravio na Lopudu:
Staru kapetansku kuću na obali Iva Kuljevana koja ima vrt s križnom šetnicom u visini prvog kata i kao takav je jedinstven, kod adaptacije je iznakazio do neprepoznatljivosti. Kuća je prije imala jedan veliki belveder na sredini zgrade (slika br.1) kojeg je šedesetih godina uz veliko negodovanje gđe. Bebe Beritić uklonio tadašnji vlasnik radi prokišnjavanja.
Slika br.1: Stara kapetanska kuća na obali Iva Kuljevana u izvornom obliku 30. god. 20. st.
Otada pa do sada svi vlasnici nisu ništa gradili jer je bilo neisplativo i jer je trebalo vratiti krov u izvorno stanje tako da je potkrovlje bilo slabo iskoristivo. Kuća je do tada bila pod strogom zaštitom Zavoda o čemu su svi susjedi pismenim putem obavješteni i zamoljeni da jave Zavodu ako primjete bilo kakve radove na zgradi ili vrtu.
Sada taj krov ima tri manja belvedera s morske strane i tri s gornje strane prema vrtu, kao i Veluksov stakleni prozor što daje posebni šarm dubrovačkoj arhitekturi toga vremena (slika br. 2 i slika br.3).
Slika br.2: Prednja strana stare kapetanske kuće na obali Iva Kuljevana – sadašnje stanje
Slika br.3: Stražnja strana stare kapetanske kuće na obali Iva Kuljevana – sadašnje stanje
U vrtu je napravljen bazen, koji je izgleda jedini sporan po sadašnjem projektu, jer je bio kamufliran (ne i uklonjen) i čeka zaborav da bi ponovno ugledao svjetlo dana i bio priveden funkciji. Kako to sada izgleda vidi se na slici br. 4.
Slika br.4: Bazen u jedinstvenom vrtu stare kapetanske kuće na obali Iva Kuljevana
Poslije kupnje od strane sadašnjeg vlasnika kuća je s vrtom stavljena“ čarobnim štapićem“ u manju kategoriju zaštite pa su ovakvi zahvati dozvoljeni. Rado bi i mi Lopuđani malo tog „čarobnog štapića“ jer ga bez sumnje drži više nego jedan pomoćnik.
U isto vrijeme kad je vršena adaptacija te zgrade trebalo je biti snimanje Lopuda iz zraka i gle čuda, opet je taj čarobni štapić jedino znao za to snimanje i nitko drugi na otoku. Tako je na drugom posjedu kojeg ima isti vlasnik nikla kuća sklepana od dasaka i pokrivena crvenom ceradom kako bi bila registrirana na aviosnimku kao postojeća zgrada. Kada se to na Lopudu počelo pričat na sva usta zgrada je brže-bolje skinuta tako da neznamo jeli ovaj „pothvat“uspio. Radove na toj izgradnji obavljala je ista građevinska firma koja je vršila adaptaciju na prije navedenoj kapetanskoj kući.
Sad kada znate o kakvoj se ekipi radi vidite i sami da mi ne možemo očekivati ništa dobro i lijepo, a kamoli korektno i pošteno od ovakovog ulagača i njegovih pomagača unutar sistema. Za ovakve pothvate treba imati jako uporište. Zato Vas molimo da strogo pazite što se usvaja jer ta pozicija je lice ovog otoka, a trebalo bi malo pogledati i mišljenje Društva arhitekata Dubrovnika i drugih stručnjaka koji su protiv ovakve gradnje i koji se ne drže za isti „čarobni štapić“. Oni su protiv bilo kakve gradnje na Ivanjem brdu.
Što se tiče riječi našeg gradonačelnika da Lafodia nema nikakve interese, to je čista laž u jednu ruku, ali i istina u drugu jer građevinska firma koja za njih radi može sve (bar je dosada mogla) jer je toliko toga izgradila na otoku unatoč tomu što nije UPU postojao tako da se pitamo treba li joj UPU uopće ili treba radi legalizacije dosada obavljenih izgradnji. Dajte joj izvedbu kanalizacije pa što će nam UPU.
Unatoč upozorenjima pojedinaca kod nadogradnje prije par godina između krila Lafodije uništeni su ostaci kapelice Sv. Antuna, a kosti koje su tu nađene završile su na nama nepoznatom mjestu. Gdje je završio vođa gradilišta, to svi nažalost znamo.
Sada je isti investitor potpuno uništio ostatke od kapelice Sv. Jona po kojemu taj dio Lopuda nosi ime Sutiona, iako je od vlasnika prilikom kupnje bio upozoren da su to ostaci kapelice. Sada je tu već betonski zid koji se vidi na fotografiji (slika br.5).
