Na sjednici Gradskog vijeća posljednjeg dana veljače javnost je saznala kako će Grad Dubrovnik, po svemu sudeći ostati bez iznosa koncesije za žičaru u vlasništvu Excelsa nekretnina i za 2015., ali vjerojatno i za 2016. godinu.
Naime, nakon godina i godina natezanja, u kojima je Vlahušić tražio od 24 do 30 posto (kako koja pressica) od svake prodane karte, nazivajući to ‘bitkom za dubrovački zrak’, konačni prijedlog bio je ipak nešto manji – 15 posto od svake prodane karte na rok od 50 godina. Ovakav prijedlog na jednoj od još ranijih sjednica ipak nije prošao vijećničko izglasavanje, a nakon rasprave napravljena je jedna bitna izmjena – ubačena je formulacija ‘najdalje DO’.
‘Dragi Bog ne razumije’
-Imamo dvije suglasnosti i jedno mišljenje na prijedlog 15 posto do 50 godina. Ministarstvo prometa je dalo suglasnost i DUUDI, ali Ministarstvo financija nije dalo pozitivno mišljenje. Mislim da se pogoduje velikim igračima. Ne upućuju nas na ništa nego samo kažu da se mora poštovati Zakon o koncesiji – rekao je Vlahušić na sjednici GV-a od 29. veljače te dodao kako je tražio od DORH-a mišljenje je li zakonita naplata karata ako se ne plaća koncesija.
-Rekli su da nema nikakvog kaznenog djela jer nema nikakvog ugovora – rekao je tada Vlahušić te dodao kako mišljenje Ministarstva financija ‘dragi Bog ne razumije’.
-Ako to mišljenje ostane takvo vjerojatno neće plaćati ništa ni sljedećih pet godina – rekao je on.
Dva slova lome koncesiju?
Ono što je Vlahušić prešutio u tom trenutku javnosti je da mišljenje Ministarstva financija, iako pisano strogim administrativnim rječnikom nije baš toliko nerazumljivo. Makar u onom dijelu u kojem se ističe zašto se ne mogu očitovati.
Naime, na traženje DuLista iz Grada su nam dostavili sporni dokument, a iščitavanjem istog čini se kako je upravo formulacija ‘najdalje do 50 godina’ kao vremenski rok na koji bi se trebala dati koncesija jedan od ključnih kamenja spoticanja za izdavanje suglasnosti od strane Ministarstva financija. Naravno, ne i jedini.
Vrijedi napomenuti kako je pitanje žičare regulirano s dva zakona, Zakonom o žičarama i Zakonom o koncesiji. Na dvije i pol stranice svog odgovora Ministarstvo financija odlučilo se držati Zakona o koncesiji kao ‘pijan plota’, pa su stoga pobrojali i svoje razloge zašto ‘nisu u mogućnosti dati ovakvu vrstu suglasnosti’.
Naime, najveći problem Ministarstvu predstavlja članak 29. Zakona o koncesijama u čijem stavku 5. ‘izrijekom navodi što sve mora sadržavati zahtjev za dobijanje koncesije koje podnositelj zahtjeva (Excelsa nekretnine op.a.) upućuje davatelju koncesije (Grad Dubrovnik op.a.), koji je dužan u roku od 60 dana od dana primitka zahtjeva donijeti odluku kojom će riješiti o zahtjevu za dobivanje koncesije, te je davatelj koncesije dužan u predmetnom zahtjevu potvrditi ispunjava li predmetni zahtjev sve uvjete propisane predmetnim stavkom’.
Ministarstvo dalje nastavlja kako uvidom u dopis koji im je dostavio Grad ‘nisu ispunjeni svi uvjeti i kriteriji od strane davatelja koncesije’, zbog čega se u ovom trenutku ne mogu očitovati.
Ministarstvo je Gradu poručilo kako se ‘ugovor o koncesiji zaključuje na određeno vrijeme, a ne kako je predlagatelj naveo ‘najdulje na 50 godina’.
Ono što je zahtjevu Grada nedostajalo, Ministarstvo ističe, su i ‘potrebna jamstva i/ili instrumenti osiguranja naplate naknade za koncesiju, te naknadu štete koja može nastati zbog neispunjenja obveza ugovora o koncesiji (zadužnice, garancije, osobna jamstva, mjenice, polog i ostalo) u iznosu određenom u skladu s procijenjenom vrijednosti koncesije’.
Ministarstvo je Gradu poručilo i kako je dužan ‘provjeravati valjanost instrumenta osiguranja’, te ‘kontinuirano nadzirati rad koncesionara i izvršenje njegovih obveza’.
Suprotno ranijim tvrdnjama iz Grada Dubrovnika, Ministarstvo financija u svom mišljenju napominje kako ‘ne može odlučivati o svim elementima koji čine koncesijski odnos, a poglavito u odnosu na iznos koncesijske naknade’.
Također u njihovom mišljenju se navodi kako je ‘ovakvu vrstu djelatnosti i područja koncesioniranja uputnije rješavati u drugim oblicima koji bi bili lakše provedivi’, a ističu i kako ‘sadašnji zakonski okvir koji uređuje pitanja žičara ne prepoznaje na najbolji mogući način oblike/slučajeve poduzetničke inicijative što bi u budućnosti trebalo prilagoditi ne bi li se oslobodio prostor za postupanje u samoj realizaciji koncesijskih ugovora’.
Zaključno, oni Gradu Dubrovniku poručuju kako ‘nisu u mogućnosti dati ovakvu vrstu suglasnosti, dok nisu ispunjene sve odredbe članka 29. Zakona o koncesijama, o čemu je dužan izvijestiti davatelj koncesije’.
Nema roka, nema jamstva
Iako je Zakon o žičarama u nekoliko navrata kritiziran kao manjkav prvenstveno jer propisuje da tvrtke poput Excelsa nekretnina moraju predati zahtjev za koncesiju, ali ne propisuje kada to moraju napraviti, činjenica je kako je za žičaru svake godine svake godine uredno izdano odobrenje za rad (svojevrsni tehnički pregled) od strane resornog Ministarstva prometa. Isto tako je činjenica da su stavke zakona koje spominje Ministarstvo financija poznate još od 2012. godine pa je tako itekako sporna klasifikacija kako ‘dragi Bog ne može razumijeti što ministar financija želi’.
U ovom trenutku jasno se nazire nekoliko činjenica, ali i nekoliko pitanja. Naime, gotovo je neosporno kako je Grad Dubrovnik izgubio iznos koncesije za 2015. godinu, a vrlo izgledno i za 2016. godinu. Neosporno je da se Zakon o žičarama pod hitno mora mijenjati, a poželjna je i dorada Zakona o koncesijama o kojem u svom dopisu govori Ministarstvo financija. Također, neosporno je da davanje suglasnosti na koncesiju ovisi o jamstvima koje ima dostaviti Excelsa, ali i vrlo preciznim rokom na koji se daje koncesija koje ima odrediti Grad Dubrovnik. Nadalje, među pitanjima na koje netko mora dati jasne odgovore je i zašto cijelo ovo vrijeme (tada) vladajući nisu pristupili izmjeni Zakona o koncesijama i/ili Zakona o žičarama kojima se omogućuje siva zona u kojoj posluje dubrovačka žičara? Zašto je od 2010. godine, na godišnjoj razini uredno izdavano odobrenje za rad kada nijedna lipa koncesije nije uplaćena u gradski proračun? Zašto je i prošle godine izdano takvo odobrenje kada ni tada nije sklopljen ugovor o koncesiji?
Naposljetku, tko je taj koji ‘pogoduje velikim igračima’?