Mnoštvo vjernika okupilo se danas u Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa u Dubrovniku koji su obilazili relikvije neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića izložene na štovanje.
Strpljivost i mirnoća izražajna je kod vjernika koji su čekali u dugom formiranom redu. Njihov cilj itekako je vrijedan čekanja jer će vidjeti velikog svetca, pomoliti mu se za zagovor Bogu i zahvaliti se za sve što je učinio u njihovom životu. Ali u konačnici, osjetiti dodatno produhovljenje u samom prisustvu sveca dodirivanjem sarkofaga što je za brojne bio emotivan trenutak zbog čega su u suzama izlazili iz svetišta.
Vjernici su postavljali njima drage osobne stvari na sarkofag kako bi se na njih primile duhovne moći. Tako su neka djeca odlučila svoje mediće učiniti predmetom duhovnog ispunjenja i snage, u čemu su im pomogli roditelji, ali i volonteri Croce Verdea koji se isto tako nalaze oko sarkofaga i čuvaju ga. Zajedno s njima sarkofag čuvaju mladi volonteri iz brojnih župa, redovnice i redovnici, pripadnici raznih civilnih i vjerskih udruga… A oko sarkofaga stajali su i gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković i predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica koji su tako volontere nakratko zamijenili.
Odlučili smo porazgovarati s vjernicima i saznati što za njih predstavlja ovaj vjerski događaj i koje osjećaje budi u njima. Među našim se sugovornicima istaknula gospođa Elodi koja je rekla kako je Leopold njen rod zbog čega je ovaj dan za nju itekako poseban.
– Bila sam u svetištu u Padovi gdje je on ispovijedao. Čitala sam dosta o njemu i znam da se uvijek želio vratiti u svoju domovinu, ali nije imao priliku. Ta želja mu se ostvarila, da se vrati… Ali moja želja je da se Leopold zauvijek vrati u domovinu, u naše krajeve… Mislim kako svaki čovjek želi počivati u svojoj domovini – kazala nam je Elodi.
– Treba se moliti Bogu, treba vjerovati da je to dobro. Ne samo za mene, nego za sve nas – rekla nam je gospođa Luce koja je isto tako naglasila kako se sv. Leopolda treba posebno štovati.
Pavo Marinović i Mirko Šimović, prije 50 godina odselili su se u Australiju. No domovinu ne zaboravljaju i rado ju posjećuju, pogotovo za vrijeme ljetnih praznika. Inače, rođeni Zadrani, danas su došli vidjeti relikvije sv. Leopolda i kako kažu ovo je za njih ‘poseban doživljaj.’
– Čast nam je biti ovdje u ovo vrijeme, na ovakvoj prilici. Žao mi je što nisam bio u Zadru kad je bila moja obitelj. Ali nam je izuzetno drago biti ovdje, osjećamo se kao domaći – rekli su.
– Što ovo nama znači u životu? U duhovnom smislu označava sve ono čime bismo zaboravili na sve materijalno. Više nešto od toga. Našli smo mir u molitvi kojeg je najvažnije pronaći što je u zadnje vrijeme postala rijetkost pronaći – rekao nam je Rade koja je zajedno s bratovštinom došao iz Blata na Korčuli.
– Ovaj događaj u meni stvara osjećaj ushićenja, poštovanja, vjerskog radovanja, mira… Događa se jednom u životu. Vrijedno je. I vrijedno ovog čekanja. Ne osjećam problem zbog stajanja i čekanja – rekla nam je gospođa Mirjana.
Na ovom su se događaju okupili brojni mladi ljudi, a među njima je Kristina iz Međugorja koja je zajedno s prijateljima došla u svetište Gospe od Milosrđa. Kako kaže, nije im bilo teško ‘prevaliti’ ovoliki put, a i kiša im ne stvara problem.
– Ovdje se može osjetiti to milosrđe koje nas je pozvalo ovdje. Gospa nam daje snagu. Bez obzira na vrijeme, nismo odustali – istaknula je Kristina.
Josip je jedan od mladih vjernika koji su prisustvovali ovom događaju. Zajedno sa svojim bližnjima došao je iz Ljubuškog.
– Govorimo o jednom posebnom događaju. Vjerujemo kako ćemo kao Leopold stići u vječnost, što su dokaz i njegove relikvije, njegovo tijelo… ‘Stvoreni smo od praha, u prah ćemo se pretvoriti’, ali Bog nam je dao snage da još više vjerujemo u život iza ovoga. Za mene katolika ovo je više od događaja i pobuđuje dodatno moju vjeru – kazao je.
Klara, jedna od mladih vjernica naglasila je kako je ovo ‘jedno živuće čudo koje se događa pred nama’.
– Zašto sam došla? Došla sam jer su mi se u posljednjih par mjeseci dogodili veliki preobrati i lijepe stvari. Došla sam ovdje pomoliti se i zahvaliti. To je jedna divna stvar koja se ne događa često – rekla je.