Slika br.5: Sadašnje stanje na mjestu nekadašnje kapelice Sv. Jona
Koji zakon i propis, tko je ta osoba koja dozvoljava rušenje crkava iz srednjeg vijeka, tko čini kulturocid na povijesti Lopuda? Pomozite nam ga naći. Ne znamo što će biti sa našim ostalim bogomoljama ako sa pojave kao investitiri Arapi ili Turci i izaberu ovakve svemoćne izvođače. Hoće li d Gospe od Šunja biti Aja Sofija????
Iznad hotela Lafodia gdje je bila gusta i neprohodna borova šuma poslije kupnje od sadašnjih vlasnika, izvšeno je „čišćenje“ šume na način da je šuma toliko razrijeđena da će preostali borovi sami popadati u narednih nekoliko godina. Borovi, zna se, drže jedni druge i tako rastu.
Iako ne postoji novi UPU, a prema starim prijedlozima na tom mjestu nije predviđena nikakva izgradnja, gore se već par godina intezivno radi tako da je tamo otvoren kamenolom iz kojeg je dosada izvađeno nekoliko stotina kubika vrlo cijenjenog i kvalitetnog kamenja. Sada se tamo taj kamen obrađuje od strane nekoliko majstora, a koliko je dosada isklesano fasadnog kamena to bi trebalo procijeniti. Budite uvjereni da Vam se taj prizor ne bi svidio. Je li tu netko platio porez?
Priložene fotografije (slike br. 6/7/8) pokazuju da je obrađenog kamena velika količina složena na više hrpa. Imaju li vlasnici hotela ili izvođači koncesiju za kamenolom ili dozvolu za eksploataciju kamena – to neznamo. Vi to možete provjeriti. Ako je ovo do sada bila zona na kojoj nije dozvoljeno građenje, što može biti drugo nego kamenolom? Osim nakaradnog izgleda nekadašnje lijepe šume dodijava i 10- satno tučenje teških strojeva za iskop kamena koji tu i sada rade.
Slike br.6 / 7 / 8: Prikaz kamenoloma i obrade kamena na vrhu brda iznad hotela Lafodia
Otkada je ta šuma građevinsko zemljište i zašto vlasnici hotela plaćaju UPU, sada postaje sve jasnije.
Na čestici zemlje u ulici Od Polja izgrađena je zgrada za osoblje koja pokriva oko 70% čestice zemlje što nam se čini“ malo“ pretjerano pa je zato možda bio ulaz u podrum, po riječima susjeda, zakamufliran prilikom tehničkog prijema da bi odmah poslije toga bio otvoren (slika objekta br.9 i 10).
Slike br.9/10: Zgrada za osoblje hotela Lafodia u ulici Od Polja
Ovakva velebna zgrada kao i druga u ulici Od Šunja ne uklapa se u sliku Lopuda, a žalosno je da se sada svi vade na arhitekturu Lafodije i Granda. Ovakve bi građevine mogle nicati i na Ivanjem brdu. Toga se gospodo mi bojimo.
Jedan od velikih problema su i ogromni građevinski strojevi bageri, viljuškari, demperi, koji vlastitom težinom prelaze 3,5 tona koliko je dopuštena (po riječima kom. redara) ukupna težina vozila i tereta koji se voze preko rive. Ta vozila sa teretom teže i do 7 tona pa ne čude velika oštećenja i rupe na rivi koje nitko ne sanira.
Širina tih strojeva je na nekim mjestima više od polovine širine obale (slika br.11). Ovo su strojevi za gradilišta, a ne za šetališta, obale i javne putove i na cestama se takva vozila prevoze labudicama uz potrebnu signalizaciju i pratnju, a jedino na Lopudu voze slobodno i kuda ih je volja bez obzira koliko je pješaka momentalno na putu. Samo je čudo da dosada nije bilo žrtava.
Slike br. 11/12/13: Ogromni građevinski strojevi na lopudskoj rivi i obali
Uz blagoslov našeg gradonačelnika koji je dozvolio radove cijelo ljeto ti mostumi ponekad natjeraju koncesionare da pomiču stolove i suncobrane, tijekom turističke sezone, sa obale kako bi oni mogli proći. Turizam je tako na Lopudu stavljen u drugi plan jer unatoč tome što svi težimo produžetku sezone to nam građevinski strojevi, posebno pikameri koji tuču kamen ne omogućuju. Tko može spavat kad se strojevi pale u 7 sati ujutro. Gosti traže mir, a ne gradilište i briga gosta za odluke ovakvog gradonačelnika. Očito su i tu partikularni privatni interesi vrlo jaki jer bi bio red da gradonačelnik štiti nas Lopuđane i turizam na Lopudu. I prije su se gradili cijeli hoteli tijekom zime, a ljeti se ni bicikla nije smjela voziti po rivi. Vozilo se samo par električnih transportnih vozila za prevoz kufera. Bože koja su to bila“ crna“ vremena. Da nam je malo ondašnjega reda, kad smo radili sve u interesu zajedničkog cilja, a nismo gledali interes moćnih beskurpuloznih pojedinaca.
