Naknada za korištenje glazbe za ugostitelje u Hrvatskoj je relativno niska i ima minimalan utjecaj na poslovanje ugostitelja, pokazuje istraživanje Ekonomskog instituta Zagreb, u kojem se zaključuje da postoji ‘određeni prostor za povećanje cijena za sve tri vrste prava’
Hrvatsko društvo skladatelja i ZAMP naručili su od Ekonomskog instituta Zagreb istraživanje čiji je cilj bio utvrditi ekonomski opravdanu cijenu kolektivne licence korištenja glazbe za ugostitelje u europskim zemljama. U istraživanje je uključena 21 zemlja za koju je bilo moguće dobiti podatke, prenosi tportal.hr.
Rezultati istraživanja završenog u svibnju 2014. pokazali su udjeli rashoda za glazbu u ukupnim prihodima i materijalnim troškovima hrvatskih ugostitelja ne prelaze europski prosjek, već su najčešće dvostruko pa i trostruko niži od njega!
Na listi ‘skupoće’ koja mjeri prosječnu ponderiranu cijenu mjesečne licence samo za autorsko pravo Hrvatska je tako 17. od 19 zemalja. Najskuplja je Norveška sa 78 eura, Hrvatska na 17. mjestu ima cijenu od 16 eura, a jeftinije su od nje samo Češka i Grčka.
Na listi koja mjeri zajedničku cijenu autorskog i izvođačkog prava Hrvatska je opet pri dnu: na 8. mjestu od 9 zemalja za koje je bila moguća takva analiza. Najskuplja je Španjolska sa 70 eura mjesečno, najjeftinija Grčka sa 17 eura, dok je hrvatska cijena 21 euro.
A kako prolazi onaj uobičajeni tzv. ‘račun za ZAMP’ kojeg ugostitelji plaćaju kod nas i koji, radi jednostavnosti za sve, objedinjuje sva tri glazbena prava – autorsko, izvođačko i pravo proizvođača fonograma? Od 6 zemalja koje objedinjuju 3 prava u mjesečnom računu (pa je za njih usporedba i bila moguća), Hrvatska je ponovno predzadnja, na 5. mjestu. Najskuplje sva tri prava plaćaju ugostitelji u Danskoj, 85 eura; najjeftinije u Srbiji, 11 eura, dok je iznos kojim prosječni hrvatski ugostitelj podmiruje kolektivni račun svim vlasnicima glazbenih prava 26 eura.
Kako bi usporedba bila precizna i nepristrana, Ekonomski institut je cijene licence u drugim zemljama korigirao za razliku u razini cijena ugostiteljskih usluga između Hrvatske i tih zemalja, kako bi se dobile usporedive razine cijena licenci. Tom korekcijom ne uklanjaju se samo razlike u razinama cijena, nego i razlike u razinama dohotka i kupovne moći između Hrvatske i analiziranih europskih zemalja.
‘Čak i ako analiziramo poslovne pokazatelje ugostitelja prije 2013. godine, rezultati analize svejedno upućuju na zaključak da se na rashode za kolektivnu licencu troši značajno manji udio ukupnih prihoda i ukupnih materijalnih troškova hrvatskih restorana i barova u odnosu na analizirane europske zemlje. Ako pak analiziramo rezultate poslovanja ugostitelja za 2013. godinu koja je ujedno i prva godina primjene fiskalnih blagajni u poslovanju ugostitelja, vidjet ćemo da rashodi za kolektivnu licencu imaju još manji udio u ukupnim prihodima i materijalnim troškovima hrvatskih ugostitelja.
Razlog za takvu promjenu je činjenica da je uvođenje fiskalnih blagajni po prvi puta dovelo do toga da imamo uvid u stvarnu strukturu prihoda i rashoda hrvatskih ugostitelja’, ističu autorice studije, dr. sc. Marina Tkalec i dr. sc. Maruška Vizek s Ekonomskog instituta Zagreb i zaključuju: ‘Iz naše komparativne analize proizlazi da je licenca za glazbu u Hrvatskoj podcijenjena te da postoji određeni prostor za povećanje cijena za sve tri vrste prava.’
Rezultate analize ZAMP zasad neći iskoristiti za povećanje naknada. Napominju da u 2014. neće biti nikakvog porasta naknade za ugostiteljske i smještajne objekte u odnosu na 2013. godinu.
Potpunu studiju Ekonomskog instituta Zagreb ‘Određivanje ekonomski opravdane cijene kolektivne licence za ugostitelje’ iz svibnja 2014. pogledajte ovdje.