Pelješki vinogradi poznati su u cijeloj Hrvatskoj, ali i puno šire, a uskoro bi mogli biti prepoznati i elitnoj ponudi ekskluzivnih vina kakva se može naći u najfinijim restoranima i hotelima. Naime, projekt koji je počeo kao ‘gusti za dušu’ pretvorio se u ime koje koje nijedan enolog neće moći ignorirati.
-To je jedan projekt nas desetorice prijatelja, mi ga zovemo društveno vino – govori nam u šali Boris Mrgudić, jedan od vinara zaslužnih za vino koje bi moglo lako ispisati povijest peljeških vinograda. U veoma limitiranoj seriji svijetlo dana u sklopu nadolazećeg Dubrovnik FestiWine-a ugledat će – Imperator.
-Desetak nas mlađih došlo je na ideju nešto zajednički napraviti, ali da to bude drugačije. Cijeli princip se bazira na tome da svatko da dvije kašete, odnosno oko 50-ak kilograma svog najboljeg grožđa. Uglavnom je tu riječ o položajima Dingača i Postupa. Nakon toga ručno se prebiru te bobice, odnosno grožđe se ručno trijebi. Nakon toga djevojke na kraju dana nogama to gaze, a potom slijedi fermentacija 10-ak dana – kaže Mrgudić.
-Mi smo napravili tri berbe dosada, a 2011. smo počeli s tom projektom. Svaka godina se razlikuje i svaka ima neke svoje specifične karakteristike. Grožđe je prvu godinu bilo jako zrelo, vino ima 18 posto alkohola, dosta je zaostalog šećera, možda baca malo na dezertno vino. 2012. godina je bila malo blaža, pa vino ima nekih 16 posto alkohola, vino je malo suše. Svake godine, odnosno svaku berbu netko od nas je domaćin što značin da se brine o tom vinu. Kroz tih nekih godinu dana on mora napraviti potrebne pretoke i paziti na sve što treba – kaže Mrgudić.
-Moram napomenuti kako prve godine nismo koristili nikakve drvene bačve, samo inox spremnike. Procijenili smo da je dosta dobra godina, htjeli smo vidjeti točno kakva će biti osnova vina. Drugu godinu smo kupili bačvu od francuskog hrasta i 18 mjeseci smo držali vino u toj bačvi. To je neka standardna procedura – kaže ovaj vinar te dodaje kako je godišnji maksimum proizvodnje ograničen kapacitetom bačve. No, još manje Imepratora će zaista ići u prodaju.
-Punimo svake godine oko 150 litara, odnosno oko 100 ‘magnum boca’, no pravimo 325 litara vina, to je mjera te barik bačve – kaže Mrgudić.
-Sve je počelo kao zafrkancija, mislili smo da ćemo to vino podijeliti među prijateljima i obitelji, no vino je ispalo zaista dobro i odlučili smo to dignuti na malo veću razinu i probat iz toga napraviti neku pozitivnu priču, ne samo za nas nego i za svo pelješko vino – kaže on.
-Mislim da je ovaj projekt zasada premali da bi razgovarali o eliti, ali vino je vrhunsko, drugačije i može se mjeriti s bilo čime što se može naći na tržištu. Cijena o kojoj smo mi razmišljali je oko tisuću kuna po boci, a poseban naglasak stavljen je i na sami dizajn. Svaka etiketa se pekla na boce, svaka boca ima svoj broj i dolazi u posebnoj kutiji – kaže Mrgudić no dodaje kako im nije osnovni cilj profit. Ipak, prvih 100 boca već sada gotovo rasprodano.
-Plasirat ćemo ovaj projekt kroz udrugu, a novac koji zaradimo od prodaje uložit ćemo u putovanje u neku vinsku regiju gdje bi mogli unaprijediti svoje znanje o proizvodnji vina. Drago mi je da smo uspjeli napraviti nešto što nitko drugi zasada nije, kroz ove tri berbe svih nas desetak prijatelja vinara doveli smo proizvod skoro do kraja. Nije lako ni dvoje ljudi ‘složit’, a kamoli deset, utoliko je ovo još veći uspjeh – kaže Mrgudić.
Prethodna vijest
Slijedeća vijest