Inicijativa koja je uzdrmala i podijelila Europu došla je od strane Europske komisije – glavnog izvršnog tijela Europske unije, a riječ je prijedlogu Uredbe o sprječavanju i borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu. Naravno da nitko nije protiv plemenitog cilja što bolje zaštite djece, međutim navedeni pravni akt koji bi vrlo lako mogao biti usvojen, a potom logično i implementiran u zemljama članicama EU, po mnogima je žestoki udar na privatnost građana. Naime, on predviđa nadležnima uvid u sav sadržaj koji razmjenjujemo putem e-mailova, WhatsAppa i drugih sličnih platformi za komunikaciju. Odnosno, intencija je uvesti algoritam koji bi svu našu komunikaciju skenirao, dakle nadzirao. Za slučaj da taj algoritam pri tom prepozna zabranjeni, protupravni sadržaj, odmah bi o tome bila upozorena nadležna tijela. Primarno bi se pretraga fokusirala na sadržaj koji implicira na seksualno zlostavljanje djece.
I dok su se Austrija, Poljska i Nizozemska oštro usprotivile, Hrvatska se svrstala u red zemalja koje svesrdno podržavaju navedeni prijedlog, a to su za sada: Francuska, Španjolska, Bugarska, Danska, Portugal… Za mišljenje smo konzultirali saborsku zastupnicu Centra Viktoriju Knežević, njenog kolegu odvjetnika Dina Hadžiomerovića, te istaknutog hrvatskog PR stručnjaka Krešimira Macana.
Knežević: Opasan i apsurdan prijedlog!
-U potpunosti se slažem s našim uglednim komunikacijskim stručnjakom Markom Rakarom koji je izjavio kako već dugo nismo imali ovakvo zadiranje u privatnost. Dakle, kako je on to obrazložio, mogućnost uvođenja skeniranja svih materijala koje građani šalju između sebe putem online servisa, a u svrhu lakše prijave osjetljivih materijala državnim autoritetima. U potpunosti je točno što je rekao; ovakvi su prijedlozi toliko nevjerojatna invazija na privatnost građana, a Vlada i političari ne razumiju posljedice inicijativa koje podržavaju.
S tim da bih dodala da je prijedlog još apsurdniji ako uzmemo u obzir da EU ima zapravo najstroža pravila o zaštiti privatnosti na svijetu; famoznu Opću uredbu o zaštiti podataka kolokvijalno nazivanu GDPR, koja obvezuje svih nas, kako male tako i velike, doslovno sve. I sad žele za sebe, za državni aparat, liberalizirati i nadzirati čak i ono što im prije GDPR uredbe nije bilo dopušteno – zgrožena je Knežević, a o potencijalnim opasnostima progovario nam je i njen kolega odvjetnik Dino Hadžiomerović.
Hadžiomerović: Zadnjih 20-tak godina formira se totalitarni poredak
-Nisam siguran da mi je jasan prijedlog pa mogu komentirati samo načelno. Treba razlikovati dvije razine; obavještajni nadzor kao takav, dakle prikupljanje podataka kao takvih od strane obavještajne zajednice, pri čemu sami podaci ostaju tajni i fizička osoba koja je nadzirana ne trpi nikakve pravne posljedice, te prikupljanje dokaza protiv osumnjičenika u istragama koje rezultiraju ili imaju za svrhu rezultirati kaznenim postupkom. Ako je riječ o drugom slučaju, onda je svakako potrebno imati sudski nalog prije početka prikupljanja takvih poruka, razgovora i drugih digitalnih materijala kao i jasnu sudsku kontrolu rezultata tako prikupljenih saznanja. U tom slučaju svakako nije prihvatljiva retroaktivna primjena, odnosno korištenje onih poruka i/ili snimaka razgovora, ili bilo kakvih drugih digitalnih sadržaja koji su nastali prije izdavanja odgovarajućeg sudskog naloga.
Što se tiče prve situacije, odnosno nacionalne sigurnosti u najširem smislu, na primjer zaštite od terorizma, osobno smatram da su sva sredstva dozvoljena. Jednostavno želim biti zaštićen. Naravno i tu treba postojati nekakva kontrola izvan obavještajnog sustava uključujući i obvezu uništavanja tako prikupljenih podataka čim se pokaže da ne predstavljaju ugrozu nacionalne sigurnosti. Sve ovo naravno pišem napamet jer mi nije poznat sam tekst prijedloga. Svakako, ako ne postoje strogi mehanizmi demokratske i/ili sudske kontrole nad vršenjem ovlasti koje bi proizašle iz toga, sam prijedlog je nedemokratski i neprihvatljiv i čini daljnji korak ka nekom novom totalitarnom poretku koji se polako, ali sigurno formira zadnjih 20-tak godina – zaključuje Hadžiomerović.
Prema ovoj inicijativi vrlo je skeptičan i naš poznati PR stručnjak Krešimir Macan.
Macan: A tko će nas štititi od zlouporaba i hakerskih napada?
-Europska Unija često u dobroj namjeri, kao i mnogo puta do sad, napravi ili predlaže rješenja koja kasnije nisu provediva u praksi ili jako zadiru u prava pojedinaca. Nekad to ispadne dobro, a nekad i skroz loše dugoročno. Uredba o GDPR-u je uvela prilično reda u pravila tko može raspolagati našim privatnim podacima, ali opet nismo sigurni koliko toga sadrže digitalne platforme koje drmaju svijetom – a većinom su američke, uz kineski TikTok. A upravo njima ostavljamo najviše privatnih podataka. Kako znaju da smo baš jučer nekog dodali u imenik na pametnom telefonu i odmah vam ga nude kao prijatelja. Za sve to mi kao damo suglasnost, jer tko će sve čitati kad ionako to ne možete promijeniti i pitanje je onda koliko sve skupa ima smisla. Stalno odobravamo nešto, a i sami ne znamo što. Slučaj je to i s ovom inicijativom za Chat Control kako bi se spriječilo seksualne predatore da putem poruka prilaze djeci. Ali hoće li se zbog toga sve poruke kontrolirati? Koje će biti to tijelo nadzora? Kako će se to nadzirati? Svakako previše otvorenih pitanja da ne čudi da je dio članica EU protiv, a neke o tome glasaju i u svojim parlamentima. Zašto to pitanje i brojna druga EU pitanja prolaze ispod radara u Hrvatskoj i kako mi odlučujemo kada nešto podržati ili ne pitanje je za vladajuće i oporbu. Plaćamo ih da znaju što se događa u EU i odgovarajućim promjenama u zakonodavstvu. Iz jedne dobre namjere da zaštitimo djecu, možda ćemo otvoriti sve poruke na pregled platformama, a tko nas onda štiti od zloporaba i hakerskih napada kojima se do tih podataka može doći? Promjene idu jako brzo i moramo ići s njima ukorak, ali nikako na štetu privatnosti bilo koga od nas – smatra Macan.