Još prošle godine je gradonačelnik obećao javno u štampi da će Grad Dubrovnik otkupiti dio parka u blizini Hotela Lafodia koji je država stavila na prodaju za 20 000 eura kako bi ostao u vlasništvu mjesta, ali se izgleda predomislio na štetu Grada i mjesta i prepustio kupnju parka vlasnicima Lafodije. Neka mu čast za ime i prezime. Sve za pišljivih 20 000 eura. Da nije lagao bili bi ga mi mještani otkupili, a ovako je svijesno pomogao strancima da nam otmu taj dio mjesta gdje se nalaze uz stare palme i jedina dva stoljetna eukaliptusa u mjestu.
Najljepše lungo mare na ovom dijelu Jadrana je bilo šetalište Iva Kuljevan prema Benešinom ratu koje je sada uništeno teškim strojevima ali i izgradnjom. Naši stari su dozvolili prolazak tog šetališta kroz svoje posjede kao i trotoar uz njega gdje je teren to dozvoljavao i tu su ljeti stavljane klupe (od kojih su neke bile stalne od betona) i gdje su bili posađeni čempresi, alepski borovi i druga dominantna stabla.
Kako je to rađeno dvadesetih godina porošlog stoljeća ti su čempresi izrasli u divove od 20 do 25 met. u visinu i kao takvi su zaštićeni. Propustom od tada pa do danas nadležnih službi, taj put nije nikada ucrtan pa je sadašnji vlasnik posjekao te čemprese, izmjestio kandilaber javne rasvjete i uzrupirao teren gdje su bile klupe i čempresi. Da bi do kraja oplemenio taj svoj pothvat, zid koji je podigao direktno na rubu šetališta obložen je keramičkim pločama. Možda je to u redu tamo odakle vlasnik dolazi, ali na Lopudu se takvi zidovi oblažu kamenom oblogom kao imitacija međa koje su svuda uokolo. Ukoliko se to ne ukloni, ovo jedinstveno i stogodišnje šetalište svojom ljepotom i autohtonošću odlazi u nepovrat.
Procjenom stručnjaka vrijednost posječenih čempresa je oko 438.000 kuna o čemu je pismeno sa priloženom procjenom i fotografijama obaviješten od strane Društva prijatelja lopudskih starina Grad Dubrovnik, Županija, nadležne gradske institucije i Ministarstvo, a počinitelj je izgleda sada platio nekakvu kaznu uz pomoć „čarobnog štapića“ od tek nekoliko tisuća kuna. Pa kako onda zaštititi našu baštinu kad se ovakav postupak kažnjava sa takvim iznosom. Zašto nije naplaćena protuvrijednost posječenih stabala? Jasno je da se ovakvim postupcima onih koji određuju kazne ohrabruju ovakvi heroji. Priložene fotografije. Čemu onda pokloni naših starih i odricanja svih nas koji živimo na ovom otoku sa njim i od njega?
Slika br. 14: Nekadašnji drvored čempresa (koji je posječen) na trotoaru na kojem su bile klupe
Slika br. 15: Sadašnji izgled zida obloženog keramikom na uzrupiranom trotoaru na kojem su bili čempresi i klupe
Kod pritužaba kod nadležnih službi uvijek se dobija odgovor da se radi u skladu sa odobrenim projektom. Pitamo se zato iz kojih interesa nadležne službe za izdavanje dozvola kao i konzervatori i svi zato pozvani podržavaju i potpisuju ovakve projekte koje uvijek izvode strani investitori, a koji uništavaju krajobraz i ljepotu našeg mjesta. Kako se mijenjaju kriteriji i kategorije zaštite? I zašto takvi neodgovorni pojedici još uvjek sjede u svojim foteljama?
Možda su im prsti toliko zaljepljeni za pekmez da ih i zakoni nemogu odlijepit.
Ovdje su opisani najteži slučajevi, a nažalost ima ih još, no relativno su mali prema ovomu.
Za potpisnike peticije kojom se pojašnjava razlog zašto smo mi Lopuđani protiv izgradnje na Ivanjem brdu i kojim se tražila izmjena Urbanističkog plana uređenja naselja Lopud.
Ivo Mihajlović